Primjer hrabrog vođe

Jerômé Lejeune – znanstvenik koji se nije odrekao istine o životu radi priznanja

Prijepori oko pobačaja tijekom druge polovine 20. stoljeća dali su svijetu brojne hrabre vođe koji su strpljivo i uporno odbijali podčiniti se trendu vremena. Jedan od njih je Jerômé Lejeune, francuski genetičar koji je 1958. otkrio uzrok Downova sindroma.

jerome

Izdržati do kraja, biti neprekidno usredotočeni na cilj i biti predvidljivi s obzirom na ono u što vjerujemo ne mora uvijek značiti da će nas drugi voljeti, ali nam, zahvaljujući povjerenju, omogućuje da postanemo uspješni vođe. (Warren Bennis)

Jerômé Lejeune bio je uzor hrabrosti u borbi za život. Otkrivši, godine 1958., uzrok Downova sindroma, postao je poznat u čitavu svijetu i o njemu se govorilo kao o mogućemu dobitniku Nobelove nagrade. Njegovo je otkriće potaknulo nadu u izlječenje od ove strašne bolesti i otvorilo nove putove u genetici. On je, tijekom UN-ove konferencije o zdravlju, upozorio: “Život je činjenica, a ne želja.” Zgranut sve izraženijom potporom UN-a ideološkome programu koji se protivio životu, hrabro se usprotivio održavanju ovoga međunarodnog skupa: “Ovdje vidimo da se institucija koja treba štititi zdravlje pretvara u instituciju koja zagovara smrt.” Spreman uvijek beskompromisno govoriti istinu, povjerio se svojoj ženi, inače Dankinji: “Danas popodne izgubio sam Nobelovu nagradu.”

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Ustrajno braneći znanstvenu i, u širemu smislu, moralnu istinu koja iz nje proizlazi, Lejeune je prkosio duhu vremena, revolucionarnome svibanjskom duhu 1968. Ozračje u kojemu se našao ubrzo je bilo potpuno zatrovano. Njegova kći Clara sjeća se da je na putu prema školi prošla biciklom pored sveučilišta u kojemu je njezin otac radio. Na zidovima sveučilišnih zgrada golemim crnim slovima bilo je ispisano: “Drhti, Lejeune! Revolucionarni studentski pokret ima te na oku!”, “Lejeune je ubojica. Ubij Lejeunea!” te: “Lejeune i njegova mala čudovišta [djeca što boluju od Downova sindroma] moraju umrijeti!” Na skupovima je često bio izvrgnut verbalnim, katkada čak i fizičkim napadima. Prestao je dobivati pozive za međunarodne konferencije o genetici. Više nije dobivao sredstva za svoja istraživanja. Bio je prisiljen zatvoriti svoj laboratorij i raspustiti suradnički tim.

Tako je čovjek koji je u svojoj 38. godini postao najmlađi profesor medicine u Francuskoj i bio vodeći stručnjak u području fundamentalne genetike, čovjek pred kojim je ležala blistava budućnost ispunjena častima, priznanjima i moći, u naponu života ostao bez suradnika, bez sredstava za istraživanja, čak i bez ureda. Prijatelji su ga napustili, tisak ga je oštro kritizirao, a javnost ga je učinila društvenim parijom. Prihvatio je ovo stanje stvari mirno i s radošću, svjestan da je njegova dužnost boriti se nepoštedno protiv zla. Umro je na Uskrs 1994., nakon kratke bolesti od koje je obolio nekoliko dana ranije, na Čistu srijedu.

Suzbiti strah znači suzbiti hrabrost

Vrlina hrabrosti jedna je od glavnih ljudskih vrlina. Ona povećava našu sposobnost da se pridržavamo naših odluka i da se odupremo pritiscima svih vrsta. Hrabar vođa ne pribjegava racionaliziranju, ne boji se pogrešaka, brzo provodi donesene odluke i ne posustaje kada iskrsnu poteškoće.

Biti hrabar ne znači ne bojati se ničega. Najvaljaniji i najhrabriji vojnici osjećaju strah prije bitke. Isus Krist se od straha pred mukama i smaknućem znojio krvavim znojem. Ne bojimo se kada nismo sposobni valjano procijeniti stvarnost, a to može biti veoma opasno. Takva vrsta neustrašivosti može isto tako biti posljedica asketizma koji suzbija ljudske strasti, među njima i straha. Suzbiti strah znači suzbiti hrabrost.

