U kojoj mjeri Krist utječe na lik Aragorna u Tolkienovu “Gospodaru prstenova”? Na prvi pogled moglo bi se činiti da je taj utjecaj prilično neznatan. Kao što je dobro poznato, J. R. R. Tolkien nije volio alegoriju, te ne postoji izravna podudarnost između Krista i Aragorna, kakva, primjerice, postoji između Krista i Aslana u djelu C. S. Lewisa. Tolkienov proučavatelj Tom Shippey istaknuo je da Aragorn, premda iznimno krepostan, nije kršćanin te da je njegova smrt lišena sakramentalne ili kršćanske simbolike.

Nadalje, David Day ukazuje na sličnosti između Aragorna i drugih mitskih i književnih kraljeva:

Ako promotrimo živote svakoga od njih trojice, uočavamo određene obrasce koji su identični: Artur, Sigurd i Aragorn svi su siročad i zakoniti nasljednici kraljeva poginulih u boju; svi su lišeni svojih nasljednih kraljevstava i izloženi opasnosti od ubojstva; svi su naizgled posljednji pripadnici svoje dinastije, čije bi loze nestale ako bi oni bili ubijeni; svi su odgojeni potajno, u udomiteljskim domovima, pod zaštitom stranog plemića koji im je daleki rođak — Artur u dvorcu Sira Ectora, Sigurd u dvorani kralja Hjalpreka, a Aragorn u Rivendellu, u kući Elronda.

Day također primjećuje da se sva trojica kraljeva „zaljubljuju u prelijepe djevojke, ali moraju svladati niz naizgled nepremostivih prepreka prije nego što ih mogu oženiti… svladavajući te prepreke, osvajaju i ljubav i svoja kraljevstva”.

Ipak, također je dobro poznato da duboka katolička vjera J. R. R. Tolkien prožima “Gospodara prstenova”. U pismu jednom isusovačkom prijatelju Tolkien piše: „Gospodar prstenova je, naravno, u svojoj biti religiozno i katoličko djelo.” Drugim riječima, premda nije otvoreno simboličan, roman ipak obiluje aluzijama, odjecima i neizravnim upućivanjima na kršćansku vjeru. U slučaju Aragorna osobito se ističu dva odlomka koji odražavaju Krista: Aragornova krunidba i poglavlje „Kuće iscjeljenja”.

Aragornova krunidba

Najprije, prizor Aragornove krunidbe. Ovako J. R. R. Tolkien opisuje Aragorna kada je, protiv svake nade, napokon okrunjen za kralja:

„Ali kada je Aragorn ustao, svi koji su ga vidjeli nijemo su ga promatrali, jer im se činilo da im se sada prvi put otkriva. Visok poput drevnih kraljeva mora, nadvisivao je sve koji su bili u njegovoj blizini; činio se starim poput vremena, a ipak u cvijetu muževne snage; mudrost mu je počivala na čelu, a snaga i iscjeljenje bili su u njegovim rukama, i svjetlost ga je okruživala. Tada Faramir uskliknu: ‘Evo Kralja!’”

Posebno je zanimljiv Tolkienov opis Aragorna kao „starog poput vremena” („ancient of days”). U Bibliji je „Pradavni” jedno od imena za Boga (Dn 7,9), čije se veličanstvo, u prvom poglavlju Knjige Otkrivenja, očituje kao veličanstvo uskrsloga Isusa (Otk 1,14). Taj naziv, zajedno s Tolkienovim gotovo vizionarskim opisom Aragorna (visok poput morskih kraljeva, s mudrošću na čelu, snagom i iscjeljenjem u rukama, okružen svjetlošću), potiče usporedbu ovoga odlomka s Ivanovim viđenjem Krista u Otk 1,12–20.

