Svaki malo upućeniji katolik upoznat je s povijesnom pozadinom nastanka marijanskog blagdana „Kraljice svete krunice“ koji slavimo danas.

Za one koji nisu, kratki podsjetnik: upravo je toga dana daleke 1571. godine malobrojna i slabašna katolička mornarica kod grčkog grada Lepanta pobijedila daleko brojniju i snažniju tursku mornaricu. Povjesničari kažu kako je to bila najkrvavija pomorska bitka, u kojoj je sudjelovalo oko pet stotina brodova i galija, te oko 140 tisuća ljudi, što vojnika što drugih u posadi, od kojih je oko 30 tisuća izgubilo život.

Zanimljivo je što se navodi da je u ovoj slavnoj bitci sudjelovalo i oko 10 tisuća Hrvata. „Svetu ligu“ kršćanskih boraca pozvao je papa Pio V., a sve ih je stavio pod zaštitu Blažene Djevice Marije, određujući da cijeli katolički svijet tih dana ustrajno i s povjerenjem moli krunicu za spas ne samo ove flote, već i cijelog katoličkog svijeta i baštine, ugrožene opasnošću pred turskim prodorima i zatiranjima.

Don Juan Austrijski, zapovjednik katoličke flote, inače mlađi brat španjolskog kralja Filipa II., cijelo je vrijeme ovog presudnog događanja na palubi svojeg broda držao sliku Majke Božje, svjestan da ih samo Božja čudesna intervencija može spasiti od velikog zla. I Gospa je učinila svoje, molitva krunice nebrojenih vjernika izvojevala je pobjedu. Od tada se na ovaj dan zahvaljujemo „Kraljici svete krunice“ a cijeli je mjesec listopad zazivamo da nama danas pomogne u mnogim duhovnim bitkama i svekolikim potrebama kojima smo pritiješnjeni u sukobima sa silama koje nas vitlaju morima života. A Majka nam spremno baca krunicu kao pojas za spašavanje, da ne potonemo u samo-ljudskim nastojanjima održavanja sebe i bližnjih na površini. Vuče nas tim „pojasom“ natrag na brod koji je slika Crkve njezina Sina. Potom ta krunica postaje „pupčana vrpca“ između majke i njezine djece, kojom nam donosi hranu i kisik, dok smo prekriveni posteljicom sakramenata i dok plivamo u najsigurnijoj plodnoj vodi Pisma. Kad se, konačno, odlučimo biti sasvim Isusovi po Mariji, pupčana vrpca postaje lanac-okovi koji nas oslobađaju za pravu slobodu, a svako zrno krunice postaje jedno sjeme koje zakopavamo u zemlju naših duša i duša naših bližnjih kao i cijeloga svijeta, da od tog sjemena izrastu dobri plodovi, suprotnost onog ploda onog stabla iz Edena. Iz Eva u Ave, Ave Maria.

Kad molim krunicu Marijinim srcem, kad očima Marije gledam Isusa, On u meni postaje tijelom, više nije samo Riječ. U toj su krunici prisutna sva otajstva i mojeg života. Krunica je Marijina škola razumijevanja svega što mi se događa. Bog mi, po Mariji, pokazuje kako su i sva moja trpljenja sveta, ako u njih pozovem Isusa. Isusov život polako postaje i moj, dok ustrajno i vjerno razmatram krunicu naše Gospe. U njoj učim kako što manje kontrolirati, razumjeti, znati, htjeti… Da budem kao dijete, da prihvaćam sve. Da rastem tako što ću postajati manji. Da budem radikalno Isusov, po Mariji – da postajem kao nerođeno djetešce u njezinoj utrobi, potpuno i u svemu dokraja ovisan o njoj. U Blaženoj Djevici Mariji rastao je Isus, sto posto Bog i sto posto čovjek. Samo Duh Sveti može spojiti sve protivnosti!

