Uskrsna antifona “Kraljice neba, raduj se!” svoje početke ima u 12. stoljeću. U franjevačkom časoslovu, sredinom 13. stoljeća preuzima mjesto antifone “Zdravo, Kraljice” i pjeva se neprekidno tijekom uskrsnog vremena, na kraju molitve povečerja.

Od 18. stoljeća, odlukom pape Benedikta XIV., tijekom uskrsnog vremena ova antifona dolazi na mjesto pozdrava “Anđeo Gospodnji”, dok je za ostalo vrijeme crkvene godine propisao da se rabi spomenuti anđeoski pozdrav.

Antifona je upravljena Mariji i poziva na radost zbog Gospodinova uskrsnuća, što izražava česti poklik “Aleluja!”. Završava molbom Bogorodici da nam bude zagovornicom kod svoga ljubljenog Sina.

Poznata je legenda da je papa Grgur Veliki (+604.) jednoga uskrsnog jutra, hodajući u svečanoj uskrsnoj procesiji ulicama Rima, čuo kako prva tri stiha “Kraljice neba” pjevaju sami anđeli, pa na te stihove samo dodao “Moli za nas Boga, aleluja!”.

Latinski

Regina caeli, laetare, alleluia. Quia quem meruisti portare, alleluia. Resurrexit, sicut dixit, alleluia. Ora pro nobis Deum, alleluia.

Hrvatski

Kraljice neba, raduj se, aleluja. Jer koga si dostojna bila nositi, aleluja. Uskrsnu kako je rekao, aleluja. Moli za nas Boga, aleluja.

Kada se u uskrsno vrijeme moli umjesto molitve ‘Anđeo Gospodnji’, antifoni se dodaje i ovaj nastavak:

Veseli se i raduj se, Djevice Marijo. Aleluja.
Jer je uskrsnuo Gospodin uistinu. Aleluja.

Pomolimo se:

Bože, koji si se udostojao razveseliti svijet uskrsnućem svoga Sina, Gospodina našega Isusa Krista, daj, molimo te, da po njegovoj Majci, Djevici Mariji, postignemo radosti vječnoga života. Po istom Kristu Gospodinu našem. Amen.

O ostalim marijanskim napjevima i antifonama koje bi svaki katolik trebao znati pročitajte OVDJE.

Zašto bi kršćani trebali barem u podne svakoga dana moliti molitve ‘Anđeo Gospodnji’ i ‘Regina Caeli’ pročitajte OVDJE.