Na današnji dan 1892. godine rođen je J. R. R. Tolkien. Tim povodom ponovno objavljujemo ovaj tekst našega suradnika Danka Kovačevića.

Trećeg dana siječnja Crkva slavi Ime Isusovo. Imali smo prilike u Evanđelju na svetkovinu Marije Bogorodice čuti i zašto: „nadjenuše mu ime Isus“ (Lk, 2,21). Na Silvestrovo i na dan Božića Crkva je pred nas u Evanđelju stavila prigodu razmatranja važnosti Riječi koja bijaše u početku i koja je tijelom postala. Proslov Evanđelja po Ivanu. Ivan Evanđelist i Ivan o kojem on piše (Krstitelj), bijahu dva čovjeka, prijatelja Božja, koja posvjedočiše za Svjetlo koje dođe na svijet, rođen od Majke u tijelu Djeteta (maloga Boga) kojeg zovemo Emanu-el.

Trećeg dana siječnja rodio se čovjek po imenu Ivan. Doduše, budući da je bio Englez, majka ga je nazvala John. Jedno od njegovih prezimena (obiteljsko ime) je Reuel. Prevedeno s hebrejskog, to znači „prijatelj Boga“. Svijet toga Ivana (John), odgojenog u franjevačkom duhu, bolje poznaje pod njegovim drugim prezimenom: Tolkien.

Poznavatelji lika i djela J. R. R. Tolkiena, znaju da i za njega sve počinje Riječju („Ea!;“ Silmarillion) po kojoj je sve postalo. I sam je u svojim Pismima priznao da je riječju „hobbit“ (svojevrsno „obiteljsko ime“) krenula njegova saga o Međuzemlju. Prvo riječ, to jest, ime, pa onda radnja, zaplet, eukatastrofa. 

Usuđujemo li se onda nadati da su imena vilenjaka iz njegova subkreacijskog legendarija (više o tome ovdje), konzistentnog primarnom svijetu (našoj stvarnosti) kojem je Riječ tijelom postala nacrt i punina, nadahnuta, barem nesvjesno i nenamjerno ako ne drukčije, upravo etimologijom biblijskih imena? 

Bilo kako bilo, jedno od tih imena je Galadri-el, raspjevane-vilin kraljice. Prevedeno na „naški“ ima višestruko značenje: „cvjetni vijenac svjetla“, ali i „kći okrunjena svjetlošću“. Kao subkreacijski lik pokrštene mitologije Međuzemlja, zajedno s likom El-entari, tj. El-bereth (i jedno i drugo ime znači „kraljica zvijezda“), neodoljivo podsjeća na Kći Sionsku, Zvijezdu Mora.

Jeste li izabrali ime svojem novorođenom djetetu? Ako još niste, možda je sad prigoda da razmislite o imenu Noel(a)? Ako vam je dijete rođeno u ovo božićno doba, možda je to idealan izbor, inačica nešto raširenijih imena Božidar, Božo, Božena. Pogotovo ako ste zaljubljenici u Tolkienov opus. Naime, 2016. godine otkrivena je dotad nepoznata Tolkienova istoimena pjesma. O raspjevanoj Majci Kralja, zvijezdi, moru… i radosti koju donosi Bog s nama. 

Ovdje donosimo hrvatski prepjev.

NOEL

Sumoran je svijet i siv noćas bio
Mjesec i zvijezde bježe;
Dom u tmini, bez pjesme, svjetla cio
Vatre mu dok mrtve leže.

Vjetar u krošnji bi mora nalik huku
I preko gorskih zubi krunica;
Slobodan u gorkog hlada zvižduku
Kao mač što skače iz korica.

Gospodar snjegova glavom je izvirio
I ogrtač blijed dužinom svom;
Nad hladnoće vala dah raširio
Da visi nad dolom i planinom.

Oslijepio svijet, grana i trs savijen
Putove i staze snijeg sve smete.
No tad oblaka bi veo razdvojen
I među tim svim rođeno je Dijete!

Kroz kupolu drevnu nebeske čistine
Svjetlo iz daljine iskoči;
I zvijezda dođe jasnog sjaja i bjeline
Sama ponad mrkle noći.

U dolini mraka u tom času poroda
Jedan glas naglo pusti ton;
A tada sva zvona Zemlje i Neba
O ponoći razlegoše zvon.

Marija pjevaše sred svijeta donjeg, ovog
Čuše kako pjesma njena se diže;
Ponad magle i preko snijega planinskog
Sve do zidova raja pjesma ta stiže.

Mnogih zvona jezičac uzbiban bješe
Da zvoni u kulama rajskoga kraja;
Službenice kad smrtne glas čuše
Što majka bješe nebeskoga kralja.

Svijet je radostan a noć je bajna
Sa svojim ponad glave zvijezdama;
Dom je pun smijeha i svjetla sjajna
Dok vatre gore rumenog plama.

Zvona raja zvone sada
A s njima zvona svijeta krštenog
I pjevat ćemo: Slava, Slava
Jer na zemlju dođe Bog.