Krunica je oruđe Duha Svetoga, zato ju svijet ne može prihvatiti. Sv. Ljudevit Grignon je napisao kako je „Marija Božji raj“. Ako sam u Mariji, i ja sam već sada stanovnik neba. A nebo je Isus! On je bio trideset godina poslušan svojoj majci. Marija je bila prva „karizmatkinja“ – prva je primila „krštenje u Duhu“ i imala je sve postojeće karizme. Bog je u svojoj mudrosti sakrio te karizme, kako se Marijin život ne bi razlikovao od drugih, kako ju ljudi ne bi učinili boginjom. Ako je moje srce Marijino, onda je potpuno Božje. Ona je „Bezgrešna“ što zapravo znači potpuno slobodna i potpuno sretna. Mi nismo sretni, jer nismo sveti. Krunica veže moje srce da ponovno ne odluta na zatrovane teritorije laži i smrti. Krunicom Gospa („jaka kao vojska“ – Pjesma nad pjesmama) udara po demonu koji želi rastepsti krunicu i tako i mene rastepsti, podijeliti iznutra, da se izgubim… Krunica je predivan dar neba nama zemljanima. Ako ju ispravno shvatimo i ako naš život slijedi našu molitvu.

U ovom bih se listopadskom razmišljanju zadržao i koncentrirao na jednoj snažnoj ekspresiji Gospine ljubavi prema ljudima, na njezinim majčinskim suzama.

Strašno je gledati mamu kako plače. Ne možemo ni zamisliti žalost i bol naše Nebeske majke. Toliki potresi u društvima i u Crkvi… Od abortusa, pedofilije, bluda, nasilja, krvoprolića, bratoubojstva, mržnje; preko rastava brakova, mladih uništenih drogom i kockom i alkoholom, samoubojstava, psihičkih satrvenosti, emocionalnih slomova, neizlječivih bolesti; do proklinjanja, praznovjerja, kultova i okultnoga, magije, iskorištavanja, nepravdi, silovanja, djece-vojnika, „trans-rodne djece“, surogat-majki, itd. Popis užasa onoga što je demon učinio čovjeku koji prihvaća njegove laži i metode je beskrajan. Gospa plače mistično i nevidljivo, ali i stvarno i vidljivo, u tolikim slikama i kipovima diljem svijeta. Ja mislim da je plakala i 7. listopada 1571., podjednako zbog katolika i muslimana. I zbog njihovih ratova i zbog njihove smrti. Marija plače naravno jer je silno rastužena onime što se događa u svijetu i u nama.

Čini se kako je „otajstvo zla“ (sv. Pavao) doseglo svoj vrhunac, iako je oduvijek u ovoj ili onoj mjeri obuhvaćalo srca ljudi i sudbine naroda. Međutim, u prošlosti se skrivalo, zlo je bilo podmuklije u svojem kamufliranju, a danas je potpuno otvoreno, do te mjere da se u nekim zemljama „Crkva Sotone“ proglašava religijom, reklamira i prihvaća bez problema. Marija plače jer „mnoge duše odlaze u pakao“ kako je rekla svetim pastirčićima u Fátimi 1917. godine. Plače jer Isus sve manje i danas ima „gdje glavu osloniti“ kako nam se u Evanđelju sam potužio. Marija plače kao majka, jer su njezina djeca kao udovi Otajstvena tijela njezina Sina (Crkve) rastrgana svađama, nadmudrivanjima, optužbama, spletkama, egoizmom, neposluhom, nemarom, svetogrđima, elitizmom, osudom, nemilosrđem, svjetovnjaštvom, nehajima, nezainteresiranošću za Božje, otpadništvom i sablaznima… Postoje i suze radosnice, kojima također Marija suzi, kad god se vratimo na put obraćenja, posvećenja, pokore i ljubavi prema Bogu i bližnjima. Poznajemo li moć ovih majčinskih suza? One zovu natrag, one upozoravaju, one krijepe i liječe, one su znak i šansa, one izravno pogađaju Božje srce i dar su onima koji znaju da su njezina djeca.

Već godinama znam za objave u brazilskom Campinasu, mjestu gdje se Djevica Marija predstavila kao „Gospa od Suza“. Sâm često molim i htio bih i ovako i druge naučiti da mole prelijepu „Krunicu suza“ koju je tada, u vrijeme prije Drugog svjetskog rata, u vrijeme ukazanja Milosrdnog Isusa sv. Faustini na drugom kraju svijeta, Gospa darovala ljudima kao moćno sredstvo milosti. Mi ju rado molimo i promičemo unutar našeg apostolata za život, jer mnogo odgovara svima koji nose rane pobačaja, koji dijele tu bol s Gospom, koji se zalažu za najmanje.

