„Ponovno 17“ je tinejdžerska komedija iz 2009. u kojoj se već odrasli Mike O’Donnell (glumi ga Matthew Perry) na čudesan način preobrazi u 17-godišnjeg sebe (njega glumi Zac Efron). Njegova obitelj je u raspadu sistema, a brak mu je na korak do rastave, tako da s vremenom shvati da je cilj preobrazbe da si promijeni život.

Gledajući film, pomislila sam: pa ovdje čak ima i kršćanskih poruka! Premda produkcija nije kršćanska, i treba se gledati sa zrnom soli, može se reći da je film ukorijenjen u kršćanskim vrijednostima.

Mike je odabrao život

Mike O’Donnell bio je mlada košarkaška nada svoje srednje škole. No, netom prije važne utakmice saznao je da mu je djevojka trudna. Iako je, što bi se reklo, pred njim bila budućnost, on odbacuje potencijalnu košarkašku karijeru i odlučuje se oženiti svojom djevojkom.

No, problem nastaje kada on počne gunđati za svojom propuštenom košarkaškom karijerom… Jednostavno, neke životne odluke ne mogu se promijeniti. Ali Mike na kraju filma ponovo potvrdi svoju odluku i vraća se svojoj ženi.

Predbračna čistoća

Kada se Mike nađe na predavanju o seksualnom odgoju, iznenadi se kada shvati da čak ni njegova kći ne razmišlja o apstinenciji. Nakon što je odbio uzeti kondom iz kutije koju je nastavnica poslala da kruži po razredu, on se ustane i održi kratak govor.

U dirljivoj sceni on govori o tome kako bi ljubav trebalo voditi s osobom koju voliš i s kojom si spreman imati dijete. To, naravno, gane sve djevojke u razredu te one vrate kondome u kutiju.

Međutim, tu nije kraj Mikeovim kušnjama – u drugoj sceni, na jednoj rođendanskoj proslavi, njemu priđu tri djevojke i počnu mu se nabacivati. On ih isprva lijepo odbije, a potom im izravno kaže da, ako one ne poštuju sebe – tko će ih poštovati? To one uopće ne shvate, nego mu se počnu još izravnije nabacivati. Nakon toga on odustane uz riječi da je to nešto što njihovi očevi trebaju riješiti.

Očinska figura

Ako je Mike nešto shvatio tijekom svoje preobrazbe, to je da ne zna apsolutno ništa o svojoj obitelji. A ništa ne zna jer je gotovo sve godine poslije srednje škole proveo u oplakivanju samoga sebe i svoje propale košarkaške karijere.

Tek kad se vrati u tijelo srednjoškolca shvati koliko je očinska figura važna u životu jedne obitelji. Shvati i koliko je bio odsutan tamo gdje je bio prijeko potreban. I odluči se promijeniti.

Obraćenje

Ovo ne stavljam na kraj jer je najmanje bitno, nego jer je kruna svega. Obraćenje, koje je moguće zbog Božjeg milosrđa, može se shvatiti kao središnja kršćanska tema. Čovjek ima slobodu odlučiti se za dobro ili zlo, ali, ako pogriješi, može se pokajati i promijeniti.

Tako se i Mike promijenio kada je uvidio svoju pogrešku. Dobio je novu priliku da nastavi svoj život na posve nov i drugačiji način.

I, za kraj…

Svi koji su pogledali, ili će pogledati ovaj film, mogu uočiti da on nije eksplicitno kršćanski. Nigdje se ne spominje Bog, iako postoje neka nadnaravna iskustva. Mislim da to trebamo gledati iz kulturološke perspektive – to je film sniman u Americi, koja je sama po sebi kulturno raznolika. Sigurno je cilj bio da se kasnije taj film gleda diljem svijeta, u posve različitim kulturama. Također, neke dvosmislene šale sigurno nisu nešto što bi se moglo (ili trebalo) vidjeti na filmu da ga je producirala neka kršćanska kuća.

Ipak, iako ne trebamo zažmiriti na nedostatke, to ne znači da trebamo zažmiriti na ono što je u filmu dobro. Ove gore nabrojane teme toliko su važne mladim ljudima. Zbog toga mi je neopisivo drago da su obrađene u jednom popularnom filmu s poznatim glumcima i zanimljivom radnjom. Ovakvi filmovi zaista mi vrate nadu da i u popularnoj kulturi ipak ima nečeg dobroga.