Još samo malo, uskoro, Božić će! Ovo je vrijeme kada si trebamo posvijestiti da duboko u svakom čovjeku živi sam Bog! Ako smo mi kao ljudi na svoju biološku majku vezani, koliko li smo za samoga Stvoritelja, na onoj duhovnoj razini?!

Kad god i vi i ja odlazimo od Boga; lutajući, tražeći na krivim mjestima, navezujući se na stvari i ljude, zapravo se osiromašujemo, postajemo depresivni, anksiozni, teški i sebi i drugima, ne vidimo smisao, a stalno se žalimo. Razlog tome je što je svatko od nas povezan s Bogom „konopcima ljubavi“ kako kaže prorok Izaija. Vezani smo uz Boga jer smo mi dio Njega, a u isto vrijeme smo stvoreni da On bude dio nas. Kada se mi udaljavamo od Njega, nismo manje u Njemu, ali smo manje s Njim, to bi bilo slično čovjeku koji pliva u rijeci a stalno je žedan.

Predbožićno je vrijeme, vrijeme kada se prisjećamo neizmjerne Božje veličine koja se očitovala na način da se Isus, Sin Božji  „nije kao plijena držao svoje jednakosti s Bogom, nego sam sebe oplijeni uzevši lik sluge, postavši ljudima sličan, obličjem čovjeku nalik“ (Fil 2, 6-11). Ako se spustio na zemlju, bio jedan od nas, nije li nam time pokazao da nas želi, da žeđa za nama, našom blizinom, i to ne zato što bismo mi Njemu trebali, nego zato što je Bog uvjetovan bezgraničnom ljubavlju koja ne može ne željeti našu ljubav, ne tražiti sjedinjenje s nama! Ta Božja ljubav je ono što nas boli kada mi odlazimo od Njega!

Bol koju Bog može nanijeti duši je zapravo čežnja! Iskonska čežnja za Bogom bez kojega mi nismo sretni, ispunjeni, potpuni! To je ono što i bračni parovi znaju reći, da ih druga osoba ne može potpuno ispuniti jer je uvijek tu taj prostor u nama koji Bog ljubomorno čuva za sebe!

[facebook]Vjera ti je bitna? Klikni like[/facebook]

Kroz sve pripreme, poklone, spremanje, dekoracije, ukrase kojima smo opterećeni u ovim predbožićnim danima, ako ne dohvatimo Boga za rukav, bit ćemo napeti, nervozni, umorni i jedva ćemo čekati da blagdani završe, da se kolači ispeku, da se raskiti jelka… jer Bog nam treba biti u sredini, a ne Djed Božićnjak, pokloni, ukrasi! Ovo je vrijeme čežnje za Bogom! Iščekujemo ga, želimo ga među nama, u nama i dopustimo mu da u nas ulijeva tu čežnju i da nas dotiče svojim milostima i svojom ljubavlju!

Gospodin je blizu „ne boj se, Sione! Neka ti ne klonu ruke! Gospodin, Bog tvoj, u sredini je tvojoj“, kaže prorok Sefanija! Ma,  naš Bog je ludo zaljubljen u nas, čezne i žeđa, traži nas i želi nas blizu,  u nas stavlja veliki dar – čežnju za Njim a na nama je želimo li taj dar, hoćemo li ga potisnuti i vratiti pošiljatelju neraspakiranoga ili ćemo ga otvoriti i dopustiti samome Bogu da nas zahvaća, da ulazi u nas i da živi u najljepšoj prostoriji našega srca! Blagoslovljeno vam ovo predbožićno milosno vrijeme!

s. Marija Pia Tadijanov