Sjećam se kako smo prije nekoliko godina imali molitvenu akciju u našem „Betlehemu“. Podijelili smo tisuću ovih krunica onima koji su se zavjetovali izmoliti ju jednom tjedno, na nakanu obraćenja ginekologa koji vrše abortuse. Siguran sam da su stotine i stotine ovih vapaja došle do neba; jer sam godinu kasnije čuo za prve liječnike s čvrstim „prizivom savjesti“. Vjerujem da Bog radi svoje, kad mi radimo svoje. Naše je moliti, a njegovo je odgovarati na molitvu. U vjeri primamo plodove te molitve. Štoviše, zahvaljujući ovom ukazanju i ovoj krunici nastala je i jedna nova molitvena inicijativa u nas: „Marijina Misija Milosrđa“, u kojoj mir i milosrđe, radost i oprost dobivaju roditelji pobačenih mališana, tražeći i nalazeći oproštenje od svoje djece koja više nisu ovdje. Gospine svete suze i u ovoj materiji bivaju kao melem na te bolne rane. Čitajući opis ukazanja i poruke, primijetimo kako je Gospa došla radi – molitve za majku i djecu… Ona zna, ona je sve te boli prošla sama, ona je majka koja dijeli Isusovu patnju, ali i patnje sve Božje ljubljene djece, kako rođene tako i nerođene. I ona može posredovati oproštenje i milosrđe svima koji s tom brigom i čežnjom dolaze k „Plodu njezine utrobe“.

Inače, neki od svetih i mističnih duša koje sam imao čast i radost upoznati čak smatraju da će upravo po Gospinim suzama doći onaj „trijumf Srca Marijina“ najavljen u fátimskim porukama… Uz uobičajenu, tzv. Gospinu krunicu postoje mnoge tzv. „male krunice“ koje ne žele „izbaciti“ krunicu već koje postoje i koje su nam došle nadahnućem ili kroz neka ukazanja zato da bismo bili obogaćeni, da nas ohrabre za još molitve, da nam budu pomoć i utjeha i putokaz u nekim specifičnim situacijama (npr. Krunica sv. Ane, za one koji žele djecu; Krunica Kristovih rana, za one koji su sami ranjeni kroz život; Krunica Božjeg milosrđa, za sve one nakane koje nam je prenijela sv. Faustina…). Osim toga, ove su krunice kraće i zato odgovaraju onima koji imaju manje vremena, a više obaveza. Nijedna molitva ne funkcionira automatski. To bi bilo jako loše, kad bismo tako molili. Mehanički, brzinski, površno, formalno, a očekivali velike rezultate. Ili, ako molimo a ustrajavamo u smrtnom grijehu. Također, sve su krunice dobre i lijepe molitve, ali nije ni dobro ni lijepo ako zanemarimo Sveto pismo, sakramente, osobnu molitvu srca, a molimo isključivo ovu vrstu molitve. Sjetimo se isto tako, kako je papa Ivan Pavao zaključio, da „molitva krunice bez razmatranja je kao tijelo bez duše“. Sve jasno!

Listopad je u katoličkoj tradiciji posvećen Mariji, „Božjem remek-djelu“ (sv. Ljudevit Grignon D. M.) Upućeni kažu, kako će „posljednja vremena“ biti vremena snažne objave „najvećih svetaca“ koji su u Bibliji nekako sakriveni Božjom mudrošću i providnošću, a to su Marija i Josip. Upravo je sv. Josipa nedavno papa Franjo uvrstio u euharistijske molitve, sjetit ćemo se. Nedavno se i sv. Josip ukazao (u Brazilu) i ponudio čašćenje i zaštitu svojeg Prečistog Srca, između ostaloga, kao odgovor na strahovite bludnosti današnjeg vremena. Crkva je odobrila to štovanje, kako se čita. A najveća svetica, naša najdraža Gospa; kao što je bila put kojim nam je Isus došao prvi put, tako će biti put kojim će doći ponovno (sv. Ljudevit). Sigurno da ćemo uzeti u ruke i ovog listopada naše krunice i „jurišati na nebo“ sa svojim zahvalama, slavljenjem, potrebama i trpljenjima. Zamolit ćemo Gospu da nam dadne svoje Srce, da njime slušamo, ljubimo i obožavamo Isusa. Ali, neka nas prekrije i svojim svetim suzama. U nas imamo i svetište Gospe od Suza, u Pleternici, omiljeno mjesto molitve i susreta za mnoge Marijine sluge i ratnike, djecu i suradnike, iako ovo je svetište vezano uz jedan drugi događaj, uz suze s kipića Majke Božje iz talijanske Sirakuze. Vidjet ćemo u ovom izvještaju o ukazanju, kolika je moć ovih suza! A sve je počelo ovako:

