U nedjelju 12. travnja u 18 sati, emitiran je jedinstveni Story uskrsni koncert na kojem su vrhunske vokalistice Ivana Husar Mlinac i Marija Husar Rimac, uz pratnju prestižnog pijanista i skladatelja Matije Dedića, izvele neke od najpoznatijih duhovnih pjesama i tako svima poželjele sretan Uskrs.

Sestre su izvele skladbe Ave Maria, Klanjam ti se smjerno, Prva ljubav te zove, Gospodine hvala, Dubine, Krist na žalu te Zdravo Djevo (Rajska Djevo, kraljice Hrvata).

Osim glazbe, Story je pružio publici priliku da putem ovog koncerta na sam Uskrs virtualno uđu u ranjenu zagrebačku katedralu koja im nakon potresa, ali i zbog pandemije COVID-19, nije dostupna te da budu dio duhovnog događanja kojem u doba pandemije ne mogu nazočiti u crkvama diljem zemlje i svijeta.

“Ovaj nastup ćemo pamtiti, za nas je ovo koncert života, najljepši koji smo ikad mogli izvesti. Pjevati duhovnu glazbu osobno mi je najljepše jer je to i osobna molitva te predivna poruka nade i ljubavi. Ovime smo dali svoj doprinos kako najbolje znamo, a to je kroz glazbu. U situaciji s koronavirusom i nakon potresa, potrudili smo se približiti i pokazati katedralu prije no što će biti obnovljena te dati ljudima priliku da na sam Uskrs – a ovo je poseban Uskrs kada su sve crkve zatvorene i prazne – budemo svi povezani u ljubavi, molitvi i zajedništvu”, kazala je Marija Husar Rimac netom nakon izvedbe uskrsnog koncerta.

“Nikada u životu ne bih pomislio da ću jednoga dana ući u tako ranjenu Zagrebačku katedralu. Preplavili su me vrlo tužni osjećaji koji se isprepliću sa svim nedaćama koje su nas zadesile u posljednje vrijeme. S druge strane osjetio sam i ponos što imam takvu privilegiju biti u simbolu Zagreba za vrijeme njegove obnove i s velikom nadom u brz oporavak takvog svetog mjesta”, nakon koncerta kazao je Matija Dedić, a njegove dojmove i osjećaje dijele sestre Marija Husar Rimac i Ivana Husar Mlinac.

Matija Dedić, Mons. Ivan Hren, Ivana Husar Mlinac, Marija Husar Rimac i arhitekt Damir Foretić/Foto: Story press

Ivana je istaknula: “Koračajući prema katedrali, okružena ogromnom količinom velikih skela i ulaskom u samu crkvu doživjela sam šok jer sam iz prve ruke mogla svjedočiti štetama koje su nastale nakon potresa. Nakon toga je prevladala kombinacija tuge, nostalgije, možda čak i straha. Ali ono što se na kraju, pomalo čak i nenadano pojavilo, bio je osjećaj divljenja. Kao da sam do kraja postala svjesna koliko je to uistinu veličanstvena crkva, koliko je prekrasna te je, unatoč ranama, i dalje zadržala svoju veličanstvenost. Stvarno možemo biti ponosni na našu Zagrebačku katedralu.”

“Sam ulazak u Zagrebačku katedralu nakon potresa je bio jako dojmljiv, emocije su mi bile izmiješane, od velike ljubavi prema Prijestolnici, simbolu naše Hrvatske, do tuge jer je stradala”, dodala je Marija. 

“Pogled na ruševine i dijelove koji još uvijek padaju s nje, pored kojih smo prolazili ulazeći u katedralu, sve je to izgledalo pomalo nestvarno, kao da smo u nekom filmu i kao da se to zapravo ne događa.”

Ovaj jedinstveni koncert organiziran je uz svesrdnu pomoć mons. Ivana Hrena, predsjednika Odbora za obnovu katedrale, koji je odobrio njegovo održavanje. Tijekom cijele izvedbe nazočan je bio i arhitekt Damir Foretić, ujedno glavni nadzorni projektant.

Izvođači i tehnika držali su se svih sigurnosnih pravila i držali socijalnu distancu, a na snimanju koncerta bilo je uključeno samo šestero ljudi: troje umjetnika, dva snimatelja te majstor tona i tehnike.