Nadalje, činjenica da se Aragorn promatra kao da ga prvi put vide označava vrhunac niza odlomaka u “Gospodaru prstenova” u kojima se njegova uzvišena čast i moć nakratko razotkrivaju onima oko njega. Takvi prizori otkrivaju dvostruki identitet Aragorna: on je Strider, lutajući čuvar, ali njegova ga vlast ujedno razotkriva kao Nasljednika Elendila.

Dobar primjer jest sljedeći odlomak koji opisuje prvi susret Aragorna i Éomera u “Dvije kule”:

„Aragorn odbaci svoj plašt. Vilinska korica zablista dok ju je uhvatio, a sjajna oštrica Andúrila zasjala je poput iznenadnog plamena kad ju je izvukao. ‘Elendil!’ povika. ‘Ja sam Aragorn, sin Arathornov, zvan Elessar, Elfstone, Dúnadan, nasljednik Isildura, sina Elendilova iz Gondora. Ovo je Mač koji je bio slomljen i ponovno je iskovan! Hoćeš li mi pomoći ili ćeš me spriječiti? Odluči brzo!’”

Gimli i Legolas gledali su svoga suputnika u čudu, jer ga dotad nisu vidjeli u takvu raspoloženju. Činilo se kao da je narastao stasom, dok se Éomer smanjio; i na njegovu živom licu ugledali su kratak odsjaj moći i veličanstva kamenih kraljeva. Legolasu se na trenutak učinilo da mu na čelu titra bijeli plamen poput sjajne krune.

Opet, Aragorn nije izravna preslika Krista. Ipak, ovakvi odlomci u “Gospodaru prstenova” pozivaju na usporedbu, na zajedničko čitanje s brojnim evanđeoskim tekstovima koji govore o Kristovu autoritetu, po kojem se njegova istinska narav — više od poniznog tesara iz Nazareta — postupno razotkriva. Prisjetimo se, primjerice, učenika u Evanđelju po Marku: „Ispuni ih strah te govorahu jedan drugomu: ‘Tko je ovaj da mu se i vjetar i more pokoravaju?’” (Mk 4,41).

Aragorn u „Kućama iscjeljenja”

J. R. R. Tolkien piše da su, kada je Aragorn okrunjen za kralja, „snaga i iscjeljenje bili u njegovim rukama”. Slika pravoga kralja kao iscjelitelja bila je za Tolkiena iznimno važna. Taj se motiv najjasnije očituje u poglavlju „Kuće iscjeljenja” u “Povratku kralja”, gdje se Aragorn pokazuje kao istinski kralj upravo po svojoj sposobnosti da liječi bolesne. U tom je poglavlju Tolkien nesumnjivo nadahnut srednjovjekovnim engleskim vjerovanjem u „kraljevski dodir” — uvjerenjem da je kralju osobito darovana milost iscjeljivanja bolesnih i nemoćnih.

Još udaljenije, ali ne manje relevantno, Aragorn u „Kućama iscjeljenja” također je slika Krista. Razmotrimo Tolkienov opis Aragornova iscjeljenja Faramira:

„Tada Aragorn kleknu kraj Faramira i položi ruku na njegovo čelo. Oni koji su promatrali osjećali su da se odvija neka velika borba. Jer Aragornovo lice postade sivo od umora; i s vremena na vrijeme zazivao je Faramirovo ime, ali svaki put sve tiše za njihov sluh, kao da se i sam Aragorn udaljava od njih i hoda daleko, kroz neku tamnu dolinu, dozivajući onoga koji je izgubljen.”

U ovom odlomku čini se kao da Aragorn kreće u potragu za Faramirem, dozivajući — kako Tolkien piše — „onoga koji je izgubljen”. Onima koji stoje uz njega njegov glas postaje sve udaljeniji, kao da prolazi kroz mračnu dolinu.

