Sve što nam se događa, sve što nas snalazi može nam prouzročiti veliku patnju, bol i bolesti, zatvorenost u sebe i ogorčenost na one kojima je bolje, ali nam može pomoći da budemo milosrdni, blagi, da imamo solidarnosti i razumijevanja za one koji prolaze isto ili još i gore. Svi smo skloni ranama, a svi smo pomalo ranjeni i iz tih nutarnjih rana ranjavamo druge ljude, a često projiciramo svoje rane na druge, ali i to Bog može preobraziti i sve to može postati blagoslov za nas i one koji nas okružuju.

Dijete

Kad susretnemo čovjeka pognuta pogleda, odmah će nam proći glavom da je u depresiji, da mu je teško ili da je nesretan. Taj isti čovjek koji danas možda pati od depresije, osoba je kojoj je od samog rođenja bila potrebna ljubav i pažnja, prihvaćanje i podrška, ali je možda nije dobio! Često se nađemo u blizini ljudi koji jednostavno „nisu imali sreće“, ili su iz „nesređene obitelji“. Mnogo je danas onih koji zbog okolnosti svog odrastanja ostaju ranjeni i s nesređenim potrebama i odnosima! Mi takve ljude najčešće osudimo i udaljimo se od njih, ali zaboravljamo da i mi imamo svoje rane koje su nastale u nekom periodu našega života kada nas je netko povrijedio, rekao nešto loše, prevario nas, osudio, oklevetao, izranio svojim laganjem ili nabacio krivnju… Odnosi su oni koji nas najčešće izrane, povrijede, učine nas rezerviranima u ostalim odnosima, ali je li to sve što možemo naučiti iz svojih rana?

Osoba koja nije iskusila osamljenost, ne razumije osamljene, može samo suosjećati, ali ne i razumjeti. Onaj koji nije doživio obiteljsku patnju, ne može razumjeti onoga tko dolazi iz takve obitelji. Onaj koji ne zna što znači ostavljenost i maltretiranje, ne razumije one koje drugi maltretiraju, nego ih osuđuje. Sve ovo ne znači da mi prvo trebamo to iskusiti kako bismo nekome pomogli, jer ovo je napisano i za nas koji imamo svojih čoškova, rana, potreba za osvetom, za iskorištavanjem drugih, za manipuliranjem i nadmetanjem nad drugima. Svi imamo rane, ali te iste rane mogu biti klice za plodove milosrđa, podrške, nošenja ranjenih, slabih, depresivnih. Sve rane koje mi imamo očituju se u našim odnosima. Koliko ispravno volim sebe, toliko sam u stanju voljeti i prihvatiti drugoga. To nam može ukazati na osobne ranjenosti jer često mi i nismo svjesni svojih rana.

Moje osobno iskustvo Boga kao liječnika vodi me u situacije kada su mi drugi ukazivali na moje mane i nedostatke. Kao i mnogi ljudi, i ja sam bježala od toga i boljele su me te riječi dok se nisam suočila s ranama, priznala ih, postala ih svjesna i u molitvi, pa i kroz suze, predavala Gospodinu da ih otvori i izliječi, kako više ne bi krvarile i boljele čim se dogodi slična situacija! Bog je liječnik nad svim liječnicima, iscjelitelj nad svim iscjeliteljima, čudotvorac nad svim čudotvorcima. On može izliječiti i tvoje rane, može te osloboditi i dati ti krila. Sve što trebamo je predati se u Njegove ruke, svakodnevno riječima predavati Mu svoju ranjivost i ranjenost, svoje rane i grijehe koje činimo zbog tih rana. Tada ne ćemo imati potrebnu toliko osuđivati druge i upirati prst u drugoga jer ćemo znati koliko je teško išta kod sebe promijeniti, te da jedino Bog čini u nama da budemo blagoslov a ne neman koja trajno ima potrebu ranjavati druge!

Vjera ti je bitna? Pridruži nam se:

Mi smo pozvani na promjenu, trajnu promjenu. Zanimljivo je to što svi pokušavamo ispasti sveci, bolji od drugih ili nedodirljivi, ali svi smo mi jednako sivi, ne postoje ni crni ni bijeli ljudi. Ali kad se ne bismo bojali biti to što jesmo, ne bismo imali potrebu bježati od svojih rana, nego bismo se suočavali s ranama.

Teško je kad nas okolina ranjava, a mi u želji da se ne posvađamo ili povrijedimo drugoga, ili zbog straha, šutimo i iznutra patimo, ali to nije idealno rješenje. Najbolji lijek za sve to je nutarnja sloboda kada se ne bojimo sebe, niti drugih. Kada se ne bojimo svojih rana i grijeha kao ni toga da damo do znanja drugome da nismo predmet za iskaljivanje nego osoba vrijedna dostojanstva, a tada sigurno, nitko ne bi ostao na istome. Ukoliko drugi doživi ljepotu naše slobode, toliko i sam poželi biti slobodan! Samo slobodni ljudi mogu biti potpuno sretni! A ta sloboda nužno proizlazi iz osobnog oslobađanje i izlječenja.

S Bogom, naši dani ne će biti samo još jedan tužni period našega života, nego će biti plodni jer naočale s kojima gledamo svijet bit će osvijetljene samim Bogom koji želi da svoju patnju doživimo kao plodno tlo za dobra djela, milosrđe, praštanje, solidarnost i jakost! Samo takvi možemo služiti Bogu u radosti i slobodi srca!

s. Marija Pia Tadijanov

Foto: Shutterstock.com