Što reći o crkvenomu vjenčanju rastavljenih?

Rastava

Živim u Australiji. Vjernica sam. Moja je obitelj svake nedjelje i blagdana na sv. misi. U kući svake večeri molimo krunicu.

Vrlo sam zbunjena kad ovdje u Australiji čujem sljedeće: ljudi su bili vjenčani u crkvi i živjeli su u braku. Zbog nesporazuma su se rastavili pa žene sada žive s drugim muževima i muževi s drugim ženama – isto tako rastavljenima. Pronio se glas da se ti novi »parovi« mogu ponovno vjenčati u crkvi, da to čak i Sveti Otac dopušta.

Molim Vas da mi odgovorite: je li istina da se sakrament ženidbe može poništiti i da se može stupiti u drugi brak s rastavljenom osobom i biti ponovno vjenčan u Katoličkoj Crkvi?

Australski katolički svećenici daju u crkvi vjernicima na čitanje takve pisane tekstove. Ja i moj muž imali smo u ruci jedan takav tekst kod jedne naše znanice koja isto tako živi s drugim »mužem«. Ona nam je rekla da se to može, samo treba napisati molbu Papi da on odobri.

Mene i mog muža je to jako potreslo. Mi se pitamo, je li to moguće u našoj katoličkoj vjeri da rastavljeni, čak dva i više puta, mogu i nakon toga biti ponovno u crkvi vjenčani makar i s papinim odobrenjem?

Zabrinuti supruzi

Vjernim katoličkim supruzima koji se trude živjeti po Božjemu zakonu i koji veće i manje krize svojega braka (a doživljava ih gotovo svaki brak!) pomoću milosti sakramenta ženidbe mudro i hrabro nadvisuju, jasan je nauk Crkve da katolicima, nekoć vjenčanima »u crkvi« pa rastavljenima, nije dopušteno ponovno se vjenčati »u crkvi« ni s ledičnom ni s rastavljenom osobom. Stoga ste s pravom »zbunjeni« glasinama o protivnu »nauku«, dapače i »potreseni« ako se u potvrdu takva lažna nauka barata s nekakvom »dozvolom« ili »odobrenjem« samoga Pape.

Da se razumijemo: Papa ne može mijenjati ni vjeru ni moral Katoličke Crkve. Takve ovlasti od Krista Gospodina nije dobio. Njegova je dužnost vjerno i autentično proglašavati i tumačiti Kristov nauk.

Ali pogledajmo podrobnije vaša dva bitna pitanja:

1. Može li se poništiti sakrament ženidbe?

2. Može li se s rastavljenom osobom »u crkvi« ponovno vjenčati?

Na prvo pitanje Zakonik kanonskoga prava odgovara: »Tvrda i izvršena ženidba (matrimonium ratum et consumatum) ne može se razriješiti nijednom ljudskom vlašću, i ni zbog ikakva razloga, osim smrću« (kan. 1141). Taj je nauk Krista Gospodina jasan i apsolutan. Uzmimo izvješće sv. Marka: »A pristupe farizeji pa, da ga iskušaju, upitaše: ‘Je li mužu dopušteno otpustiti ženu?’ Isus im odgovori: ‘Što vam zapovjedi Mojsije?’ Oni rekoše: ‘Mojsije je dopustio napisati otpusno pismo i – otpustiti.’ A Isus će im: ‘Zbog okorjelosti srca vašega napisa vam on tu zapovijed… Od početka stvorenja muško i žensko stvori ih. Stoga će čovjek ostaviti oca i majku i prionuti uza svoju ženu. Tako više nisu dvoje nego jedno tijelo. Što, dakle, Bog združi, čovjek neka ne rastavlja’« (Mk 10,2–9; Mt 19,3–6).

»Neizvršenu ženidbu (matrimonium non consumatum) između krštenih ili između krštene stranke i nekrštene stranke može, zbog opravdanih razloga, razriješiti rimski prvosvećenik na molbu obiju stranaka ili samo jedne od njih, makar druga stranka bila protivna« (kan. 1142). Ali taj slučaj ne spada u vaše pitanje.

Na području smo, dakle, nepokolebljiva tisućljetna nauka Crkve: »Bitna su svojstva ženidbe jednost i nerazrješivost, koja u kršćanskoj ženidbi zbog sakramenta zadobivaju posebnu čvrstoću« (kan. 1056). Prema tome, veza koja nastaje iz valjane ženidbe među ženidbenim drugovima »trajna je i isključiva« (kan. 1134). Pa ako »jedna stranka ili obje pozitivnim činom volje isključe samu ženidbu ili neki bitni sastavni dio ili neko bitno svojstvo ženidbe, nevaljano sklapa ženidbu« (kan. 1101, 2). Znači, isključe li pristanak (»samu ženidbu«), ili rađanje djece (»bitni sastavni dio ženidbe«), ili nerazrješivost do »njegove ili njezine smrti« (»bitno svojstvo ženidbe«), nevaljano sklapaju ženidbu. No takva je nevaljanost teško dokaziva na crkvenomu sudu. Ima i drugih razloga zbog kojih crkveni sud može proglasiti brak nevaljanim (zbog premlade dobi, spolne nemoći, prebliza srodstva itd.). O svakomu od sličnih slučajeva ima prosuditi crkveni sud.

