1,5 MILIJUNA ŽRTAVA

Osam stvari koje treba znati o genocidu nad Armencima

Na današnji dan 1915. godine započeo je genocid nad Armencima.

Armenci

1. Pretpostavlja se da je između 800 tisuća i 1,5 milijuna etničkih Armenaca sistematski ubijeno od strane Otomanskog Carstva, čiji je politički nasljednik današnja Turska.

2. Genocid je počeo 24. travnja 1915. godine, kada je 250 Armenaca uhićeno i deportirano od strane vlasti. Ti su ljudi bili akademici i lokalni vođe. Većina ih nije preživjela.

Skrivanje ili nijekanje zla je poput dopuštanja da rana krvari a da je se ne povije…

papa Franjo o genocidu nad Armencima

3. Armenci su kršćanski narod i Armenija je prva država koja je kršćanstvo proglasila državnom religijom. Bilo je to 301. godine. Genocid je bio pokušaj da se regija riješi kršćanstva i svih koji ispovijedaju kršćansku vjeru.

4. Hitler je 1939. godine, tijekom priprema invazije na Poljsku, rekao da je spreman “bez milosti i suosjećanja u smrt poslati muškarce, žene i djecu poljskog porijekla i jezika” kako bi zadobio “prostor za život”. Svoje je komentare popratio zastrašujućim retoričkim pitanjem: “Tko na kraju krajeva uopće priča o istrebljenju Armenaca?” Ovo je tragični primjer kako ravnodušnost prema nekoj situaciji ne čini da ta situacija nestane, već samo rađa još većim tragedijama.

Svijet još uvijek ne zna da je u vremenu koje je prethodilo 1916. godini, postojao intenzivan pokušaj eliminacije svih Armenaca. To je vjerojatno jedna od najvećih tragedija koja je zadesila neku etničku grupu. I nije bilo suđenja u Nürnbergu.

Jimmy Carter, 1978.

5. Samo 24 države svijeta genocid nad Armencima službeno smatra genocidom. Ostale o tome šute ili o govore ne koristeći tu riječ kako ne bi ugrozile svoje odnosima s današnjom Turskom koja taj genocid ne priznaje i poriče broj ubijenih. Povjesničari se pak slažu oko toga da je to doista bio genocid.

Popis zemalja koje službeno priznaju genocid nad Armencima može se vidjeti na službenoj stranici obilježavanja 100 godina od njegova početka.

6. Armenci su sistematski ubijani na više načina. Imajte na umu da je to bio narod koji je izvorno bio dobro integriran u društvo Carstva: liječnici, učitelji, akademici, umjetnici, obitelji i dr. Najprije su odvedeni muškarci, kako bi žene, djeca i starci ostali ranjivi i bez obrane. Izgrađeni su koncentracijski logori. Žene i djevojke su sistematski silovane, toliko da se anegdotalno tvrdi da više-manje nema Armenke koja nije tako zlostavljana. Pri silovanju su često zadobivale smrtne ozljede. Muškarci su ubijani u masovnim strijeljanjima ili vješanjima. Djece se tragično i okrutno rješavalo utapanjem, injekcijama tuberkuloze ili pucanjem. Žene i djecu slalo se na hod kroz pustinju do Sirije u kojoj su prodavani – ako tijekom puta nisu umrli.

Tko može opisati osjećaje koje očevidac doživljava kada razmišlja o ovoj herojskoj i nesretnoj naciji. Njezina hrabrost i duh iznenađuju svijet. Nacija koja je jučer bila jedna od energičnijih i naprednijih nacija Otomanskog Carstva, postaje samo sjećanje.

Fayer el Husein, arapski publicist, 1917.

7. Genocid se redovito odvija u osam etapa. Upravo se tako odvijao i genocid nad Armencima.

Osam etapa genocida

Razvrstavanje

Ljudi se dijele na “nas i njih”.

Obilježavanje

Skupa sa mržnjom, članovima poniženih grupa  mogu protivno njihovoj volji biti nametnuta obilježja.

Dehumanizacija

Jedna skupina poriče humanost druge grupe. Njeni članovi izjednačavaju se sa životinjama, insektima ili bolestima.

Organizacija

Genocid je uvijek organiziran. Posebne vojne, paravojne ili policijske jedinice posebno se obučavaju i naoružavaju.

Polarizacija

Grupe koje šire mržnju služe se polarizirajućom propagandom.

Identifikacija

Žrtve se identificiraju i izdvajaju zbog svoje etničke ili vjerske pripadnosti. Imovina se oduzima, započinju deportacije, a masakr postaje otvoren i očit.

Istrebljenje

Za ubojice riječ je o istrebljivanju budući da svoje žrtve ne smatraju u potpunosti ljudima.

Poricanje

Počinitelji poriču da su počinili zločin.

8. Genocid se nastavio do 30. listopada 1918. godine kada se raspalo Otomansko Carstvo. Prvi svjetski rat iskorišten je za njegovo skrivanje i zatajivanje. Iako je papa Benedikt XV., uz još neke službenike iz drugih zemalja, o genocidu govorio dok se on još događao, otomanska vlast je genocid uporno opovrgavala. Ubojstva Armenaca su se nastavila do 1923. godine. Do tada je, procjenjuje se, ubijeno 1,5 milijuna Armenaca, stotine tisuća su izbjegli u druge zemlje i populacija je gotovo posve izbrisana s mape njihove povijesne domovine.

Na kraju, pogledajte kratki video o tome tko su Armenci. Autor videa je Livio Tomislav Marijan.

DANAS JE 100. OBLJETNICA GENOCIDA NAD ARMENCIMA, NAJSTARIJOJ KRŠĆANSKOJ NACIJI U POVIJESTI, KOJEGA JE POČINILA TURSKA 1915-1917 I ZA KOJI NIKAD NITKO NIJE ODGOVARAO A KADA JE UBIJENO MILIJUN I POL NEVINIH LJUDI.NA VJEČNI SPOMEN I SLAVU ARMENSKIM MUČENICIMA.

Posted by Livio Tomislav Marijan on Wednesday, April 22, 2015

 

Ruth Baker | Catholic Link

Prijevod: Dubravka Sertić | Bitno.net


Dragi čitatelji, ovisimo o vama i računamo na vas i vašu pomoć! Podržite naše djelovanje članstvom u Klubu prijatelja! Doznajte više na ovom linku!

Objavljeno: 24. travnja 2018.

Možda vam se svidi