Kad bih trebala odabrati svoj najdraži mjesec, to bi bio svibanj. Kao da nas njegova proljetna nesputana ljepota i ozelenjena blistava priroda iznova tjeraju da se osjećamo, baš poput prirode same, življima nego proteklih mjeseci. Čovjek i priroda, ruku pod ruku, baš onako na tragu sv. Franje, svakog proljeća čine predivan sklad u buđenju vlastite vitalnosti.
Sasvim je logično da to posebno lijepo doba posvećujemo Najposebnijoj. Kad pomislimo na taj mjesec, asocira nas na ljepotu, na cvijeće, na buđenje novog života… a na koga nas ti pojmovi uopće mogu podsjetiti ako ne na nju – Mariju?

Marija jest naša majka i utječemo joj se vjerno kroz cijelu godinu, i iako u svibnju ne slavimo niti Djevičino rođenje na zemlji, nit uznesenje na nebo, cijeli mjesec je jedna velika počast i slavljenje majke svih ljudi.

Čašćenje Gospe u mjesecu svibnju lijepa je crkvena tradicija koja datira još iz srednjeg vijeka. Stavljanje vijenca od ruža pred Gospine noge običaj je koji se vrlo brzo ukorijenio u puku, koji je čašćenje upotpunjavao moljenjem krunica i litanija, pjevanjem marijanskih pjesama, posebnim hodočašćima, i kao kruna tu je ono na što nas Marija oduvijek majčinski strpljivo upućuje -klanjanje pred Presvetim kao vrhunac njene majčinske manifestacije, tako jednostavno a istinito izrečen u poznatoj izjavi „po Mariji k Isusu“.

Tu je i Majčin dan, dan kada svaka žena koja je osjetila radost majčinstva u sebi osjeća dio Marije i bude, više nego ijednog drugog dana, s njome jedno. Kako se tome ne radovati?
I sama se na poseban način radujem ovih dana. Šetala sam jučer svojom ulicom i zastala pred jednom kućom. I inače je drugi dan u svakom mjesecu dan kad mi je Gospa posebno u mislima, jer tada molim za njene nakane, a kada se taj datum poklopi s mjesecom svibnjom i predivnim sunčanim danom, radosti nema kraja! Zastala sam tako pred tom kućom i zadivljeno promatrala kako joj je ulaz u dvorište cijeli okićen kolopletom predivnih mirisnih ruža intenzivno crvene boje. Ovile su u svojoj raskoši vrata, isplele svojim cvjetovima pravu živicu, pozivajući svakog namjernika da zastane i divi se njihovoj neobičnosti i ljepoti. U sekundi mi je u mislima bila ona. Zbilja, ovo je mjesec kada nas svaka sitnica na svakom koraku upućuje na nju! Uputila sam joj strelovitu molitvu, koja je bila više zahvala Majci što sam još jednom postala majka, pomišljajući kako sam upravo u biti izvršila jednu malu intimnu svibanjsku pobožnost.

Pozvani smo da ih činimo svi! Čašćenje svibanjske kraljice nisu samo izmoljene krunice i rešenje oltara. Častiti je možemo otvaranjem svojih srca i prema njoj, njezinu Sinu, ali i svim ljudima u svojoj okolini. Bezbrojne su prigode u danu kada možemo makar na minutu zastati i uputiti joj misao punu ljubavi i vjernosti i u tom duhu proživjeti cijeli taj dan. Osjetiti Božju ljubav na djelu, ali i prelijevati je kao iz prepunjene čaše na svoju okolinu, glavni je smisao našeg postojanja. Primanje ne ide bez davanja.

[facebook]Želiš li i dalje biti na izvoru istinitih informacija – klikni like[/facebook]

Probajmo dakle vršiti ovih dana stotine malih svibanjskih pobožnosti. Izrazimo ih u poljupcu djetetu, u riječima ljubavi onima koje volimo a nikada im to ne kažemo, pruženom rukom nekome tko treba našu pomoć, a da ništa ne očekujemo za uzvrat. Neka svaki, pa i naizgled najbeznačajniji mali čin ljubavi bude jedna mala svibanjska pobožnost, nova ružica u vijencu kojim častimo Mariju. Postanimo u pravom smislu riječi djeca dostojna svoje majke.

Nikolina Nakić

Ostale tekstove iz kolumne ovoga autora potražite ovdje.