Glavni lik, Miškec, čovjek je koji iskreno želi pomoći drugima. Njegov život obilježen je brigom za siromašne, prikupljanjem pomoći i stalnom prisutnošću među ljudima kojima je potrebna podrška. Međutim, kako njegov rad postaje sve uspješniji, organiziraniji i društveno priznatiji, pred njim se otvara paradoks koji čini središte romana: sustav koji bi trebao služiti čovjeku polako počinje zamjenjivati samoga čovjeka.

S velikom književnom suzdržanošću i pripovjednom preciznošću, Rukavina pokazuje kako se najvažnije promjene ne događaju kroz velike sukobe i dramatične lomove, nego kroz male, razumne i naizgled opravdane odluke. Profesionalizacija, učinkovitost, procedura i organizacija postupno istiskuju osobni susret, a dobrota se pretvara u mehanizam koji funkcionira sve bolje, dok ljudi kojima je namijenjena postaju sve udaljeniji. Upravo u toj tihoj i gotovo neprimjetnoj zamjeni leži najveća snaga romana.

Posebnu vrijednost djelu daje činjenica da ne nudi jednostavne podjele na dobre i loše. Miškec nije negativac, nego čovjek koji želi činiti dobro i koji postupno otkriva da se ono najvrjednije može izgubiti upravo onda kada sve počne funkcionirati besprijekorno. Roman tako nadilazi crkveni i karitativni kontekst te postaje univerzalna priča o suvremenom društvu, institucijama i opasnosti da učinkovitost zamijeni bliskost.

Miškec je roman o dobroti i njezinim granicama, o ljudima koji pomažu i ljudima kojima je pomoć potrebna, ali prije svega o pitanju koje ostaje dugo nakon čitanja: može li čovjek ostati čovjek kada postane dio savršeno organiziranog sustava? Upravo zato ovaj roman nije samo priča o karitasu ili jednoj župnoj zajednici, nego duboko ljudska i aktualna priča o dostojanstvu, odgovornosti i potrebi da se iza svakog slučaja, broja ili projekta ponovno vidi lice konkretnoga čovjeka.

Knjiga se može potražiti u knjižarama Fidelissima, Figulus, Verbum, Kršćanska sadašnjost i Tonimir, kao i u gradskim knjižnicama diljem Hrvatske.

* sponzorirana objava