Kćeri svetoga Pavla – ili „medijske redovnice”, kako nas neformalno nazivaju – od svojega su osnivača, bl. Jamesa Alberionea, dobile zadatak da koriste „najbrža, najmodernija i najučinkovitija sredstva” pri propovijedanju Evanđelja. U skladu s našim poslanjem u Crkvi, mnoge od nas već godinama služe vjernicima na internetu. Posljedica toga služenja je da sam bila u raznim interakcijama i s katolicima i nekatolicima, dobrima i lošima. No kao nekadašnju ateistikinju najviše me muči kada vidim katolike kako se loše ponašaju na internetu, jer iz iskustva znam da to aktivno „antipropovijedanje” Evanđelja tjera ljude što dalje od Crkve.

Može biti lako prozivati druge katolike zbog nekreposnoga ponašanja na internetu, ali radi se o složenome pitanju, a nekada se teško orijentirati „Divljim zapadom” informacija na internetu. Na primjer, mnoge internetske stranice koje za sebe tvrde da su katoličke često uopće ne odražavaju potpuno katolički pogled na svijet. Slično tome, nisu svi katolički informativni portali iste kvalitete – neki strogo slijede novinarske standarde, a neki miješaju činjenice s osobnim mišljenjima nagađanjima, i slabo prikrivenim ad hominem napadima.

Da sve bude još kompliciranije, financijski uspjeh na internetu često je manje vezan s dijeljenjem pouzdanih informacija nego s izljevima bijesa i šokom. Usred te pomutnje mnogim katolicima nedostaje medijske pismenosti, a da ne spominjem i kvalitetnu katehezu – stvari koje su potrebne za snalaženje u toj složenoj stvarnosti. Kombinirajte sa svime time krizu oko svećeničkoga zlostavljanja i smanjeno povjerenje u hijerarhijske i službene katoličke izvore informacija, i dobit ćete savršen recept za internetsku pomutnju i otrovnost.

Digitalni grijeh

Pred tom složenom stvarnošću svaki je katolik pozvan preispitati svoje internetsko ponašanje kako bi izbjegli i teški grijeh i širenje pogrešnih informacija. Moramo se čuvati iskušenja da svoj život na internetu smatramo slobodnim od moralnih implikacija. Internet nije igralište paralelno svemiru djela po kojima će nas Bog suditi nakon naše smrti, na kraju vremena. Digitalni grijeh može biti težak poput onoga koji činimo uživo.

Jedan ozbiljan grijeh čest na internetu je klevetanje – nanošenje štete tuđem dobrom imenu laganjem. No važno je shvatiti da – što je gotovo nevjerojatno, uzevši u obzir ekstremne optužbe – mnogi katolici koji se nabacuju klevetničkim izjavama zapravo misle da govore istinu. Zato je naročito važno upozorenje sv. Tome Akvinskoga da „ne smijemo nastaviti optuživati osim ako smo uistinu sigurni”. Nažalost, na internetu je mnogo češće nepromišljeno prosuđivanje koje vodi do klevetanja nego pažljivo i razborito razmišljanje. U tome pogledu, katolički internetski mediji imaju ozbiljnu odgovornost izbjegavati poticanje nekritičkoga mišljenja, koje vodi do netočnih prosudbi.

Nažalost, na tome se području ne možemo uvijek oslanjati na to da će katolički mediji i javne ličnosti biti odgovorni i postupati časno.

Zato moramo preuzeti osobnu odgovornost i obrazovati se kako bismo izbjegli nepromišljeno prosuđivanje na internetu. Previše katolika misli da mogu opravdano širiti napade i optužbe protiv drugih ljudi nakon što su pogledali nekoliko videa na YouTubeu. No potrebno je mnogo više kako bismo bili sigurni da govorimo istinu. Stalno si moramo postavljati ova dva pitanja: „Razumijem li ovu tematiku dovoljno kako bih donosio točne prosudbe?” i „Znam li sigurno da je moja optužba na račun te osobe točna?” Vrlo često, ako smo iskreni sa samima sobom, ne možemo na oba pitanja odgovoriti potvrdno.

Osnovna tri pravila ponašanja

Kada nismo sigurni govorimo li istinu, neka nam pravila mogu pomoći da se na internetu ponašamo kreposnije. Ta nam pravila pomažu identificirati medijske predrasude i potencijalno lažne informacije, koje mogu dovesti do nepromišljenih prosudbi.

  1. Izbjegavati katoličke medije i internetske ličnosti koje redovito napadaju ljude, a ne ideje. Ta se loša navika može identificirati redovitim korištenjem pridjeva i imenica kojima se napada osobu ili skupinu umjesto da se koristi logičnim argumentima protiv ideja. Lijeno ad hominem argumentiranje toliko je često na internetu da katolici moraju stalno biti oprezni da ne bi „pali” na taj manipulativni oblik komunikacije. Mnogo je lakše napadati ljude nego napadati lažne ideje, ali to nam drugo pomaže više kritički promišljati i rasti u intelektualnome smislu, a ono prvo nas samo vodi u grijeh.
  2. Naučite identificirati nagađanja kojima se tvrdi da se zna motivaciju druge osobe ili razloge njezina ponašanja. Možemo prosuđivati da je neki čin nemoralan, ali nikada ne možemo znati motivacije ili misli druge osobe. Usprkos toj stvarnosti, mnogi ljudi „psihologiziraju” svoje ideološke neprijatelje na internetu, i pretvaraju se da znaju što je tim ljudima u srcu. Izbjegavajte potencijalno lažne zaključke o situaciji ili osobi učeći kako identificirati ovu taktiku, kojom se samo raspiruju strasti, a ne pomaže nam jasno rezonirati.
  3. Shvatite da gole činjenice nisu dovoljne. Ljudi često opravdavaju nekreposno ponašanje na internetu govoreći: „Ali to je istina!” Prvi problem s tim odgovorom je da ti ljudi rijetko primjenjuju prva dva pravila, jer inače ne bi bili tako sigurni da je posrijedi istina. No i puka činjenica da je nešto istina nije isprika za nekreposno ponašanje. Previše nas je koji mislimo da je taj ograničeni osjećaj za istinu isprika za razbacivanje optužbama i ljutitim napadima na internetu. Doista, to pozivanje na ljepotu istine kako bi se ispričalo nekreposno ponašanje možda je jedna od najpakosnijih i najružnijih isprika za grijeh koje postoje.

Kako bismo bili širitelji istine na internetu, uvijek si moramo postaviti ključno pitanje: „Jesam li pozvan to reći? Je li to poučno, izgrađuje li to? Puka činjenična istina nije punina istine u kršćanskome smislu. Kao kršćani, jedno smo u Tijelu Kristovu, a istina je uvijek i jedino u službi toga jedinstva. Time se ne želi reći da nikada ne smijemo izazvati druge ljude, ali pozvani smo to činiti na određeni način.

Sveti Pavao nam u Poslanici Rimljanima daje smjernice: „Nastojmo stoga promicati mir i uzajamno izgrađivanje!” (Rim 14,19) Točno promišljanje je hvalevrijedno, kao kršćani nismo pozvani samo iznositi logične argumente na internetu. I nevjernici to znaju. Kao katolici smo pozvani utjelovljivati istinu. Isus nam kaže da je On Put, Istina i Život (vidi Iv 14,6). Dakle, pozvani smo uvijek težiti da govorimo i djelujemo u i po Kristovome jedinstvu. Samo onda živimo u autentičnome služenju Istini.

Izvor: Word on Fire | Prijevod: Ana Naletilić

Članak je preveden i objavljen uz dopuštenje nositelja prava. Sva prava pridržana.