„Sve se odvijalo korak po korak, gotovo kao prelijevanje iz jedne posude u drugu. Sve je imalo svoj smisao i logiku“, kaže Meštrović prisjećajući se svojih početaka u medijima. Iako je po struci profesor filozofije i komparativne književnosti, poziv novinarstva i medija odveo ga je u drugom smjeru – ali i u prostor gdje može svakodnevno biti u kontaktu s ljudima, temama i svijetom koji se stalno mijenja.

U razgovoru s Marijom Perčić za Kršćansku obiteljsku reviju Kana govorio je o tome što znači već godinama svakog jutra “ulaziti” u domove gledatelja iz cijele Hrvatske:

„Dugo radim taj posao, ali vjerujte, osjećaj nikada nije bio intenzivniji. Internet pa društvene mreže promijenili su sve. (…) Nekome ste najbolji, netko vas ne može smisliti, netko vas uopće ne primjećuje – gotovo kao u životu“, rekao je Meštrović.

Njegov dugogodišnji rad u emisiji Dobro jutro, Hrvatska daje mu poseban uvid u šarolikost sadržaja koji se u njoj obrađuju. „Program u kojem sudjelujem godinama ima i naziv ‘mozaični’. Mozaik svega. Mozaik života. Mozaik ljudi“, ističe, dodajući kako i unatoč detaljnoj pripremi emisije često iznenađuju svojim tijekom. Upravo to iznenađenje smatra jednom od najvećih istina televizijskog posla.

U razgovoru je dotaknuta i tema i njegova Kazališnog kutka, dijela emisije koji uređuje s posebnom pažnjom. Kazalište ga je, priznaje, fasciniralo još kao dječaka, a danas ga drži jednim od najživljih i najprisutnijih kulturnih izraza u Hrvatskoj. „Postali smo mobilniji, lakše odlazimo do drugih gradova i kazališta, a i velik je broj festivala koji predstave iz svih krajeva Hrvatske i okolnih zemalja dovode k nama. Sve to stvara atmosferu u kojoj se osjeća moć i važnost kazališta i njegovog utjecaja na ljude. Usporedno s hrvatskim filmom, kazališna je produkcija višestruko jača i prisutnija“, kazao je Davor Meštrović.

Osim kulture, Dobro jutro, Hrvatska često otvara i društveno važne teme – od zdravstvenih do socijalnih pitanja. Meštrović primjećuje da se senzibilitet društva prema osjetljivim skupinama mijenja nabolje: „Nažalost, vidljiviji su više njihovi problemi, a manje rješenja, ali i to znači promjenu.“

Posebno zanimljiv dio razgovora bio je posvećen njegovim iskustvima iz osobnih putovanja i doživljaju Crkve u različitim dijelovima svijeta. Na pitanje kako doživljava univerzalnost Katoličke Crkve, odgovara s oduševljenjem i zahvalnošću:

„Rimokatolička je Crkva i u Splitu i u Varaždinu, i u Rimu i u Londonu, i u Seoulu i u Torontu, i u Tijuani i u New Yorku… Fasciniran sam time. Kao i činjenicom da se nedjeljna misa jednako računa i na Velebitu i u Frankopanskoj i u Philadelphiji.“

U mnogim je gradovima, kaže, ulazio u crkve kao potpuni stranac, ali nikada nije doživio zatvorenost – naprotiv. „Uvijek otvorenost za sve, radost što ste njihov gost“, prisjeća se. Posebno ga raduju susreti s hrvatskim katoličkim zajednicama u inozemstvu: „Olako uzimamo činjenicu da smo kao narod prisutni na svim kontinentima i da postoje čvrste zajednice na koje možemo biti ponosni.“

Kao profesor filozofije i književnosti, a osobito kao novinar, iznimno cijeni važnost pravilne uporabe hrvatskog jezika u medijima. „Znanje materinjeg jezika osnova je moći. (…) Normalno je da griješimo, ali normalno je i da analiziramo vlastiti govor i pismo i ispravljamo pogreške.“ Pritom napominje da govor u medijima nosi poseban teret odgovornosti, ali i pritiska – osobito u živim javljanjima.

O svemu ovome, i još mnogo više, Davor Meštrović govori otvoreno, profesionalno i s dozom filozofske smirenosti i vedrine, a cijeli intervju pročitajte u tiskanom izdanju Kršćanske obiteljske revije Kana, dostupnom u knjižarama i web knjižari Kršćanske sadašnjosti, kao i u brojnim župama među ostalim tiskom.