U malenom mjestu La Playosa, udaljenom od glavnoga argentinskog grada oko 500 kilometara, arhitekt Nicolás Campodónico projektirao je kapelicu posvećenu sv. Bernardu koja je zbog svoje posebnosti osvojila nagradu na Desetom iberoameričkom bijenalu arhitekture.

Kapelicu izgrađenu od ostataka građevinskog materijala pronađenog u samom mjestu, arhitekt je u potpunosti nastojao uklopiti u prirodni ambijent. Ovu povezanost s prirodom najbolje izražava “igra Sunca” čije zrake, prolazeći kroz prozor u obliku križa, na suprotnom zidu kapelice postupno oblikuju sjenu u obliku križa.

Dok se izvana vidi prozor u obliku križa, iznutra je cjeloviti križ vidljiv tek u određeno doba dana, sve dok horizontalna greda ne dođe do one vertikalne.

– Svakoga dana grede odvojeno prolaze potreban put, kao za vrijeme Križnog puta, kako bi se susrele i oblikovale križ, objašnjava Campodónico koji je na ovu ideju došao nakon razgovora s mons. Ambrogiom Malacarneom. Sad već pokojni svećenik tumačio je Nicolásu kako je oblik križa tijekom dvije tisuće godina poprimao različite umjetničke oblike. Arhitekt je tada došao na posve novu, originalnu ideju. Njegov je križ, za razliku od svih drugih križeva, poseban zbog toga što nije samo statični simbol, već pravi “obredni križ” koji ne ukazuje na raspeće već ga “uprisutnjuje”.

capilla_san_bernardo-00

Realizacija čitavog projekta trajala je šest godina, a gradeći ovu kapelicu površine 92 četvorna metra Campodónico se, kaže, osjećao poput mladića.

– Osjećao sam se kao da imam dvadeset godina, pun onog nemira kad čovjek ne zna što će biti sutra. Bila je to uzbudljiva, svakodnevna avantura. Šest godina za prostor od 90 kvadrata. Gotovo anti-rekord! – šaljivo kaže Campodónico.

Miodrag Vojvodić | Bitno.net