Nikodem

Bijaše među farizejima čovjek imenom Nikodem, ugledan Židov. On dođe Isusu obnoć i reče mu: “Rabbi, znamo da si od Boga došao kao učitelj jer nitko ne može činiti znamenja kakva ti činiš ako Bog nije s njime.”

Odgovori mu Isus: “Zaista, zaista, kažem ti: tko se ne rodi nanovo, odozgor, ne može vidjeti kraljevstva Božjega!”

Kaže mu Nikodem: “Kako se čovjek može roditi kad je star? Zar može po drugi put ući u utrobu majke svoje i roditi se?”

Odgovori Isus: “Zaista, zaista, kažem ti: ako se tko ne rodi iz vode i Duha, ne može ući u kraljevstvo Božje. Što je od tijela rođeno, tijelo je; i što je od Duha rođeno, duh je. Ne čudi se što ti rekoh: ‘Treba da se rodite nanovo, odozgor.’ Vjetar puše gdje hoće; čuješ mu šum, a ne znaš odakle dolazi i kamo ide. Tako je sa svakim koji je rođen od Duha.”

Iv 3,1-8

Nikodem je, kako nam svjedoči evanđeoski odlomak (usp. Iv 3,1-8), bio farizej i ugledan Židov. Bio je, kako ćemo doznati u kasnijim poglavljima Ivanova evanđelja, i član Velikoga Vijeća.

On dođe Isusu obnoć

Farizej i ugledan Židov, smatrao je neprikladnim javno razgovarati s Isusom.

Dok s jedne strane zbunjuje Nikodemov strah da ne bude viđen u Isusovu društvu, s druge strane oduševljava njegova poniznost. Njegovo traganje za istinom.

Nikodem ne razgovara s Isusom kao predstavnik vlasti, niti kao učitelj u narodu, nego kao onaj kojemu je stalo otkriti istinu i slijediti je. Zato je vrijedno naučiti to od Nikodema i nasljedovati ga. Valja Isusu pristupiti otvorena srca. Valja Isusu pristupiti otvorene duše.

I još jednu stvar možemo naučiti iz tog noćnog razgovora Isusa i Nikodema. Nebesko se ne može mjeriti zemaljskim mjerilima. Nebesko se ne može shvatiti zemaljskim načinom shvaćanja.

Do Boga se dolazi tako da se oslobodimo zemaljskog. Poglavito materijalnog načina razmišljanja. Do Boga se dolazi tako da se otvorimo Duhu Svetomu.

A bijaše jedan od njih

U sedmom poglavlju Ivanova evanđelja ponovno susrećemo Nikodema (usp Iv 7,40-53). Ovaj put ustaje u Isusovu obranu pred Velikim Vijećem. No, ta obrana nije otvorena, nego pokušava indirektno spasiti Isusa od smrtne osude.

Postoje trenuci u životu kada je nemoguće ući u otvoreni sukob. I to ne zbog straha, nego zbog zatvorenosti srca onih koji bi nam trebali biti sugovornici. Tada je besmisleno govoriti jer onaj koji bi trebao čuti ne čuje ono što mu se govori.

Tada možemo napraviti ono što je zapisano i za Josipa iz Arimateje, koji je, kako nam svjedoči Lukino evanđelje, također bio vijećnik i koji ne privoli njihovoj odluci i postupku. Nekada je najviše što možemo učiniti pokazivanje vlastitoga neslaganja.

Donese sa sobom oko sto libara smjese smirne i aloja

Treće Nikodemovo pojavljivanje u Ivanovom evanđelju je pri Isusovu ukopu  (usp. Iv 19,38-42). Zajedno s Josipom Arimatejskim brine se da se Isus dostojno pokopa.

Zanimljivo je da sobom donosi oko 33 kilograma miomirisa kako bi Isusovo mrtvo tijelo bilo dostojno pokopano.

Kako opasnost biva veća, tako Nikodemov strah biva manji. Što riskantnije biva priznavati se Isusovim to Nikodem odvažnije stoji uz njega.

Pa makar to bilo i dostojno pokapanje njegova mrtva tijela. U trenutku kad je ludilo ljudsko doseglo vrhunac, ne preostaje nam ništa drugo nego učiniti da posljedice budu što manje. Da ljudskost do kraja ne nestane među ljudima.

Nikola Kuzmičić