Djevojka

Preplavljeni  smo različitim reklamama i knjigama koje bi nam trebale pomoći da ostanemo mladi, zdravi, lijepi i sretni. Tako nam se na različite načine sugerira kako prkositi godinama, prirodi i gravitaciji, jer sudeći po nekakvim svjetskim trendovima, starost i bore nisu u modi. Usudila bih se dodati, ni mudrost.

Prije nekoliko dana pregledavala sam police svoje knjižnice u potrazi za zanimljivim štivom i pažnju su mi privukli priručnici, cijela jedna velika polica, doslovce prepuna knjiga koje pišu o tome kako izgubiti kilograme, kako povratiti izgubljenu ravnotežu, živjeti dulje i osjećati se bolje, kako povratiti samopoštovanje, kako reći NE, kako tražiti i pronaći ljubav svog života… mogla bih zaista beskonačno nabrajati, sve se svodi na to da samoprozvani gurui izmišljaju toplu vodu i govore ljudima kako bi trebali živjeti svoje živote, sretni.

Bilo bi interesantno pritom izvršiti malo istraživanje da vidimo kako žive autori tih knjiga, pridržavaju li se oni svojih zlatnih savjeta, žive li oni u ravnoteži tijela, duha, zdravlja i blagostanja? Uzmimo samo primjer glasovitog Atkinsa, tvorca tzv. mesne dijete, tj. dijete koja se bazirala na konzumaciji proteina umjesto ugljikohidrata. Čovjek je doslovce zaradio milijune na svojim knjigama o dijeti, no umro je od srčanog udara s više od sto kilograma, dakle velikim viškom s obzirom na svoju tjelesnu konstituciju.

U čemu je, onda, kvaka? Zašto su sva ta rješenja kratkotrajna i jednokratna i ne pomažu nam na dulje staze? Nije da si ne želimo pomoći. Želimo biti sretni, sreća je stanje kojem čovjek prirodno teži. Nitko ne voli i ne želi biti nesretan. U tom nastojanju okrećemo se raznim vidovima samopomoći, istočnjačkim filozofijama za koje nam se čini da u sebi sadrže svu mudrost skupljenu od ljudskog roda, i ako dovoljno utonemo i dovoljno se koncentriramo postići ćemo taj toliko žuđeni zen.

Kvaka je, jer kvaka mora postojati, u usredotočenosti na sebe. Na najvećoj boljki i pošasti modernog doba – sebeljublju. Dakle, važno je kako ja izgledam, kako se ja osjećam, jesu li ispunjene moje želje, imam li sve što mislim da zaslužujem, ako nemam, kako da to postignem? Nije da nemamo pitanja, nije da ne tražimo odgovore, nije da nismo žedni Duha u ova vremena koja predstavljaju pravu odu materijalnom… no paradoksalno je da su nam odgovori cijelo vrijeme pred nosom.

Zemljom je prije dvije tisuća godina hodao čovjek, čovjek od krvi i mesa baš poput nas, čovjek koji je znao naše probleme, muke i nevolje jer ih je i sam iskusio i poput putokaza u mraku rekao: ja sam Put, Istina i Život. Ne tražite dalje. Okrenite se u sebe i pogledajte oko sebe. To je ta magična ravnoteža koju nam raznorazni gurui upakiravaju u sjajni celofan, ne uviđajući prolaznost i ispraznost ove novovjekovne sebičnosti i usredotočenosti na sebe i ne mogu u tom svom nastojanju biti dalje od istine.

Kako je jednostavno rekao naš Gospodin: Ljubite! Ljubite bližnjega svoga kao samoga sebe. Darujte se i biti će vam vraćeno. Ljubav je recipročna, ne može se samo primati, da bi zaživjela u svojoj punini potrebno ju je davati, beskompromisno, žestoko, bezuvjetno i bez kalkulacije.

Klikni like i pridruži nam se:

Tražite Boga? Žedni ste Duha? Niste sretni? Pokušajte tražiti na pravim mjestima ovoga puta. Ima jedan priručnik koji svakako preporučujem, zamislite, radi se o najprevođenijoj i najprodavanijoj knjizi svih vremena. Vrlo je dostupna, svi je možete nabaviti. Ma sigurna sam da je imate kod kuće na svojim policama. U njoj piše sve – sve što vam je potrebno da postignete toliko žuđenu ravnotežu, da vam srce ogrije ljubav i osmijeh obasja lice. Shvatit ćete tada da nam godine donose mudrost i da moramo biti ponosni na baš svaku od njih, da su bore znak da ste se puno smijali i puno toga prevalili preko svojih leđa… da je pogrbljenost znak da znate što je poniznost i da je ovaj naš život ovdje samo privremena stanica na putu u vječnost, i nikad više nećete željeti vratiti vrijeme, već učiniti nešto s onim koje je pred vama.

Kad u tom priručniku pronađete odgovore na svoja pitanja, tada potražite živoga Boga. Ne tamo nekog udaljenog  plavookog lika na nebesima tako daleko od ove naše zemlje, već vašeg najvjernijeg prijatelja i pratitelja koji uvijek stoji uz vas, strpljiviji i ustrajniji od Joba, koji vas voli i strepi nad vama do vašeg posljednjeg daha.

Gdje ćete ga naći? Ne brinite… taj je na sve mislio. Ostavio nam se u sakramentima. I ako vas još danas put nanese u obližnju crkvu, preporučite se njemu i čiste duše pristupite Euharistiji. Primite živoga Boga, i ako budete pažljivo slušali, garantiram vam da ćete čuti riječi u srcu: Tu sam s tobom. Volim te.

Nikolina Nakić

Foto: Shutterstock.com