Hrabrost je sposobnost samožrtvovanja radi ostvarenja razborita i opravdana cilja. Pri tome je veza između sposobnosti samožrtvovanja i svijesti o plemenitosti cilja od najveće važnosti. Na kraju krajeva, terorist može žrtvovati svoj život, ali to ga ne čini hrabrim; kako god okrenete, terorist nije ništa drugo doli podmukli luđak. Možete položiti svoj život za neki cilj u koji fanatično vjerujete, ali to nije hrabrost. To je posljedica tvrdoglavosti, nadutosti, zablude, a katkada i zloduha.

Ako su vrijednosti u koje vjerujem iskrivljene, ne može se reći da sam hrabar, iako sam možda jedan od onih s kojima je teško izići na kraj. S druge strane, ako cijenim žrtvovanje radi žrtvovanja, možda sam stoik, no biti stoik ne znači ujedno i biti hrabar.

“Ni teškoća ni napor ne dovode do vrline,” piše Pieper, “već to čini isključivo ono što je dobro. Jakost, prema tome, smjera nečemu što joj prethodi… Razboritost i pravednost prethode jakosti… Samo onaj tko je pravedan i razborit može biti i hrabar.”

Da bismo bili hrabri, nije dovoljno postupati u skladu sa savješću. Mnogi teroristi postupaju u skladu sa savješću. Hrabrost započinje nakon što odgojim svoju savjest tragajući iskreno i ustrajno za istinom.

Nekoliko definicija hrabrih i uspješnih vođa

1. Vođa u svakodnevnome životu živi sukladno svojim ciljevima i ne odstupa od njih. On ne postupa nemoralno i svoju nemoralnost ne opravdava upiranjem prstom u nemoralnost drugih (pravdajući se da “to čine i drugi”). Nakon što stupi na odgovoran položaj, ne odbacuje vrijednosti u koje vjeruje, “kao kada se ostavi šešir za vratima”, reći će Escrivá.

2. Vođa je neosjetljiv na pomodne trendove. Ronald Reagan u svojoj je mladosti bio potpuno ravnodušan s koje strane pušu politički vjetrovi. Krajem četrdesetih i početkom pedesetih, kada su komunisti pokušali uspostaviti kontrolu nad Hollywoodom, a većina se filmaša, želeći napredovati u karijeri, okrenula ljevici, Reagan je jasno i iskreno svjedočio svoja uvjerenja.

3. Postojanost znači da vođa zadržava netaknutu savjest, čak i kada je izložen najtežim iskušenjima.

4. Vođa se smireno i staloženo suočava sa zlom, ali ne skanjuje se zatrti ga u trenutku kada mu se za to pruži prilika. Da bi to mogao, mora biti odvažan i neprekidno na oprezu.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

5. Vođa uporno i usprkos svim preprekama nastoji ostvariti svoj cilj, bilo da prepreke dolaze iznutra (zbog vlastitih nedostataka) ili izvana (jer se odnose na objektivne čimbenike izvan njegove kontrole). Vođa uspješno privodi svoj projekt kraju, pazeći pritom na svaku pojedinost. Njegova ustrajnost nije glupava tvrdoglavost, već nepokolebljivost u provođenju vlastitih načela.

6. Vođa ostvaruje svoje snove zato što je njegovo djelovanje postojano, a ne zato što se koristi lijepim riječima ili gestama. On je snažan, ali zna kako i kada treba biti promišljen. Usto, vođa posjeduje vrlinu vladanja sobom koja mu omogućuje vladanje svojim srcem i svojim umom.

Preuzeto iz knjige Istinsko vodstvo koja nudi konkretnu i praktičnu metodu za autentičan nutarnji rast i ostvarenje životnoga ispunjenja. Više o knjizi možete saznati na linku ovdje, a možete je nabaviti preko web knjižare www.verbum.hr. Dopuštenje izdavača za prenošenje teksta iz knjige je ekskluzivno i vrijedi isključivo za portal www.bitno.net.

Više tekstova iz knjige “Istinsko vodstvo” pročitajte OVDJE.


Dragi čitatelji, ovisimo o vama i računamo na vas i vašu pomoć! Podržite naše djelovanje članstvom u Klubu prijatelja! Doznajte više na ovom linku!

Objavljeno: 24. ožujka 2015.

Možda vam se svidi