Opisujući kakav im je bio osjećaj pjevati i svirati u ranjenoj i praznoj katedrali, Ivana je kazala: “Ovo ne mogu usporediti ni s čim što mi se do sada dogodilo, bio je to poseban događaj u mom životu. Od akustike koja je u katedrali savršena, do ljepote same crkve koja i u umjetničkom smislu daje posebnu dimenziju.”

“Uvijek mi je poseban osjećaj nastupati uz Mariju i Matiju. Pogotovo u ovom trenutku kada smo bili okruženi žbukom koja je još uvijek bila po klupama, prašinom, polomljenim dijelovima katedrale i raspucanim zidovima. Osjećala sam se posebno i milosno.”

S njom se složio i Matija Dedić.

“S Ivanom i Marijom surađujem od 1998. godine i prošli smo zbilja puno toga zajedno, ali ovaj nastup je apsolutno kruna našeg dugogodišnjeg prijateljstva i muziciranja. Osobno, puno sam puta imao priliku svirati po raznim crkvama i ti koncerti su uvijek bili posebni te su pretežno iz mene izvlačili maksimum. Energija je u takvim prostorima specifična te maksimalno odgovara senzibilitetu glazbe koju najčešće izvodim.”

Foto: Story press

Posebno ganuta bila je Marija, iskreno poručivši: “Pjevati u praznoj katedrali bilo je jako emotivno, čak sam se u jednom trenutku rasplakala i trebalo mi je snage da se vratim, saberem i otpjevam do kraja. Bilo je to jako teško s obzirom na to da Matija toliko predivno svira, da Ivana toliko predivno pjeva i njihove interpretacije te odnesu u neku drugu dimenziju, u pravu molitvu i totalno predanje. Duhovne pjesme su posebne jer učine osjećaj kao da nisi ovdje na zemlji.”

Iz Storyja su poručili kako su umjetnici prihvatili poziv za koncert bez premišljanja, no da zbog priprema za kontrolirano i kompleksno rušenje dijela sjevernog tornja katedrale, sve do petka, 10. travnja, nisu mogli znati hoće li izvedba uopće biti moguća.

Nakon što je donesena odluka da se rušenje sjevernog tornja odgađa za dane nakon Uskrsa te blagoslova i odobrenja mons. Ivana Hrena, krenule su brze pripreme za snimanje ovog jedinstvenog događaja.

Ivana Husar Mlinac o tome će reći: “Marija i ja nismo ni sekunde dvojile da se uključimo u ovaj doista prekrasan događaj koji je organizirao Story. Dobile smo priliku i zahvalne smo na toj prilici, bez obzira na to što je bila malo riskantna jer smo sve trebali organizirati u samo jednome danu. Također smo, u vrijeme pandemije i nakon tjedana bivanja samo kod kuće, prvi put izašle iz svojih domova te se, nakon početka strogih mjera, prvi put vidjele. Međutim mislim da se ovakve prilike ne smiju propuštati pogotovo u ovakvim osjetljivim, kriznim i teškim vremenima. Nadam se da ćemo ljudima uz ono što najbolje znamo, a to je glazba, Uskrs učiniti nešto radosnijim i veličanstvenijim. Zaista smo se potrudile i izuzetno smo se veselile ovom koncertu.”

Matija Dedić dodao je kako “upravo zbog već spomenutog vrlo bliskog odnosa sa sestrama Husar”, nije mogao reći “ne”. 

“Nisam se uopće dvoumio. Istina je da smo stjecajem okolnosti svih ovih godina najmanje izvodili uskrsni program, no kad su me obavijestile, i to samo dan prije nastupa, profesionalno sam se prihvatio posla. Naravno, imali smo i jednu zajedničku probu, ali ne predugu, jer glazbeno zajednički dišemo i imamo veliko iskustvo nastupa u svim okolnostima.”

Marija Husar Rimac istaknula je pak kako se “činilo toliko ispravnim, dostojanstvenim i veličanstvenim, poslati poruku nade, ljubavi, podrške i zajedništva iz te naše ranjene katedrale u cijeli svijet”.

Umjetnici su i nekoliko sati nakon događaja bili pod snažnim dojmovima.

“Koncert me ispunio na zaista jako puno razina. Mislim da me ovo promijenilo, dalo mi jednu dimenziju koju mi je jako teško u ovom trenutku opisati, ali osjećaj je bio dubok, milostan i toliko poseban da ga još ne znam imenovati”, zaključila je Ivana.

Koncert možete pogledati ovdje:

Bitno.net