Ako želimo da naša djeca razviju duboku i živu vezu s Kristom, moramo ih naučiti kako moliti – ne samo napamet naučene molitve ili spontane molitve što se mole naglas (koliko god one bile važne), nego i meditirati i kontemplirati. Sveci i mistici nam kažu da tako moleći učimo slušati Boga, čuti šapat Duha Svetoga u svojim srcima i raspoznati Očevu volju. „U molitvi se više postiže slušajući nego govoreći“, kaže sv. Franjo Saleški. Sv. Katarina Sijenska savjetuje da moramo „moliti i mentalno i naglas, jer kao što su aktivni i kontemplativni život jedno, i te dvije vrste molitve su jedno“.

Stara molitvena praksa lectio divina odličan je način kako djecu i tinejdžere poučiti kršćanskoj meditaciji i povesti ih do praga kontemplativne molitve. Ta molitvena praksa ima još jednu dobrobit – uvodi djecu u snagu i ljepotu Sv. pisma, u kojem Bog nadahnućem Duha Svetoga jednostavno govori našim srcima.

U ovom ćemo članku 1 govoriti kako sa svojom djecom početi raditi lectio divina:

  • Počet ćemo s vrlo kratkom poviješću lectio divina, pregledom četiriju koraka od kojih se sastoji i temeljne metode.
  • Zatim ćemo u kratkim crtama iznijeti plan molitvene službe uz lectio divina koji možete koristiti sa svojom obitelji.
  • Onda ćemo govoriti o nekim jednostavnim načinima postavljanja temelja za lectio divina kod male djece.
  • Na kraju ćete naći popis svetopisamskih citata i poveznice na neke korisne sadržaje.

Kratki pregled lectio divina

Lectio divina je stara metoda molitve sa svetim tekstovima. Sveti se tekst obično uzima iz Sv. pisma, ali mogu se koristiti i drugi tekstovi. Temeljna je zamisao provesti vrijeme pozorno slušajući što bi vam Bog mogao reći kroz tekst – gotovo kao da je sveti tekst dragocjeno Božje ljubavno pismo.

Prvi kršćani bili su Židovi kojima je molitva uz Pisma bila dobro poznata. Sv. Benedikt Nursijski (480.-543.) prvi je upotrijebio termin lectio divina („sveto čitanje“) kad ga je uključio u pravilo života za sve svoje redovnike. Drugi duhovni velikani, poput sv. Bernarda iz Clairvauxa, Guiga Anđeoskog i sv. Ivana od Križa kroz stoljeća su nastavili razvijati tu praksu sve dok nije postigla oblik koji nam je danas poznat.

Guigo, redovnik kartuzijanac, prvi je izložio četiri koraka lectio divina. Navodimo ih ovdje uz latinske nazive u zagradama:

  • Čitanje (lectio). U prvom koraku odabirete tekst i pročitate ga nekoliko puta, ostavljajući prostora Duhu Svetome da privuče vašu pozornost na riječ, izričaj ili redak za koji Bog želi da ga čujete.
  • Meditacija (meditatio). U ovom koraku razmišljate o riječi ili riječima na koje vam je Duh Sveti privukao pažnju, zadržavate ih u svom umu i promišljate o njima iz različitih kuteva.
  • Molitva (oratio). U ovom koraku na svete riječi odgovarate molitvom, bilo tiho ili naglas, ili pak pismeno.
  • Kontemplacija (contemplatio). U posljednjem koraku odmarate se u Božjoj prisutnosti i u tišini iščekujete Božji odgovor na svoju molitvu.

Opisali smo četiri koraka lectio divina, ali važno je znati da vaša molitva možda neće ići točno tim redoslijedom. Lectio divina nije poput mijenjanja gume na autu ili pečenja torte, gdje je redoslijed koraka od presudne važnosti za uspjeh. Sličniji je razgovoru s prijateljem u koji ste se posve uživjeli.

Foto: Shutterstock.com

Lectio divina uvijek počinje čitanjem, i često prirodno napreduje kroz sljedeće korake, a nekad ćete možda ići kroz korake drukčijim redoslijedom. Na primjer, možete pročitati tekst i odmah imati reakciju koju kažete Bogu (molitva), zatim možete zastati i razmišljati o riječima (meditacija), a ako vam misli odlutaju, možete se vratiti i ponovno pročitati tekst. Nakon nekog vremena možete prijeći na kontemplaciju – ili ne, što je također u redu.

