Nasjeli su na umjetno stvoren lik pape Franje koji kao da je izašao iz alternativnog paralelnog svemira iz pera Asimova ili pak Turtledovea, tako da postoji stvarni papa Franjo, poglavar Katoličke Crkve i jedan drugi papa Franjo iz paralelnog svemira koji daje skandalozne i heretične izjave koje onda griju srca raznih koji si tepaju da misle svojom glavom

Foto: Shutterstock.com

Foto: Shutterstock.com

Već smo kroz duže vrijeme, a posebno nedavno povodom posjeta pape Franje Sarajevu, svjedoci bezočnog iskrivljavanja lika i djela poglavara Katoličke Crkve.

Nažalost, već sam pomalo na to i navikla. No ipak me zaskočilo sveopće oduševljenje kako ateista, no bome i dobrog dijela vjernika jednom izjavom koja je besramno i zlonamjerno krivo protumačena Papina homilija iz 2013. godine u kojoj je, na njemu vrlo svojstven način, govorio o činjenju dobra na koje smo svi pozvani baš kao što smo i svi otkupljeni Kristovom krvlju koji je na svijet došao da bude svačiji Spasitelj. Vjerovali ili ne, iz ovih dubokih istina koje su sama srž naše vjere nastao je citat koji je ovih dana preplavio društvene mreže i koji su oduševljeno citirali mnogi:

‘Nije nužno vjerovati u Boga da biste bili dobar čovjek. Tradicionalno vjerovanje u Boga čak je pomalo zastarjelo. Netko može biti duhovan, ali ne i religiozan. Nije nužno ići ni u crkvu, ni davati joj novac. Za mnoge crkva može biti i priroda. Neki od najboljih ljudi kroz povijest nisu vjerovali u Boga dok su se mnoga najgora djela radila u Njegovo ime.’

Tako je ljepota našeg nauka svedena na nemušti New age pamflet, hibridnu tvorevinu otvorenu prema svim mogućima, koji vam god padnu na pamet, oblicima duhovnosti ili pak potpunom nedostatku iste kao jednako dobrim i apsolutno prihvatljivim opcijama koje su nam na raspolaganju – a na nama je da – kao u nekom samoposluživanju, posegnemo na policu i odaberemo ono što nam najviše odgovara. Najvažnije da smo mi sretni.

Analizirajmo malo bolje ovu izjavu. Svakoj rečenici pridružit ću jednu Isusovu tvrdnju i na kraju ću ih usporediti i vidjeti do kakvog ćemo zaključka doći.

“Nije nužno vjerovati u Boga da biste bili dobar čovjek”

Ja sam Put, Istina i Život: nitko ne dolazi Ocu osim po meni. (Iv. 14:6)

Tko vjeruje u mene, činit će djela koja ja činim. (Iv.14:12)

“Tradicionalno vjerovanje u Boga čak je pomalo zastarjelo”

A onaj koji sjedi na prijestolju reče: Evo, načinio sam sve stvari novima. (Otk 21,5)

I još mi reče: “Svršeno je! Ja sam Alfa i Omega, Početak i Svršetak! (Otk 21,6)

“Netko može biti duhovan, ali ne i religiozan”

I reče svojim učenicima: “Nije moguće da ne dođu sablazni, no jao onome po kom dolaze; je li s mlinskim kamenom o vratu strovaljen u more, korisnije mu je, nego da sablazni jednoga od ovih malenih. Čuvajte se! (LK 17, 1-4)

“Nije nužno ići ni u crkvu, ni davati joj novac”

Jer gdje su dvojica ili trojica sabrana u moje ime, tu sam i ja među njima.” (Mt 18,19-20)

Budale i slijepci! Ta što je veće: zlato ili Hram što posvećuje zlato? (Mt 23, 17)

“Za mnoge crkva može biti i priroda”

“Čuvajte se lažnih proroka što vam dolaze u ovčjem runu, a unutra su grabežljivi vuci!” (Mt 7,15)

“Neki od najboljih ljudi kroz povijest nisu vjerovali u Boga dok su se mnoga najgora djela radila u Njegovo ime‘”

Štoviše, dolazi čas kad će svaki koji vas ubije misliti da služi Bogu. A to će činiti jer ne upoznaše ni Oca ni mene. (Iv 16, 2, 3)

Iz ovih citata vidljivo je da je svaka rečenica koja je pripisana papi Franji u potpunoj suprotnosti s Gospodinovim riječima koje nam donosi Evanđelje. Donekle se mogu razumjeti ateisti ili agnostici koji se hvataju za te riječi, jer njima Evanđelje ne znači ništa, no oduševljenje vjernika katolika puno je teže shvatiti i ne može se opravdati.

Istina je da su nasjeli na lik pape Franje koji je umjetno stvoren, baš kao da je izašao iz alternativnog paralelnog svemira iz pera Asimova ili pak Turtledovea, tako da paradoksalno postoji stvarni papa Franjo, poglavar Katoličke Crkve i jedan drugi papa Franjo iz paralelnog svemira koji daje skandalozne i heretične izjave koje onda griju srca raznih koji si tepaju da misle svojom glavom, ne shvaćajući da su upravo svoju glavu pretpostavili onoj najmudrijoj koja je ikada postojala.

U čemu je stvar?

Kad sam uvidjela da se te i takve izjave dijele u puno većoj mjeri nego Papini vapaji za zaštitu nerođenih života ili pak obitelji, shvatila sam da današnji agresivni sekularisti nemaju problema ni s duhovnošću ni s religioznošću.

Oduševljenje tim lažnim riječima govori da imaju problem s istinom, jer ona i jedino ona kuca na vrata naše savjesti. Sve drugo, svako opravdanje, svaka riječ poput „ne moraš“ i „ne trebaš“ nije ništa drugo nego povlađivanje i podilaženje ljudskoj nesavršenosti. Kao kad na sebe staviš parfem a prljav si! Prividno mirišeš zaogrnut lažnim mirisom navodne ljubavi i tolerancije, a ne primjećuješ da okrećeš leđa izvornoj definiciji ljubavi, ustvari ljubavi samoj.

Može Papa, može vjera, može (ČAK) i katolicizam sve dok puše u rog našoj nemoći da se uhvatimo u koštac sa zlom. Onog trenutka kad se tome usprotive, e, onda – ne može. Zašto?

Zato što tražimo potvrdu koja će nas amnestirati i uvjeravati da je lošije rješenje za nas najbolje rješenje.

I zato što, nemojmo se lagati, tek tada dolazimo u opasnost da nas konačno dohvati naša savjest.

Nikolina Nakić | Bitno.net