NOVA KOLUMNA FRA ŽELJKA BARBARIĆA

Jesi li žedan Svetoga?

Bože moj, koliko samo pokušaja i koliko samo ponude koja pokušava utažiti tu moju žeđ za Tobom, tu moju želju za Tobom. Koliko reklama, koliko novca je samo potrošeno na razne proizvode koji mi trebaju olakšati i uljepšati život… Koliko je samo potrošeno novca u propagandu raznih programa koji će učiniti moj život lakšim i sretnijim… Kako se samo trude obasjati svoje reklame i upakirati svoje proizvode kako bih bio ‘njihov’!

žedan svetoga

Foto: Shutterstock.com

Kažu da je promjena teška. Kažu da su ljudi komplicirani. Kažu da je svijet otišao k vragu. Kažu da je teško danas živjeti. Kažu da je danas teško rađati. Kažu da je danas teško odgajati. Kažu da je danas teško slušati. Kažu da je danas teško raditi. Kažu da je danas teško moliti. Kažu da je danas teško koncentrirati se.

Slažem se. Sve je to teško. Iako, mislim da je to ‘teško’ samo moj subjektivni pogled na težinu stvari. Vjerojatno je i prije bilo teško. Vjerojatno će puno toga ostati teško i u budućnosti. Ono što volim je ovo: teški zadaci su nekako izazovniji. Privlačniji. Kad ih izvršiš, bolji je osjećaj. Zadovoljstvo je veće. Sreća je veća. Čovjek se osjeća ispunjenije. Imaš dojam da si učinio nešto što će ostaviti nekakav trag.

To što je nešto teško, komplicirano, zahtjevno, iscrpljujuće i naporno, ne znači da automatski moram početi tražiti neki lakši način i lakši put. Današnji čovjek, čini mi se, je pred izazovom da prestane misliti svojom glavom. I to je lakši put. Netko mi je već pripremio rješenja i mišljenja, ja samo moram pogledati na pravo mjesto i dobiti pravi mig – i znam sve što treba znati. Nemoj dopustiti da netko drugi umjesto tebe živi, radi, moli, rađa, odgaja, pa i trpi… Naša iskustva nas čine onakvim osobama kakve mi jesmo. U tom smislu kad pogledaš na sve ono što si pretrpio, pomučio se, padao, ustajao, živio, ljubio, smijao se, plakao – sve je to vrijedilo. To te učinilo čovjekom kakav si sada. Ta težina življenja moj život čini tako osobnim iskustvom. Ta težina činim moju povijest tako posebnom.

Nije dobro zadovoljiti se ponuđenim rješenjima, a još manje polovičnim rješenjima. Ljudi koji su išli dalje iza toga ponuđenog su zapravo inovatori, genijalci, neshvaćeni tipovi i ‘tipke’ koji su donosili nešto drugo i nešto novo. To su oni ljudi koji su dovodili u pitanje tu jednu ponuđenu opciju i učinili stvari koje nitko prije njih nije pokušao. Valjalo je za to skupiti hrabrosti. Valjalo je zato biti možda malo i lud. Neshvaćen svakako. Možda i odbačen i izopćen. Možda i razapet.

Je li današnji čovjek žedan svetoga? Jesi li ti žedan svetoga? Pored svih mogućih dimenzija i mogućnostima, modelima i tehnikama pomoću kojih možemo pristupiti određenom problemu, događaju ili osobi, ili samom životu – Božji pristup je jedan od pristupa. Ponuda među drugim ponudama. Međutim, kad se ‘napijem svetoga’ to ne postaje samo jedna od ponuda – Bog, Evanđelje, Uskrs postaje način na koji gledam sve ostale stvari. Iskustvo Svetoga me oblikuje i čini me onakvim kakav ja jesam. Iskustvo Svetoga oblikuje moj pogled i moj pristup svim onim poteškoćama na koje nailazim. Iskustvo Svetoga oblikuje moju vjeru, moje svjedočenje i moja djela.

Iskustvo Svetoga je oduvijek podrazumijevalo pustinju, putovanje, hodočašće, promjenu, ostavljanje poznatoga i odlazak u nepoznato. Iskustvo Svetoga je često podrazumijevalo i tamu, nesigurnost, glad i progon. Iskustvo Svetoga često je značilo gubitak posla, slobode, pa čak i samoga života. Ipak, iskustvo Svetoga se ne može mjeriti s nikakvim drugim iskustvima. To je susret s Onim koji je potpuno drukčiji od svega onoga što mi je poznato. I zato je taj susret čaroban. Zato je taj susret toliko moćan.

Usudi se pronaći i prepoznati u sebi tu žeđ. Kad je pronađeš i prepoznaš, vidjet ćeš kako si često tu žeđ pokušavao ugasiti krivim ‘vodama’ i ‘pićima’. Kad pronađeš i prepoznaš tu žeđ, onda se tvoj život, tvoja težina i tvoja lakoća, tvoja ponuda i potražnja, tvoje potrebe i tvoji talenti, oblikuje i okreće prema onome što može utažiti tu žeđ.

Bože moj, koliko samo pokušaja i koliko samo ponude koja pokušava utažiti tu moju žeđ za Tobom, tu moju želju za Tobom. Koliko reklama, koliko novca je samo potrošeno na razne proizvode koji mi trebaju olakšati i uljepšati život… Koliko je samo potrošeno novca u propagandu raznih programa koji će učiniti moj život lakšim i sretnijim… Kako se samo trude obasjati svoje reklame i upakirati svoje proizvode kako bih bio ‘njihov’!

Kako sve to izgleda maleno, neznatno i sitno u usporedbi s Tobom i Tvojom ponudom! Tvoja ponuda je Život. Što je važnije i veće od toga? Tko mi drugi nudi Život? Sve ostale ponude mi nude neke proizvode koji su ograničeni i imaju rok trajanja, koji hrđaju i propadaju. Ti ne prolaziš, Gospodine… Ti ostaješ. Ti si Svet, Svet, Svet… Probudi u meni žeđ za Tobom. Predajem ti svoju težinu i svoj križ. Ja Tvoj stvor i Tvoje dijete. Tvoja ideja i zamisao. Tvoj plan. Ne dopusti da se ikad odijelim od Tebe…

fra Željko Barbarić | Bitno.net

Objavljeno: 28. lipnja 2017.

Možda vam se svidi