Kompjutorskom točnošću i preciznošću hrane svoju djecu. Redovito ih odvode na sva cijepljenja, mažu najboljim kremama, oblače prema najnovijoj dječjoj modi, kupuju skupe igračke. Brinu se za njih od jutra do navečer. Daju im sve što imaju, osim sebe. Sve je toj djeci dostupno, osim njih samih. Sve znaju o djeci, ali iz knjiga koje marljivo listaju. Dijete doživljava majku kao savršenog robota koji radi prema programu stavljenom u njega, a majka dijete kao robota u koji tek treba staviti program. Sve je tu precizno unaprijed određeno, ali vrlo malo spontano doživljeno. Greške ne smije biti. Odstupanja su zabranjena. Sve teče po planu. Potrebe djeteta su programirane i ono ih treba samo prihvatiti i realizirati. Dijete odrasta, ali se ne razvija. Majka je zadovoljna i sretna ako su točno ispunjene sve točke dnevnog, tjednog, mjesečnog, godišnjeg i životnog programa. Kvantitativno tu ništa ne manjka. Sve se važe, mjeri i ispravno dozira. Pišu se dnevnici, skupljaju slike i snimaju filmovi. Točno se znaju datumi kad je progovorilo, prohodalo, dobilo prve zube, cijepljeno, testirano.

Takva je majka zaokupljena djetetovim napretkom, ali ne i djetetom. Takvo dijete ima sve od majke, ali ne i majku. Dijete dolazi do kvalitetne i dobre hrane, ali ne i do one koja mu tu hranu daje. Kvantiteta u takvom odnosu je zadovoljena, ali nema kvalitete. Takve majke imaju sličan odnos i prema svojim odraslim partnerima, npr. ocu djeteta. Ne znaju slušati i govoriti unutar odnosa. Ne znaju slušati sebe i drugoga pokraj sebe nego samo trećega izvan sebe i izvan neposrednog odnosa s drugim.

Jedan mi se suprug tužio kako mu je žena savršena domaćica, supermajka, ali kao da joj nešto manjka. I on i djeca postali su alergični na nju. Sve im organizira, na sve ih upozorava, sve im nabavlja, o svemu brine, na sve stigne, stalno je u pokretu i djeluje kao dobro održavani kompjutor. Nikada se ne gasi. Stalno je otvoren i besprijekorno radi. Međutim, i on i djeca bi htjeli manje organiziranu, manje urednu, manje zabrinutu, ali mamu s kojom bi se smijali, brbljali, odmarali, zabavljali. Htjeli bi da i njih sluša a ne samo oni nju, da i oni pričaju a ne samo ona, da i oni nešto organiziraju a ne samo da moraju uvijek raditi i zabavljati se po njezinoj organizaciji. Htjeli bi da se čuju i njihovi prijedlozi a ne samo njezini.

Majke-kompjutori često gube i djecu i muža, koji se žele povremeno odmoriti od besprijekornosti njezina funkcioniranja. Savršeno uređene kuhinje mnogih obiteljskih kuća i stanova nisu garancija da se u njima i dobro jede. Iz njih se često bježi u restorane iza ugla!

dr. Pavao Brajša | Glas Koncila