Sestra Amalija

Službenica Božja, obdarena stigmama, časna sestra Amalija od Bičevanog Isusa (1901. – 1977. g.) pripadala je Družbi misionarki Raspetog Spasitelja, koju je 1927. g. u Brazilu utemeljio mons. Francisco de Campos Barreto, biskup Campinasa. U vrijeme ukazanja, rođak sestre Amalije bio je u velikoj nevolji, jer je njegova supruga bila ozbiljno bolesna, a nekoliko liječnika izjavilo mu je da nema lijeka koji bi ju mogao spasiti. Ne znajući što učiniti ili što je Bog očekivao od njega, došao je sestri Amaliji kao svojoj posljednjoj nadi. Briznuvši u plač, u svom jadu je upitao: “Što će biti s mojom djecom?” Sestra Amalija veoma je uzela k srcu nevolju svojeg rođaka i u pouzdanoj molitvi obratila se Božanskomu Spasitelju. Odjednom se sestra Amalija iznutra osjetila pozvanom otići k Isusu u svetohraništu. Otišla je u kapelu, gdje je, raširenih ruku, kleknula pred oltarom i rekla Isusu u Presvetome oltarskom sakramentu:

“Ako je nemoguće spasiti ženu T., onda sam spremna ponuditi svoj život za majku te obitelji. Što želiš da učinim?” Tada se Isus prvi put objavio sestri Amaliji i rekao: “Ako želiš zadobiti tu milost, zamoli me to u ime suza moje Majke.”

Sestra Amalija upita: “Kako da molim?” U odgovoru Isus ju je poučio da moli sljedeće zazive: “O Isuse, usliši nam molitve po suzama svoje Presvete Majke! O Isuse, pogledaj na suze one koja te najviše ljubila na zemlji i koja te s najvećim žarom ljubi na nebu!” Naposljetku je Isus dodao: “Kćeri moja, što god me ljudi budu molili po suzama moje Majke, udijelit ću im s ljubavlju. Kasnije će moja Majka predati to blago našoj voljenoj družbi – kao magnet milosrđa.” To se dogodilo 8. studenoga 1929. godine. Točno četiri mjeseca od tog datuma Isus je ispunio svoje obećanje sestri Amaliji.

 Ukazanje Gospe od Suza

Sestra Amalija je o onome što se dogodilo u samostanskoj kapeli kazivala:

“8. ožujka 1930. g. bila sam u kapeli klečeći podno oltara kad sam se iznenada osjetila uzdignuta u visine. Prilazila mi je Gospođa neizrecive ljepote. Bila je odjevena u ljubičastu haljinu, ogrnuta plavim plaštem i bijelim velom preko ramena, omotanim oko vrata. Lebdeći mi se približila s neopisivim osmijehom. U rukama je držala krunicu koju je sama nazvala kruna. Zrnca su sjala poput sunca, bijela poput snijega. Dajući mi tu krunicu, Gospa mi je rekla: ‘Ova kruna je krunica mojih suza, koju moj Sin želi povjeriti vašoj družbi u nasljeđe. Moj Sin vas je već naučio zazive. Po tim zazivima on me želi častiti na vrlo poseban način i stoga ću rado udijeliti sve milosti za koje se moli u čast mojih suza. Ova će krunica poslužiti za obraćenje mnogih grešnika, a osobito onih pod utjecajem Sotone. Zli duh će biti primoran sam priznati, koliku mu štetu nanosi ova krunica. Budi spremna na velike borbe! Družbi Raspetog Spasitelja darovana je posebna čast, a to je obraćenje mnogih članova sljedbâ u cvjetajuća stabla unutar Crkve. Po ovoj krunici Sotona će biti poražen i moć pakla uništena. Pripremite se za tu veliku bitku!’ Završivši razgovor, naša Blažena Majka je nestala.”

