Fratelli tutti naslov je najnovije enciklike pape Franje. Naslovljena je po riječima svetoga Franje Asiškoga iz njegovih „Opomena”, kojima je on svoju braću franjevce podsjetio da su svi ljudi braća po tome što ih je stvorio isti Stvoritelj. Kao ljudska bića, muškarci i žene su braća i sestre, po prirodi.

Enciklika je kružno pismo koje papa piše čitavoj Crkvi. U slučaju Fratelli tutti, publika kojoj se Papa obraća šira je od Katoličke Crkve, i uključuje svakoga čovjeka i ženu, svaki narod i svaku zajednicu. Po tome je mnogo drugačija od prethodnih enciklika. Većina njih usredotočava se na neku katehetsku temu ili na tumačenje nekoga teksta iz Evanđelja, a Fratelli tutti nazvao bih „predevangelizacijom”. To je socijalna enciklika, koja se usredotočava na bratstvo i prijateljstvo u društvu.

Bratstvo i prijateljstvo u društvu

Nova je enciklika objavljena nakon mjeseci pandemije bolesti COVID-19, a u njoj se Papa obraća izmučenome svijetu. Obraća se ljudima cijeloga svijeta, koji osjećaju posljedice izolacije, straha, bijesa, zamjeranja i međusobne udaljenosti. Poziva sve ljude na prijateljstvo u društvu i na bratstvo, i to zato što smo svi članovi iste, ljudske rase. Svi imamo neizmjerivo dostojanstvo.

Kako piše papa Franjo:

„Prijateljstvo u društvu i sveopće bratstvo nužno pozivaju na priznavanje vrijednosti svake ljudske osobe, uvijek i posvuda. Ako svaki pojedinac ima tako veliku vrijednost, mora se jasno i čvrsto ustvrditi da ‘puka činjenica da su neki ljudi rođeni u mjestima s manje resursa ili manje razvijenim mjestima ne opravdava činjenicu da oni žive s manje dostojanstva’. To je temeljno načelo društvenoga života, koje na mnogo načina ignoriraju oni koji smatraju da se ono ne uklapa u njihov pogled na svijet, ili da ne odgovara njihovim ciljevima.” (FT, 106)

Papa se u ovome dokumentu bavi veoma širokom tematikom. Govori o zajedničkome dobru, politici, gospodarstvu, globalnim problemima, sebičnosti i ravnodušnosti, pobačaju, trgovini ljudima, rasizmu, siromaštvu, radu, organiziranom kriminalu, strahu, usamljenosti, i još mnogo toga. Umjesto da iznesem sažetak cijeloga dokumenta, radije bih izložio koje su me se točke najviše dojmile. Volio bih s vama podijeliti kako namjeravam ove godine provesti u djelo encikliku Fratelli tutti.

Čitati tražeći koherentnost

U današnjoj je Crkvi prisutna tendencija djela drugih čitati s krajnjim mogućim minimumom ljubavi. Ni papa Franjo nije iznimka. Priznajem da u nauku i djelima našega sadašnjega Pape ima vidova koje smatram problematičnima, zbunjujućima i frustrirajućima. Mislim da reći nešto takvo nije izraz nepoštovanja. No on je papa, i zato zaslužuje čitanje s ljubavlju, naročito kada se radi o enciklici, koja ima velik autoritet Učiteljstva. Zato shvaćam ozbiljno kada izađe neka nova enciklika, i nastojim ne tumačiti je u skladu sa svojim mišljenjima.

Također sam prije čitanja Fratelli tutti imao providonosnu priliku temeljito pročitati i analizirati dokument sv. pape Ivana Pavla II. o Evanđelju života, Evangelium vitae. Sa svakim svećenikom, biskupom ili papom važno je tražiti koherentnost kroz mnogo godina, pa čak i desetljeća i stoljeća.

Kada jedan papa dijeli svoje mišljenje o temi koja se ne odnosi na vjeru ili moral, on može biti u pravu ili u krivu. To znači da kada papa govori o sociologiji, politici, gospodarstvu i sličnome, pokazujemo mu poštovanje i njegove misli shvaćamo ozbiljno, no ne moramo se slagati sa svakom razboritom prosudbom koju papa donese.

S time na umu, kada papa službeno naučava o vjeri ili moralu, čuva ga Duh Sveti, po autoritetu papine službe. Kada više papa kroz godine razvija i objašnjava doktrine, prisutna je koherentnost koja doprinosi razini pouzdanosti dotičnoga nauka.