Kad djecu uvodite u ovu vrstu molitve, objasnite im da je Sveto pismo, za razliku od drugih tekstova (školskih udžbenika, poezije, zakona, detektivskih romana itd.), nadahnuo Bog. Bibliju su napisali ljudi koristeći vlastite riječi, ali Duh Sveti je te autore nadahnuo da napišu Pisma na način kojim će se prenijeti ono što Bog želi da ljudi znaju za svoje spasenje. Grčka riječ koju je apostol Pavao upotrijebio kad je rekao da je „sve Pismo bogoduho“ (2 Tim 3,16) je theopneustos ili „Bogom dahnuto“. Drugim riječima, Bog je svoga Duha udahnuo u Sv. pismo.

Isti Duh koji je nadahnuo autore Sv. pisma da pišu ono što Bog želi da bude napisano radi našega spasenja nadahnjuje i nas da razumijemo što nam Bog govori u Pismima. Duh Sveti je „koder“ i „dekoder“ Sv. pisma. Zato je lectio divina bitno različit od rasprave ili proučavanja biblijskih tekstova. Umjesto proučavanja tekstova, mi s njima ciljano molimo, uz pomoć (nadahnuće) Duha Svetoga.

Obiteljska molitvena služba uz lectio divina

Kao sa svakom novom praksom ili navikom, očekujte da ćete morati iskušati lectio nekoliko puta prije nego što se djeca u to uhodaju. Redovitim čitanjem nedjeljnih misnih čitanja unaprijed s djecom postavlja se odličan temelj za lectio divina.

Ako imate jako malu djecu, idite na sljedeći dio članka, s idejama kako ih pripremiti da rade lectio divina.

Budući da je lectio divina u konačnici dijalog s Bogom uz pomoć teksta, više odgovara samostalnom prakticiranju. No dok svoju djecu uvodite u ovakvu molitvu, od pomoći vam mogu biti sljedeće upute za obiteljsku molitvenu službu. Upute su napisane podebljanim slovima, a dijelovi za izgovaranje kurzivom.

Prije početka odaberite tekst. Upotrijebite jedno od čitanja sv. mise toga dana ili tekst iz časoslova, neki tekst koji volite, ili se poslužite popisom pred kraj članka.

POČNITE sa znakom križa i tišinom.

U ime Oca i Sina i Duha Svetoga.

Duše Sveti, nadahnuo si autore Svetoga pisma da napišu ono što si htio da znamo radi svoga spasenja. Nadahni nas sada da čujemo te riječi ne samo svojim ušima, nego i svojim srcima, kako bismo znali koja je danas za nas tvoja Riječ što spašava.

Tišina.

PROČITAJTE sveti tekst nekoliko puta. Ovaj korak započnite ovim ili sličnim riječima:

Pažljivo slušajte ovo čitanje, obraćajući pažnju na to koje riječi, slike ili ideje Duh Sveti donosi u vaše srce.

Polagano čitajte sveti tekst, uživajući u riječima i kratko zastajući nakon značajnih riječi ili rečenica. Nakon prvog čitanja ostanite nakratko u tišini.

Još jednom pročitajte sveti tekst (ili zamolite drugu osobu da pročita), i poslije čitanja ostanite u tišini. Ako je prikladno, zastanite i razgovarajte o značenju teksta, koristeći bilješke ili komentare ako je potrebno.

Pročitajte tekst treći put, i nakratko ostanite u tišini.

MEDITIRAJTE. U koraku meditacije postavite pitanja poput:

Koje je riječi, slike ili ideje Duh Sveti donio u tvoje srce? Što ti je čitanju posebno privuklo pažnju? Kako se te riječi, slike ili ideje odnose na tvoj život sada?

Što bi Bog mogao govoriti tebi/nama u ovom čitanju? Na kakvo djelovanje možda poziva tebe/nas?

Kako se osjećaš zbog Božje riječi? Uzbuđeno, ohrabreno, utješeno, voljeno? Ili se osjećaš izazvano, zbunjeno, odupireš se?

Iznesite svoje razmišljanje kao model prije nego što pozovete djecu da podijele vlastite misli s ostalima.

MOLITE. Odgovorite na čitanje obraćajući se Bogu u molitvi. Recite:

Odgovorimo na Božju riječ za sebe molitvom.

Način na koji budete molili čitanje ovisit će o tome što vam je došlo u misli za vrijeme meditacije.

Neke od mogućnosti:

Zahvalite Bogu za važne uvide što su proizašli iz teksta.

Ako je tekst bio težak ili zbunjujući, zamolite Boga za vodstvo i jasnoću.

Ako je tekst predstavio izazov ili uzrokovao tjeskobu, zamolite Boga za poniznost, snagu i sposobnost da vjerujete u providnost.

