Kada razmišljamo o mučenicima poput svetoga Valentina, što zamišljamo? Vjerojatno zamišljamo okrutni prizor njegove smrti, ili mučenje koje je pretrpio. To je bez sumnje važan dio. To je znak onoga što je bio voljan pretrpjeti za svoja uvjerenja. No evo u čemu se nalazi opasnost – možemo zaboraviti što se dogodilo prije toga.

Vidite, prije svakoga mučeništva postoji jedna ljubavna priča. Poput našega prijatelja u ovome videu, svi smo mi skloni biti slijepi za Božju ljubav. No mučenik je onaj tko je naglo zastao, i dogodilo se to da je Bog „bubnuo” u njega. Za čovjeka koji doživi da iznenada bude tako „pogođen”, ništa u njegovu životu više neće biti isto. Kada se čovjeku oči otvore za Božju ljubav, ništa, apsolutno ništa neće se činiti prevelikom žrtvom ako nam dopušta da uzvratimo barem jednom kapljicom ljubavi.

A što je sa svakodnevnim odnosima s ljudima oko nas? Kako stoji u naslovu, ljubav je najbolja kada je slijepa. Možda je jedan od najvećih izazova našega vremena činjenica da naša kultura kao cjelina kao da kaže posve suprotno – ljubav se mora vidjeti, dodirnuti, fotografirati, podijeliti itd. A to je posve netočno!

U ovome je tračak nečega autentičnoga! Kako ikada možemo zaboraviti prvu ljubavnu pjesmu u povijesti, kada je Adam prvi put ugledao Evu: „[…] Gle, evo kosti od mojih kostiju,
mesa od mesa mojega! […]” (Post 2,23 a) 

No problem s gledanjem je taj da mi nekada zaboravimo da s razlogom imamo očne kapke. Neke se stvari ne treba vidjeti. Ili, recimo to drugačije: neke se stvari može vidjeti jedino zatvorenih očiju. Zvuči pomalo paradoksalno, znam, ali tako je.

Prijeđimo, dakle, na stvar: mi smo izgubili doticaj s istinskom intimnošću. Riječ „intimnost” dolazi od riječi „intimare” (malo latinskoga nikada ne škodi), i izvorno je značila „dopustiti nečemu da uđe unutra”. Današnji mentalitet inzistira na tome da ako hoćete ući, jednostavno trebate srušiti vrata. To je odlična stvar za pljačke banaka, ali ne baš odlična što se tiče autentičnih odnosa.

Što se tiče ljudi, jedini način za intimare, jedini način da se dopusti ući unutra jest – zatvoriti oči. Nadvladajte svoju egoističnu znatiželju i svoju želju za kontrolom. Naučite čekati, kucati, i vjerovati. Oslobodite se iluzija – raskidanje zavjese neće vam donijeti to što želite! Zavjesa vas jednostavno poziva da otkrijete drugačiju vrstu gledanja – gledanje srcem – jedinu vrstu gledanja koja će vam ikada pokazati ono što najviše želite!

Izvor: Catholic link | Prijevod: Ana Naletilić

Članak je preveden i objavljen uz dopuštenje nositelja prava. Sva prava pridržana.