Ako ste katolici, a niste pročitali Fratelli tutti, toplo preporučujem da prvo pročitate Evangelium vitae. Onima koji nisu katolici preporučujem obratni raspored čitanja: prvo pročitajte Fratelli tutti, a zatim Evangelium vitae. Te dvije enciklike, nastale u razmaku od 25 godina, komplementarne su jedna drugoj. Fratelli tutti govori suvremenome čovjeku da na temelju ljudskoga bratstva i prijateljstva u društvu posadi sjeme Evanđelja. U Evangelium vitae ta je poruka proširena i objašnjena u svjetlu Isusa Krista.

Umrežavanje naspram bratstva

U današnjemu svijetu postoje dvije sile koje me uznemiravaju. Prva je da mi često izgrađujemo zatvorene skupine ljudi koji isto misle, i tamo se osjećamo sigurnima. Društvene mreže često stvaraju taj učinak. Slijedimo samo ljude i ideje koje nam se sviđaju, a svaka stvar koju objavimo često je samo vikanje u prazninu. Druga je sila umrežavanje utemeljeno na korisnosti. Što to ja mogu dobiti iz ovoga ili onoga odnosa, bilo osobnoga, bilo profesionalnoga?

U Fratelli tutti papa Franjo napisao je jednu odličnu rečenicu: „Prežderali smo se umrežavanja, i tako smo izgubili okus bratstva” (FT, 33). Kako je to točno! Bratstvo znači prepoznavanje da smo braća i sestre po tome što smo svi mi ljudi.

To se sakramentom krštenja podiže na beskonačnu višu razinu. Krštenjem postajemo posvojeni sinovi i kćeri Boga Oca. Kako se odnosimo prema drugim muškarcima i ženama u Crkvi? Živimo li s njima u bratstvu, ili nam je važno jedino to da se umrežavamo?

Omalovažavamo li one, u Crkvi ili izvan nje, s kojima se ne slažemo, ili pokušavamo ući u dijalog i odnos s njima? Papa Franjo primio je mnogo kritika na račun ideje o dijalogu, osobito s pripadnicima drugih vjera, od vjernika koji sebe opisuju kao tradicionalne, pravovjerne ili konzervativne. Neke od tih kritika su točne, ali po mojoj ih je procjeni većina netočna. Lako je omalovažavati drugoga, a mnogo je teže (i plodnije) stupati s ljubavlju u dijalog s njima.

Žrtva i zajedničko trpljenje

U Fratelli tutti papa Franjo govori o prepoznavanju trpljenja drugoga čovjeka i ulaženju u to trpljenje kao bitnome i često zaboravljenome vidu humanosti. Kaže sljedeće:

„[…] Stvoreni smo za ispunjenje koje se može naći jedino u ljubavi. Ne smijemo biti ravnodušni prema trpljenju, ne smijemo dopustiti da itko kroz život prolazi kao izopćenik, nego moramo biti zgroženi, biti izazvani da izađemo iz svoje udobne izoliranosti, i mora nas promijeniti naš dodir s ljudskim trpljenjem. To je značenje dostojanstva.” (FT, 68)

Kako bismo poduprli dostojanstvo drugoga, moramo biti voljni pretrpjeti neugodu. To će mi u ovoj godini biti središnja točka. Tko u mojoj blizini pati, kome treba milosti Božje i dodir Isusa Krista? Kako mogu olakšati taj susret?

Iako borba protiv pobačaja i eutanazije nije nova, čini se da se vjerni sljedbenici Isusa Krista u njoj moraju još više truditi. Papa se ovako osvrće na sadašnju stvarnost:

„Čini se da se neke dijelove naše ljudske obitelji može veoma lako žrtvovati radi drugih, za koje se smatra da su vrijedni bezbrižne egzistencije. U konačnici, te se osobe više ne vidi kao vrijednost koju moramo čuvati i poštovati, naročito kada su siromašne i invalidi, kada još nisu korisni – poput nerođenih, ili kada više nisu potrebni, poput staraca.” (FT, 18)

Ljudi koji se bliže kraju svojega života, nerođeni, siromašni, marginalizirani, i oni koji su nepravedno diskriminirani zaslužuju našu bezuvjetnu ljubav, poštovanje i brigu. Što se tiče Isusovih sljedbenika, o tome se ne pregovara. Papa je u pravu kada govori protiv materijalističkoga stava, kojim se odbacuju ljudska bića.

Izvor: Catholic Link | Prijevod: Ana Naletilić

Članak je preveden i objavljen uz dopuštenje nositelja prava. Sva prava pridržana.