KONTEMPLIRAJTE*. Pozovite članove obitelji da se umire i odmaraju se u Riječi, i paze na Božju prisutnost:

Utišajmo svoja srca na nekoliko trenutaka kako bismo mogli čuti Božji odgovor na svoju molitvu. Odmarajmo se u Božjoj prisutnosti.

ZAKLJUČITE. Nakon razdoblja tišine, završite uz znak križa:

U ime Oca i Sina i Duha Svetoga.

*Jedna napomena o koraku kontemplacije: Kontemplativnoj molitvi je po njezinoj samoj naravi teško podučavati. No svojoj djeci možete donekle opisati kako ona izgleda, ili kakav je to osjećaj. Temeljna značajka kontemplacije je da riječi zamijeni jednostavan osjećaj – ono što sv. Terezija iz Lisieuxa opisuje kao „zanos srca“ i „zaziv ljubavi“.

Sv. Terezija Avilska je u svojoj autobiografiji ovako opisala iskustvo kontemplacije:

Kad bih predočavala Krista na način koji sam spominjala, a ponekad i kad bih čitala, neočekivano bih iskusila svijest o Božjoj prisutnosti, takve vrste da nisam nikako mogla sumnjati da je on u meni ili da sam ja posve obuzeta njime. To nije ni u kojem smislu bila vizija. […] Duša se nađe u takvom stanju da se čini da je posve izvan sebe. Volja ljubi; pamćenje se, mislim, gotovo posve izgubi; a shvaćanje, smatram, iako nije izgubljeno, ne promišlja – hoću reći da ne djeluje, nego se divi razmjerima svega što može razumjeti; jer Bog hoće da ono shvati da ne razumije ništa od onoga što mu Njegovo veličanstvo predstavlja. To je […] posvema dar Božji.

Kontemplacija je dar. Ona nije nešto što možemo učiniti da se dogodi, ili to postići, iako pristupanje lectio divina s otvorenim srcem i provođenje dovoljno vremena kod prva tri koraka priprema put za kontemplativnu molitvu. Važno je zapamtiti da ljudi imaju različita iskustva kontemplacije. Molitva je, na kraju krajeva, osobni odnos, a svaki je odnos jedinstven.

Jednostavni lectio divina za malu djecu

Malu djecu možete pripremiti za lectio divina čitajući s njima unaprijed nedjeljna misna čitanja, ili čitajući s njima pobožne priče.

No čak i mala djeca mogu pokušati raditi osnovne korake lectio divina slijedeći ove korake:

Čitanje. Upotrijebite kratku priču (što kraća, to bolja, ali definitivno kraću od pet minuta) iz dobre Biblije sa slikama, knjige s biblijskim pričama ili dječje knjige o životima svetaca. Pomozite djetetu da se pripremi da čuje priču ostavljajući im kratko vrijeme da se smjeste u krevetu, i objašnjavajući im što ćete raditi: „Sad pročitajmo priču o Bogu (ili Isusu). Dok ja čitam, ti slušaj i pazi što Bog (ili Isus) radi u priči.“

Ne brinite se zbog pitanja ili prekida. Ako imaju veze s tekstom, onda vaše dijete već „meditira“ o njemu; ako nemaju, pokušajte otkloniti smetnju i blago ponovno usmjerite pažnju natrag na priču. Možda ćete htjeti ponovno pročitati priču ili jedan njezin dio, odmah ili za vrijeme kasnijeg koraka.

Meditacija. Ako vaše dijete nema pitanja ili komentara, vi predložite komentare ili poticajna pitanja: Što se događa na slici (ili u priči)? Zašto? Što likovi razmišljaju ili osjećaju? Kako Bog (ili Isus) djeluje u ovoj priči? (Ako Bog nije izravno spomenut u priči, možete predložiti neke načine na koje je Bog tiho prisutan.) Koji bi lik htio/ htjela biti? Što bi drukčije učinio/učinila da si ti taj lik? Kako bi se osjećao/osjećala?

Molitva. Potaknite dijete da na priču odgovori molitvom: „Znaš, Bog nam daje ovakve priče da nam pomogne da mu se približimo. Pomolimo se uz ovu priču. Što bi htio/htjela reći Bogu? Ili, što želiš Boga pitati o ovoj priči?“

Ako je potrebno, dajte natuknice. I vi odgovorite molitvom, kako bi ovo iskustvo i za vas bilo molitva, ali i da djetetu tako dajete primjer.

Slušanje. Maloj djeci se kontemplacija može opisati kao slušanje Boga: „Pomolili smo se Bogu uz ovu molitvu, a sada budimo tiho da bismo mogli čuti što nam Bog govori, u našim srcima.“ Budite u tišini barem 30 sekundi. Ako vam je dijete nemirno ili buči, pokušajte sami dovršiti razdoblje tišine.