Otkrivenje Medalje Gospe od Suza i Vezanog Isusa

Osmog travnja 1930. g. Djevica Marija ponovno se ukazala sestri Amaliji i predala Medalju Gospe od Suza i Vezanog Isusa (vezanog tijekom njegove muke). Rekla je da ta ista medalja treba biti posvuda objavljena da bi moć Sotone u svijetu bila poražena. Gospa je dodala da će svi vjernici koji budu nosili tu čudesnu medalju s ljubavlju i predanošću, primiti nebrojene milosti. Po nalogu Majke Božje, prednja strana te nove medalje prikazuje Gospu od Suza kako predaje Krunicu Gospe od Suza sestri Amaliji okruženu natpisom: “O, Prežalosna Djevice, tvoje suze uništavaju pakleno carstvo!” Na stražnjoj strani milosne medalje prikazana je slika Vezanog Isusa („Ecce Homo“) uza sljedeći natpis uokolo: “Svojom božanskom blagošću, o Vezani Isuse, sačuvaj svijet od zabluda koje mu prijete!” Slika Gospe od Suza silno podsjeća na prvu sliku Milosrdnog Isusa (iz Vilniusa) – oboje imaju spušten pogled. Prema onima koji su slabi, nemoćni, poniženi, na dnu… Više se puta u porukama spominje „Milosrđe“ – kao i u samoj Krunici.

Misionarima Marijinih suza

Isus, s. Amaliji: “Kćeri moja, danas ću ti govoriti o suzama moje Majke. Dvadeset stoljeća čuvane su u mojem Božanskom Srcu da ti ih sada objavim. Tom objavom učinit ću te apostolom Gospinih suza i znam da si spremna dati svoj život za širenje te svete pobožnosti. Biti misionar suza moje Majke znači pružiti mi ogromnu utjehu! Tim suzama dao sam bezgraničnu vrijednost i s njima će, oni koji ih budu širili, imati milost otimanja duša od Zloga, čija će mržnja postaviti mnoge prepreke da te suze ne postanu poznate. Svijetu je potrebno milosrđe, a da biste ga primili, ne postoji dragocjeniji dar od suza moje Majke! Ako majčine suze mogu dotaknuti čak i srce buntovna sina, kako se ne bi moje Srce uznemirilo, kada toliko volim svoju Majku? Ovo veličanstveno blago, čuvano tijekom dvadeset stoljeća, sad je u rukama svih, na spasenje mnogih duša od paklenih kandža! Kada velikodušne duše izreknu: ‘O moj Isuse, po suzama tvoje Presvete Majke’, moje se Srce otvara i razlijeva na njih bujice mojeg milosrđa!” “Svatko tko odluči spoznati suze moje Majke, primit će na nebu posebnu radost i cijenit ću svaki sat proveden da bi ih se obznanilo drugima. Svim svećenicima koji budu širili moć Marijinih suza udijelit ću plodove vječnog života i činit će velika djela po mojoj ljubavi. Širenje ovog bogatstva suza moje Majke od velika je značenja za moje Srce, jer će mi dovesti milijune i milijune duša! Ja sam vaš Raspeti Isus, koji je u sve ruke položio tako sveto i moćno blago, za koje morate biti neumorni apostoli i trebate biti sposobni položiti i svoj život za njega. Blago onima koji propovijedaju o Marijinim suzama!”

Kruna Suza Naše Gospe

Krunica ili Kruna Suza Naše Gospe, kojom častimo suze, koje je naša Majke Marija u svojim trpljenjima obilno prolijevala, ima 49 malih, bijelih zrnaca, razdijeljenih sa 7 većih, na dijelove od po 7 zrna. Krunicu zaključuju 3 mala zrna i medaljica Gospe od Suza. U nas postoji nekoliko verzija prijevoda ove krunice. Ova je verzija usuglašena s Međunarodnim apostolatom Naše Gospe od Suza, provjerena od strane stručnjaka, te najbolje odgovara portugalskom izvorniku. Preporučujem da se ova verzija usvoji i širi.

Početna molitva:

Raspeti Isuse! Prostrti do Tvojih nogu prikazuje­mo Ti suze One koja je  žarkom ljubav­lju supatila s Tobom na Tvojem prebolnome križnom putu. Učini, o dobri Učitelju, da zahvaljujući pouci suza Tvoje Presvete Majke i dokraja vršeći Tvoju svetu volju na zemlji, postanemo dostojni slaviti Te svu vječnost na nebu. Amen.

Na središnja zrna:

O, Isuse, pogledaj na suze One koja Te najviše ljubila na zemlji

– i s najvećim Te žarom ljubi na nebu!

Na sedam zrna, u sedam nizova:

O, Isuse, usliši nam usrdne molbe

– po suzama svoje Presvete Majke!

