Postoji jedna pjesma koju je jedna naša sestra uglazbila, a riječi su sljedeće: „Križ mi daruje milosrdno srce. U križu je tajna, tajna ljubavi!“ Može li to biti brava kojoj odgovara ključ koji mi se nameće kao pitanje?! Zar je stvar sa ljubavi tako jasna da nam je teško povjerovati u nju. U tu tajnu – tajnu križa!

Ovo su sveti dani, sveto trodnevlje, Krist je prošao zemljom čineći dobro, ozdravljajući, dajući nadu, smisao, slobodu…ako nam je time pokazao da smo i mi, Njegovi učenici, pozvani slijediti Ga u tome, što je onda sa Golgotom, što je sa Kalvarijom? Nije li i to simbolika našega puta? Nije li nam On pokazao kako nam je živjeti, kako nam se boriti, kako nam umrijeti?

Hodajući svojom Kalvarijom, Isus nam je pokazao ono što je rekao u svojim govorima : „U svijetu ćete imati muku, ali hrabri budite!“ (Iv 16,33), a na drugom mjestu kaže : „Šaljem vas kao ovce među vukove, ali ne bojte se, ja sam pobijedio svijet!“ (Mt 10, 16) – naš Bog nije nam mazao oči i govorio o ljepoti suživota s Njim, nego o plodovima našeg života s Njim. Nije pobijedio svijet mačem, jakošću, hrabrošću, silom, vojskom, čudom nad svim čudima, nego ŽRTVOM !  Ako se ponovno vratim na uvod ovog članka i na trpljenja majki, očeva, djece, redovnika, redovnica, svećenika, nije li to upravo ostvarenje ovih Njegovih riječi?! Nije li taj ključ ljubavi TRPLJENJE ?! Nisu li skladni brakovi oni koji tiho nose svoja trpljenja u strpljivosti, toleranciji, prihvaćanju i ljubavi?!  Nije li redovnik, redovnica, u svojoj samoći, odabiru  za skromno i poslušno slijeđenje Krista odričući se braka, zajednice obitelji, radi Kraljevstva Božjega, također sljedbenik Kristove Kalvarije. Ali nije problem u trpljenju, njega uvijek ima i uvijek će ga biti, nije problem ni u odabiru, jer smo svjesno opredijelili se biti učenici Poniznog, Tihog, Trpećeg Boga koji nas ljubi do ludosti – smrti na najbrutalniji način, ali problem je jer smo zaboravili trpjeti iz ljubavi i ljubiti u trpljenju!

Ovo ludo vrijeme u kojem živimo, kada stalno spominju krizu, kad su svi u bankrotu, pred sudom, sa isključenom strujom i grijanjem jer ne mogu podmiriti režije malim plaćama, kada se rastaju parovi koji mjesec nakon vjenčanja, kada se ne može uzdržavati još jedna usta, pa ćemo pobaciti, kada se sve vrti oko mode, trendova, novih Samsunga ili iPhone, kad se sve radi o imidžu, kremi i puderima, ostajemo maskirani klauni koji prekrivaju svoju nutarnju prazninu skupim rumenilima, sjenilima, šminkom, skupim cipelama, autima i satovima, jer to se vidi, to je danas bitno, jer i siromah što prosi ima mobitel na touch. Ali problem je u ljubavi, jer je TAJNA LJUBAVI  u  podnošenju žrtve, odricanju, samoodricanju, svladavanju, trpljenju IZ LJUBAVI! Tada nam bračni život ne će biti nepodnošljiv jer LJUBAV SVE PODNOSI,  tada nam redovnički život ne će izazivati frustracije jer LJUBAV SVE PRAŠTA,  tada nam ne će biti problem živjeti zavjete jer LJUBAV  NE PRESTAJE nositi čovjeka, živjeti u čovjeku.

I to je ta tajna, to je ta nit – ići Kalvarijom kojom je naš Bog prošao – ne mrzeći, praštajući; ne sudeći, razumijući; ne  vičući, nego šuteći; ne braneći, nego puštajući, LJUBEĆI DO KRAJA!  Tim nam je putem ići, jer: „U križu je tajna, tajna ljubavi!“

s.Marija Pia Tadijanov