Ženina je radost što se muž oslanja na Boga, radost je djece što se otac i majka oslanjaju jedno na drugo.

Djeca trebaju majčinu nježnost i očevu zaštitu. No, majka treba odnekud dobiti nježnost, toplinu i mir, da bi ih mogla pružiti djeci. Ona to može dobiti od muža. Ako muž očekuje da supruga bude nježna prema djeci, onda bi on trebao biti nježan prema supruzi. On bi se trebao svestrano za nju brinuti, pomagati joj, nositi je u srcu i na rukama, štititi je, braniti, zagovarati i biti na njezinoj strani, imati vremena da s njom razgovara, da izrazi ono što je u njegovu srcu i da čuje što ona misli. Mužu bi žena trebala biti najvažnija u životu, tada se ona može posve na njega osloniti i iz te punine ljubavi dijeliti djeci. Djeca će tada osjećati zaštitu oca i majke, njihovu ljubav i sigurnost.

Da bi se to moglo, traži se nov zaokret u srcu muža i žene. S vjerom od jučer ne možemo preživjeti danas, s molitvom od prekjučer ne može se danas puno napraviti. Treba znati uvijek drukčije, dublje, bolje moliti se Bogu, uvjerljivije se oslanjati na Boga, očitije štovati Boga i iz te ljubavi darivati se ljudima.
Opet je Bog postao najvažnija čovjekova potreba.

Gornji tekst izvadak je iz knjige Tomislava Ivančića “Čovjek, brak i obitelj”. Dopuštenje izdavača za prenošenje teksta iz knjige je ekskluzivno i vrijedi isključivo za portal bitno.net.