Na tri zadnja zrna:

O, Isuse, pogledaj na suze One koja Te najviše ljubila na zemlji

– i s najvećim Te žarom ljubi na nebu!

Završna molitva:

O Marijo, Majko ljubavi, boli i milosrđa! Molimo Te, sjedini svoje molitve s našima, da Isus, Tvoj Božan­ski Sin, kojemu se obraćamo po Tvojim majčinskim suzama, usliši naše usrdne molbe te da nam zajedno s milostima za koje molimo, udijeli i krunu vječnoga života. Amen.

Zadnje molitve, ljubeći medaljicu:

Svojom božanskom blagošću, o Vezani Isuse, sačuvaj svijet od zabluda

koje mu prijete! O, Prežalosna Djevice, Tvoje suze uništavaju pakleno carstvo!

 

Govori Majka Marija

„Obećavam svima, koji će moliti ovu krunicu, da ću nad njima raskriliti svoj plašt u znak svoje posebne zaštite. Govorim ti ovo jer je želja moga Sina, da zbog zasluga mojih blagoslovljenih suza udijeli svijetu razne blagoslove. Kada čujem ove zazive, mnoge će blagodati sići na obitelji i čovječanstvo.“ Naša Gospa objasnila je boje svoje haljine pri ukazanju s. Amaliji: „Znaš li, zašto nosim PLAVI PLAŠT? Zato, da vas podsjetim na Nebo, kad se osjećate iscrpljeno zbog svojih poslova, kada nosite križeve svojih trpljenja. Moj vas plašt tada prisjeća na Nebo, da u vama probudi neopisivu radost i sreću Vječnosti, što će vam dati hrabrosti dušama i mir srcima, da biste se mogli boriti sve do kraja. Razumiješ li značenje LJUBIČASTE HALJINE? Objasnit ću ti, da se sjetiš toga kada gledaš sliku Suza. Ljubičasta simbolizira BOL. To je ona bol, koju je Isus osjećao dok su ga divljački tukli i pogrđivali mu tijelo. Gledajući Isusa, moje je majčinsko srce i duša također strašno patila. Objasnit ću ti, kćeri, i značenje BIJELOG VELA; on pokriva moju glavu i pada na prsa. Ova boja ukazuje na čistoću, a kako sam ja „bijeli ljiljan Presvetog Trojstva“, dostojalo se da ogrnem bjelinu. SLADAK OSMIJEH, koji vidiš na mojim usnama, ovdje je, da podsjeti na neizmjerne radosti, koje čovječanstvo može isprositi od ovog dragocjenog blaga, mojih suza! Rastumačit ću ti također, zašto se ukazujem SPUŠTENA POGLEDA. Nadahnuti su slikari prikazali moje oči uzdignute prema nebu, kao u jednoj pjesmi slave zbog mog Bezgrešnog Začeća. Zašto u ovom ukazanju, u kojemu upoznaješ snagu mojih blagoslovljenih suza, imam spušten pogled? To simbolizira moju sućut prema ljudima, jer dođoh s Neba da vas pratim u vašim trpljenjima! Moje oči uvijek gledaju vaše patnje i žalosti, kad god molite moga Sina, da vas usliši zbog suza koje sam prolila. Dakle, gledajući ovu moju sliku, uvijek primijeti i znaj, da vas promatram očima prepunim suosjećanja i nježnosti. Moje dijete, reći ću ti još nešto o krunici, koju držim u svojim rukama. Sama sam ju nazvala „Krunom suza“. Kada me gledaš ovakvu, sjeti se, da je ova krunica znak milosrđa, ljubavi i trpljenja. Ova Kruna suza znači, da vas vaša Majka ljubi! Iskoristi ovaj dar i povlasticu, razmatraj ovo s pouzdanjem i ljubavlju.“

Odobrenje Krunice Gospinih suza

Biskup Francisco Campos Barreto, biskup Campinasa, 15. svibnja 1934. g. je odobrio krunicu, medalju kao i pobožnost Suzama Majke Božje, a zatim ju je odobrila i Sveta Stolica. U Hrvatskoj se krunica širi dozvolom Duhovnog stola Zagrebačke nadbiskupije od 2. studenog 1934., br. 7352. Predlažem da ovu tako važnu krunicu dodamo svojim ostalim molitvama i kao dar našoj Gospi, a nema boljeg vremena od ovog listopada!