Ovaj opis priziva usporedbu s Kristovom prispodobom o pastiru koji ostavlja devedeset i devet ovaca u pustinji i odlazi tražiti onu jednu koja se izgubila (Lk 15,4). Dok doziva Faramira iz mračne doline, Aragorn kao da utjelovljuje Dobroga Pastira, koji je ujedno i pravi Kralj. Kao što ovce prepoznaju glas pastira (Iv 10,14–18), tako i Faramir prepoznaje autoritativni Aragornov poziv:

„Odjednom se Faramir pokrenu, otvori oči i pogleda Aragorna koji se nadvio nad njim; i u njegovim se očima zapali svjetlo spoznaje i ljubavi, te progovori tiho:

‘Gospodaru moj, zvao si me. Dolazim. Što kralj zapovijeda?’

‘Ne hodaj više u sjenama, nego se probudi!’ reče Aragorn. ‘Umoran si. Počini neko vrijeme, uzmi hrane i budi spreman kad se vratim.’

‘Hoću, gospodaru,’ odgovori Faramir. ‘Jer tko bi mirovao kad se kralj vratio?’”

Na kraju, i možda najdirljivije, stoji Tolkienov završetak poglavlja „Kuće iscjeljenja”:

„Pred vratima Kuća već su se mnogi okupili da vide Aragorna te su ga slijedili; a kada je napokon večerao, ljudi su dolazili i molili ga da izliječi njihove rođake ili prijatelje kojima je život bio u pogibelji zbog rana ili ozljeda, ili koji su ležali pod Crnom Sjenom. Aragorn ustade i iziđe, posla po Elrondove sinove, i zajedno su radili duboko u noć. I pronese se glas gradom: ‘Kralj se doista vratio.’ I prozvaše ga Elfstone, po zelenom kamenu koji je nosio, te mu narod nadjenu ime koje mu je bilo prorečeno pri rođenju.

A kada više nije mogao raditi, prebaci plašt preko sebe, neprimjetno iziđe iz grada i vrati se u svoj šator tik prije zore te malo odspava. A ujutro se na kuli zavijorila zastava Dol Amrotha, bijeli brod nalik labudu na plavoj vodi, i ljudi su gledali uvis i pitali se nije li dolazak Kralja bio tek san.”

Usporedimo ovaj odlomak s prvim poglavljem Evanđelja po Marku:

„Uvečer, kad sunce zađe, donošahu preda nj sve bolesne i opsjednute. I sav je grad nagrnuo k vratima. I on ozdravi bolesnike – a bijahu mnogi i razne im bolesti – i zloduhe mnoge izagna. I ne dopusti zlodusima govoriti jer su ga znali. Rano ujutro, još za mraka, ustane, iziđe i povuče se na samotno mjesto i ondje se moljaše. Potražiše ga Šimun i njegovi drugovi. Kad ga nađoše, rekoše mu: “Svi te traže. Kaže im: “Hajdemo drugamo, u obližnja mjesta, da i ondje propovijedam! Ta zato sam došao.’” (Mk 1,32–38)

Suprotstavljanje ovih dvaju tekstova ne znači da je J. R. R. Tolkien imao otvorenu Bibliju na prvom poglavlju Marka dok je pisao završetak „Kuća iscjeljenja” (premda se ni takva mogućnost ne može isključiti). U svakom slučaju, vrijedi istaknuti nekoliko paralela.

U Evanđelju Krist rado liječi sve koji mu dolaze. To znači da gotovo i ne spava, jer Marko bilježi da je Gospodin ustao „još za mraka” kako bi se povukao na samotno mjesto i molio. Kroz riječi Šimuna (Petra), koji ga pronalazi i kaže: „Svi te traže”, Evanđelje po Marku neizravno nam pokazuje divljenje i čuđenje grada sljedećeg jutra. Tko je bio taj tajanstveni iscjelitelj koji je noću došao među njih, oduzeo im bolesti i potom neprimjetno nestao prije zore?

