Dok iščekuješ tjednima da ti Bog ponovno dođe u obliku djeteta onako malen i bezazlen, blizak i poznat, gotovo  suprotan pojmu nedostižnog i dalekog Boga tamo negdje na nebesima druge dimenzije, ne daj svijetu da te omete. Jer on će činiti upravo to.

Foto: L.Ć./Bitno., dok iščekuješ

Foto: L.Ć./Bitno.net

Uvjeravat će te da čežnju i radost koju tvoja duša osjeća utopiš u buci, što jačoj to bolje, kao da će tvoje veselje biti veće ako prati ludost gomile koja već počinje u ritmu zvončića i praporaca što odzvanjaju posvuda slaviti Božić iz kojeg su izbacili malog Boga. Scenografija je ostala, kulise se postavljaju, pozornica je već spremna za još jednu lažnu predstavu – lažnu jer u postavljenim jaslama ne leži više Zlatno djetešce… lažnu ako joj TI to dopustiš. A ti dopuštaš.

Jesi li uopće primijetio kako si i ti postao dio te priče? Kako su te uvjerili da je zemlja važnija od neba, trebalo te godinama uvjeravati jer si rođen s istinom u srcu, no s vremenom im je uspjelo jer evo sada tebe u Tihoj noći koja pršti od galame kako misliš da ljubav i pažnja nisu ljubav i pažnja ako ih ne umotaš u sjajni papir. Prestao si, a da ni sam ne znaš kako, cijeniti neprocjenjivo dok istovremeno procjenjuješ prema cijenama.

Zaboravio si. Zaboravio si i vrijeme je da se podsjetiš. Prizovi u sjećanje sve one Tihe noći koje su doista bile tihe, možda ne toliko u vanjskom svijetu koji je oduvijek volio remetiti tišinu upravo te noći, ali u tvom srcu svakako. Sjeti se kako je bilo dok je u njemu stanovao mir. Sve dok i sam nisi iz njega, makar nehotice, izbacio veličanstvenost svete tišine. Puno ti je srce ljubavi, puna ti je kuća, pun ti je stol, svega je i previše, u tolikoj mjeri previše da si izgurao ono najvažnije. Svijeta radi izbacio si onog koji nije od svijeta.

Znam, misliš da te krivo prosuđujem. Znaš zašto sam u pravu? Jer sam i ja ta. I zato te i predobro razumijem. Možda te nisam upoznala, ali ipak te dobro znam.

Što točno iščekuješ, sad, ovoga adventa? Odbrojavaš dane u kalendaru do onog dana kada ćeš raširiti osmijeh i svima čestitati porođenje Djeteta a istovremeno baš svakog tog dana propuštaš vidjeti njegov odraz u oku tvog nesretnog bližnjeg, ili nekog tamo zaboravljenog nepoznatog, beznačajne siluete koja te uopće ne dotiče i koja sjedi tamo sama i napuštena na ulici, a koja te tjera da osjećaš nelagodu i ubrzavaš korak? Okrenuo si mu leđa baš svakog puta kad si dozvolio svojoj kivnosti da nekome zada ranu, onako kirurški precizno i ciljano.

Napravi mjesta. Sada je pravo vrijeme da prateći trag Novorođenog ponovno otkriješ sebe. Stvoren si savršen. Za tebe je stvoren cijeli ovaj svijet, sva priroda, sve živo u njoj, a ti, ti si njegova kruna!

Kada si prestao sebe gledati tako?

Reći ću ti kada. Onog trenutka kada si povjerovao svijetu da si samo beznačajna brojka u gomili koja živi u ovom trenutku taj svoj jedan život koji ima smisla samo dok ga živiš i dok si ugađaš i kada si shvatio da je ustvari nevjerojatno da baš ti budeš toliko dragocjen i poseban da bi jedan Bog sišao na zemlju, kako je rekao sveti Augustin, počovječio se da bi se ti mogao pobožanstveniti… tada si se prestao gledati onakvim kakav ustvari jesi.

Pusti sav sjaj ovoga svijeta, neće Božić u tvom srcu bolje sjati ako nabaviš stotine lampica, neka se ne sjaje ovoga puta ulaštene kuglice, već ulaštena duša. Ne daj se ponovno uvući u ludilo svijeta koji prividno slavi, a zapravo se izruguje. Ono što željno iščekuješ dostojno ćeš pozdraviti ako prozračiš zapušteni prašnjavi prostor svoje duše da u svakom smislu postaneš dostojan predivnog čovjekoljublja našeg Boga koji je baš po Božiću ušao u naš svijet.

Baš sada u adventu oplemenjuješ osjećaj čeznuća za Bogom koji oduvijek nosiš u sebi. Osvijesti si to.

Nemoj se prilagođavati svijetu koji ne poznaje Boga. Učini tog Boga živom stvarnosti i nastoj ga pokazati i drugima. Znaš, naš Bog nije sebičan Bog. Nezasitan je u ljubavi i kad nam govori „u dlanove sam te svoje urezao, da te ne zaboravim, ti si moj„ on ne govori samo vjernome tebi, već sve do jednom nevjernom i odlutalom – on je taj koji ostavlja ovce i kreće u planinu tražiti onu jednu izgubljenu.

Dopusti mu da zablista u tebi tako da ga i drugi mogu vidjeti.

Skoro su te uvjerili da je ono što ti svom dušom osjećaš predaleko i nedostižno, nepostojeće čak, pa se eto u ovo blagoslovljeno vrijeme podsjeti ono što si znao nekako oduvijek: gdje zaista leži prava ljubav, istinsko bogatstvo i konačno spasenje. Ne moraš puno tražiti – samo slijedi trag svog Boga. A on je s tobom, i u tebi. Cijelo se nebo borilo da se upravo ti rodiš! Ne zaboravi to dakle, dok iščekuješ još jedno rođenje. Zašto si rođen – baš ti.

Nikolina Nakić | Bitno.net