Završetak. Možete završiti pitajući dijete je li čulo Boga da mu govori. Ako kaže da nije, recite da je to u redu – ponekad ne slušamo dobro, a nekad Bog voli provoditi s nama vrijeme u tišini. Završite blagoslivljajući dijete.

Foto: Shutterstock

Biblijski tekstovi za lectio divina

Ako tražite biblijske tekstove za svoju molitvenu službu uz lectio divina, pokušajte s nekim od sljedećih:

Lk 1,26-38 (Navještenje): „Ne boj se, Marijo! Ta našla si milost u Boga.“

Lk 2,8-20 (Poziv pastirima): „No anđeo im reče: ‘Ne bojte se! Evo, javljam vam blagovijest, veliku radost za sav narod!’“

Lk 2,41-52 (dječak Isus u hramu): „Kad ga ugledaše, zapanjiše se […]“

. . .

Lk 4,1-13 (Isusovo iskušenje u pustinji): „Isus se, pun Duha Svetoga, vratio s Jordana i Duh ga četrdeset dana vodio pustinjom […]“

Mk 1,14-15 (Naviještanje kraljevstva Božjeg): „Ispunilo se vrijeme, približilo se kraljevstvo Božje! Obratite se i vjerujte evanđelju!“

Lk 5,1-11 (Isus poziva prve učenike): „Kada dovrši pouku, reče Šimunu: ‘Izvezi na pučinu i bacite mreže za lov.’“

Iv 2,1-12 (Vjenčanje u Kani): „Nato će njegova mati poslužiteljima: ‘Što god vam rekne, učinite!’

Lk 6,27-36 (Ljubav prema neprijateljima): „Budite milosrdni kao što je Otac vaš milosrdan.“

Lk 10,25-37  (Usporedba o milosrdnom Samarijancu): „’Što ti se čini, koji je od ove trojice bio bližnji onomu koji je upao među razbojnike?’“

Mt 14,14-21 (Isus hrani pet tisuća ljudi): „I jeli su svi i nasitili se.“

Lk 10,38-42 (Marija i Marta): „Gospodine, zar ne mariš što me sestra samu ostavila posluživati?“

Mt 14,22-33 (Isus poziva Petra da hoda po vodi): „Petar prihvati i reče: ‘Gospodine, ako si ti, zapovjedi mi da dođem k tebi po vodi!’“

Mk 10,13-16 (Isus blagoslivlja djecu): „Zaista, kažem vam, tko ne primi kraljevstva Božjega kao dijete, ne, u nj neće ući.“

Mk 10,46-52 (Izlječenje slijepca Bartimeja): „Isus ga upita: ‘Što hoćeš da ti učinim?’ Slijepac mu reče: ‘Učitelju moj, da progledam.’“

Lk 8,22-25 (Isus smiruje oluju): „I spusti se oluja na jezero. Voda stane nadirati te bijahu u pogibli.“

Mk 15,21-39 (Raspeće): „’Bože moj, Bože moj, zašto si me ostavio?’“

Mt 6,25-39 (Ne brinite se): „Zato vam kažem: Ne budite zabrinuti za život svoj: što ćete jesti, što ćete piti; ni za tijelo svoje: u što ćete se obući. […]“

Iz 43,2-7 (Gospodin spašava): „Jer dragocjen si u mojim očima, vrijedan si i ja te ljubim.“

Ps 43,3-5 (Pouzdanje u Gospodina): „Pošalji svjetlost svoju i vjernost: nek’ me vode […]“

Fil 1,6 (Djelovanje Duha Svetoga): „[…] uvjeren u ovo: Onaj koji otpoče u vama dobro djelo, dovršit će ga do Dana Krista Isusa.“

Ps 8 (Božje veličanstvo i ljudsko dostojanstvo): „[…] pa što je čovjek da ga se spominješ, sin čovječji te ga pohodiš?“

Ps 130 (Iščekivanje da će nas Bog spasiti): „Iz dubine, Jahve, vapijem tebi.“

Dodatni resursi

Ako vam je ovaj članak bio od pomoći, možete pogledati i našu knjigu Lectio divina za tinejdžere. Radi se o uvodu u lectio divina za djecu od 10 godina naviše, knjizi veselih boja u formatu dnevnika. Knjigu možete pregledati na internetskoj stranici Gracewatch Media.

Ostali resursi koje možete pogledati:

Jerry Windley-Daoust | Peanut Butter & Grace

Prijevod: Ana Naletilić | Bitno.net

Footnotes

  1. Članak je prilagodba sadržaja iz knjiga Lectio Divina for Teens: Reading God’s Messages to You, The Catholic Family Book of Prayers i 77 Ways to Pray with Your Kids.