U Evanđelju po Ivanu Krist kaže: „Sišao sam s neba ne da vršim svoju volju, nego volju onoga koji me poslao” (Iv 6,38). Prvo poglavlje Marka sažetije je: Krist jednostavno ustaje rano i odlazi na samotno mjesto da bi molio Oca. Ne traži svjetovnu slavu ni utjecaj i ne dopušta zlodusima da ga razotkriju. Doći će vrijeme kada će se javno očitovati kao Mesija i Kralj Izraela, pravi Sin Božji (Mk 15,32.39), no to će se, paradoksalno, dogoditi tek na Kalvariji. Za sada mora nastaviti svoj put kako bi i u „drugim mjestima” naviještao dolazak kraljevstva Božjega.

Poput Krista, i Aragorn pokazuje samilost prema velikom mnoštvu bolesnih. U romanu se suočava s ranjenicima nakon gotovo kobne opsade Minas Tiritha. Oni nisu samo tjelesno ranjeni, nego i duhovno pogođeni, jer trpe pod silinom Crne Sjene. Pred tim su zlom čak i mudri iscjelitelji Gondora bili nemoćni:

„Ali sada je njihovo umijeće i znanje bilo nemoćno; jer bijaše mnogo bolesnih od bolesti koja se nije dala izliječiti; i nazvaše je Crna Sjena, jer je dolazila od Nazgûla. A oni koje bi pogodila polako bi tonuli u sve dublji san, zatim bi utonuli u tišinu i smrtonosnu hladnoću te tako umirali.”

J. R. R. Tolkien ovdje nam maštovito predočuje razorne i umrtvljujuće učinke zla i grijeha na ljudsku dušu. Poput bolesnih mnoštava koja traže Krista u Evanđelju, ranjenici Gondora pate od rane koju obična medicina ne može dosegnuti. Njihova je rana duhovne naravi, demonskog podrijetla, te stoga zahtijeva lijek milosti — drugim riječima, potreban im je kralj. Samo kralj posjeduje vlast i moć da iscijeli rane duše, jer, prema staroj predaji Gondora, „ruke kralja ruke su iscjelitelja”.

Kao i Krist u Markovu Evanđelju, Aragorn radi „duboko u noć”, liječeći sve kojima je pomoć potrebna. Time što iscjeljuje svoj narod, od njega prima ime Elfstone, prorečeno pri njegovu rođenju, kao što je i Krist — u Matejevu paralelnom, ali sažetijem prikazu — prepoznat kao Sluga naviješten u Izaiji 53. Kao i Krist, Aragorn se potom povlači dok grad spava, a ujutro se ne ističe kraljevski stijeg, jer njegovo vrijeme još nije došlo. Tolkien nam prikazuje zbunjenu radost ljudi koji, ugledavši stijeg Dol Amrotha, razmišljaju — baš kao i ljudi u Evanđelju — nije li dolazak kralja bio tek san.

Krist u “Gospodaru prstenova”

Katolički filozof Peter Kreeft ovako komentira prisutnost Krista u “Gospodaru prstenova”:

„Ne postoji jedan potpuni, konkretni, vidljivi lik Krista u ‘Gospodaru prstenova’, kao što je to Aslan u Narniji. No Krist je doista, iako nevidljivo, prisutan u cijelom djelu… Jasnije je prisutan u Gandalfu, Frodu i Aragornu, trima kristološkim likovima. Prvo, sva trojica prolaze kroz različite oblike smrti i uskrsnuća. Drugo, sva trojica su spasitelji: svojim samoprijegorom pomažu spasiti cijelo Međuzemlje od demonske vlasti Saurona. Treće, oni utjelovljuju starozavjetnu trostruku mesijansku simboliku proroka (Gandalf), svećenika (Frodo) i kralja (Aragorn).”

U ljepoti Aragornova lika i u autoritetu njegove iscjeliteljske ruke prepoznajemo nešto od Tolkienove ljubavi i pobožnosti prema Kristu. Na taj način J. R. R. Tolkien pomaže nam postati boljim čitateljima Svetoga pisma i dublje upoznati Krista kojega ono naviješta.

Članak je preveden uz dopuštenje s web-stranice Word on Fire.