Hrvatsku je katoličku javnost ovih dana zatekla vijest koja je osvanula na brojnim svjetovnim portalima, a koja se tiče predavanja koje je pjevačica Danijela Martinović održala u dvorani u sklopu samostana sv. Frane u Zadru.

Portali su prenijeli objavu pjevačice s društvene mreže u kojoj ona ističe svoje oduševljenje održanim predavanjem, zahvaljuje se fratrima i časnama poimenice kao i bračnom paru na čiju je inicijativu i došlo do ovog događaja. Ta objava je u člancima upotpunjena i opisom Danijelina duhovnog „putovanja“ u kojem se navodi kako je pohađala autogene treninge i postala theta-praktičar, tj. osoba koja ulazi u stanje theta-moždanih valova i tada jasnije vidi problem osobe koju tretira. Ovo duhovno nagnuće povezano je s Danijelinim putovanjem u Nepal – podatak je to koji je imao dati dodatnu težinu prakticiranju istočnjačkih tehnika.

Vjerojatno ste čitajući ovo pomislili na New age i ne vjerojatno, nego sigurno ste u pravu. Ovo je doista školski primjer samostalnog provođenja duhovnosti bez poslušnog slijeđenja religijskih dogmi, kako obično i definiramo ovaj duhovni pokret, a sve je dodatno trebao začiniti prosječnom čitateljskom oku vrlo egzotičan izraz theta – pretpostavljam da bi mistični efekt bio umanjen kad bismo rekli da se ovdje radi o moždanim valovima u rasponu od 4 do 7 hertza, no eto, nek ostane zasad theta obavijena maglom Nepala. Pitanja se nameću sama po sebi – kada je točno poznata hrvatska pjevačica postala stručnjak za moždane valove niže frekvencije i ono važnije – kako se s obzirom na takav interes i takvu duhovnost uopće zatekla kako predaje katolicima u samostanskoj dvorani u Zadru?

Krenimo redom: pjevačica već mjesecima promovira svoju knjigu “Šalabahter života” o čemu su nas višekratno izvještavali vodeći hrvatski portali. Knjiga je dostupna u internetskoj prodaji i tako na stranici abrakadabra.com (ovo nije moja bujna mašta, nego pravi naziv stranice) možemo pročitati opis kako se radi o knjizi „poetskih zapisa za koje je autorica nadahnuća dobivala iz svog osobnog života, iz predivnih rečenica u nekim divnim knjigama, od potpunih neznanaca, od slučajnih slika koje je halapljivo ugrabila u trenutku i zamrznula ih, iz svoje raspojasane mašte, iz cjelonoćnih ‘Seks i grad’ razgovora, iz apsolutno svega što ju okružuje…“.

Kako mi je, priznajem, proradila znatiželja, poželjela sam pročitati neki od tih poetskih zapisa i došla sam do sljedeće misli:

“Ako tražiš partnera za tango svog života, ne idi u svinjac. Sa svinjom možeš samo roktati.“

Iskreno, čisto sumnjam da je ovaj odlomak pročitan u samostanu, no moram priznati da odgovara opisu iz uvoda koji spominje “Seks i grad” razgovore.

Šalabahter života na stranu, vratimo se na temu samostana i predavanja katolicima.

Neću biti stroga prema zadarskim fratrima, jer vjerujem da su na teži način naučili svoju lekciju, lekciju koju prigodno možemo nazvati i kako vješti PR koristi medijsko nesnalaženje redovnika. Fratri su imali povjerenja u organizatore i nisu dodatno provjeravali pozadinu priče, u najavi im je predočen verziran naslov knjige koja uz prvotni naziv dobiva i podnaslov – “Putevima jedne molitve” (taj dio doduše nisam uspjela pronaći u opisu knjige na abrakadabra.com). Promocija knjige se održala i pjevačica je medijski vješto više ne tako novu vijest ponovno vratila na naslovnice portala koji su redom izvještavali kako je održala svoje „prvo predavanje u crkvi“ i sve dodatno začinili pričom s početkom ovog teksta koja uključuje theta valove i Nepal. Samostan se pak našao pod udarom kritika vjernika koji su – opravdano – postavljali pitanja kako je ovako nešto uopće moglo završiti pred katolicima (nismo toliko naivni da mislimo da su publika Ane Bučević mali zeleni, i oni su većinom očito katolici) i to u crkvenim prostorijama.

Iako, kako se čini, u Sv. Frane nije – Bogu hvala – bilo govora o Theta iscjeljivanju, metodi koju je razvila američka intuitivna iscjeliteljica Vianna Stibal a koja počiva na božanskoj bezuvjetnoj ljubavi i prema kojoj svatko ima intuitivne sposobnosti koje mogu dovesti do spontanog tjelesnog i emocionalnog iscjeljenja, mediji su Danijelino promoviranje knjige u Zadru popratili baš tom pričom.

Cijela ta priča uopće nije bezazlena – Theta iscjeljivanje kao posebno stanje uma u kojem jogini i sveti ljudi izvode čudesna ozdravljenja i manifestiraju predmete kanal je komunikacije s Višom Inteligencijom – nespojiva je s katoličanstvom jer upravo ono upozorava da u ovaj komunikacijski kanal umjesto Više Inteligencije upadnu neželjeni, ali ipak pozvani gosti. Sve to skupa uopće nije trebalo biti sklopljeno u istu cjelinu s predavanjem u katoličkom samostanskom prostoru i ako se iz naivnosti i propusta u organizaciji išta može naučiti za budućnost, to je da bi ubuduće naš kler trebao biti manje fasciniran selebritijima koji bi željeli nastupati u crkvi i oko nje (prisjetimo se ovdje ljetne (ne)zgode oko nastupa pjevačice Tatjane Matejaš u Mariji Bistrici), a više se držati one poznate rečenice svetog Pavla: “Sve provjeravajte: dobro zadržite, svake se sjene zla klonite.”

Drugim riječima ako vam netko u samostan dolazi promovirati knjigu, najmanje što možete je provjeriti tko dolazi i što se promovira. Ne želimo u i oko hrvatskih sakralnih prostora svjedočiti onome što nažalost gledamo i slušamo u zapadnim crkvama i njihovim muzejima.

Upravo zato brojne reakcije među hrvatskim vjernicima ipak doživljavam kao nešto pozitivno: to što nas ovakve medijske prezentacije smetaju znači da još nismo duhovno anestezirani kao u dobroj mjeri naša braća i sestre zapadnog civilizacijskog kruga i da smo još osjetljivi na stvari za koje osjećamo da ne pripadaju liturgijskom prostoru i njegovim pripadajućim objektima.

Na kraju priče ipak raduje spoznaja kako radije od slušanja o Theti biramo slušati o Alfi i Omegi.

Nikolina Nakić | Bitno.net