Očito je da Crkva, vjerna evanđelju, nepokolebljivo brani nerazrješivost braka, makar i uz najtežu cijenu. Ona taj nauk jednostavno ne može mijenjati. Sjetimo se engleskoga kralja Henrika VIII. Taj je, dok još bijaše mlad, zbog obrane vjere (1521.) dobio naslov »Branitelj vjere«. Kasnije se rastavio od zakonite žene Katarine Aragonske jer od nje ne dobiva muškoga potomka za nasljednika na prijestolju pa traži da i Papa njegov brak proglasi nevaljanim. Kada papa Klement VII. njegovu valjanu ženidbu nije mogao proglasiti nevaljanom, Henrik se ženi Anom Bolen (koju će smaknuti 1536.), zatim će se ženiti redom još četiri puta, a sebe će proglasiti glavom Crkve. Tako će stvoriti anglikanizam (1534.) i krvavo progoniti katolike. Ne će poštedjeti ni svoga kancelara, lorda Thomasa Morea, ni prijatelja Johna Fishera, biskupa od Rochestera. Dat će ih ubiti, a bili su to najčestitiji ljudi kraljevstva.

Drugo pitanje danas mnogima nije jasno. Nažalost, velik broj mladih prije vjenčanja živi raspušteno, nisu upućeni u ozbiljne dužnosti braka i ne shvaćaju teške odgovornosti koje ih čekaju. I nakon vjenčanja »u crkvi« oni se »zabavljaju«. Djecu odbacuju. Rastavljaju se na laku ruku i brzo ulaze u drugu, pa i treću nezakonitu vezu, poput Henrika VIII. Kada se jednom skrene s puta, sve se može dogoditi jer su napuštene bitne ljudske i kršćanske vrijednosti. Da se pokriju, takvi onda žele ponovno vjenčanje »u crkvi« s rastavljenom osobom. A kada Crkva to ne može dopustiti, onda galame da je »nemilosrdna«. Gdje su tu vjera i etičnost pravih kršćana?

Starokršćanski spis »Poslanica Diognetu« kaže da kršćani provode »izvanredan i po jednodušnu mišljenju svih nevjerojatan način života… Žene se kao i ostali i rađaju djecu, ali ne odbacuju (još nerođene djece)… U tijelu su, ali ne žive po tijelu. Provode život na zemlji, ali na nebu imaju domovinu… Šire se u svijetu, ali nisu od svijeta… Svijet mrzi kršćane, jer se kršćani bore protiv zlih požuda, a ipak mu ne nanose nikakve nepravde.«

Kao i onda, Crkva i danas naučava: »Nevaljano pokušava sklopiti ženidbu onaj tko je vezan vezom prijašnje, makar i neizvršene, ženidbe« (kan. 1084, 1). Nema, dakle, govora o mogućnosti drugoga ili trećega vjenčanja s rastavljenom osobom.

Kako je onda u Australiji i drugdje došlo do »nauka« o kojemu pišete? Načelo nerazrješivosti, kako smo iznijeli, bilo je u mirnu posjedovanju Katoličke Crkve sve do Drugoga vatikanskog sabora. Na 138. sjednici (29. rujna 1965.) biskup E. Zoghby, patrijarhalni vikar melkita u Egiptu, izazvao je diskusiju pitanjem: Zašto ne bi i katolici slijedili model istočnih (pravoslavaca) koji daju mogućnost drugoga vjenčanja nedužnim napuštenim supruzima? Nakon živa raspravljanja uslijedili su sastanci, pisani tekstovi, proučavala se prošlost s namjerom da se istaknu neki posebni slučajevi, stvari su se produbljivale povijesno, sociološki, teološki i kanonski (pravno). Htjelo se jednostrano dokazati da papa ima vlast razriješiti ne samo »neizvršenu ženidbu«, nego i »tvrdu i izvršenu«. Nisu uspjeli! Time je, dakako, pala sjena na potpunu nerazrješivost ženidbenoga veza, a crkveno su učiteljstvo počeli nepravedno napadati kao »nazadno«, »okrutno«, »daleko od života«…

Na koncu, što reći? Papa, kako prije, tako i sada, ne smatra da ima vlast razriješiti unutarnju nerazrješivost ženidbe. Prema tome, gledano povijesno, teološki i kanonski, takva diskusija isključuje mogućnost napretka u toj točci, tj. isključuje obaranje nerazrješivosti.

Preuzeto iz knjige p. Ivana Fučeka, Vjerovati – živjeti

Bitno.net očekuje korisne, poticajne, pozitivne, objektivne i informativne komentare koji upotpunjuju članak/vijest ispod koje su objavljeni. Komentari koji sadržavaju mržnju, psovanje, nasilno ponašanje, nepoštivanje sugovornika i autora članka, osobe spomenute u članku ili vijesti itd., bit će obrisani. Bitno.net ne odgovara za sadržaj komentara pošto se isti objavljuju u realnom vremenu. Podsjećamo vas da po novim izmjenama kaznenog zakona od 01.01.2013. (glava XV.) zbog vaših komentara možete kazneno odgovarati. Komentari ispod članaka ne predstavljaju nužno stajališta uredništva portala Bitno.net.

Prikaži komentare

(23 komentara)

  • http://www.facebook.com/gjuro.kladaric Gjuro Kladaric
    • i.budi

      Nije tu važan ni Thompson ni itko drugi…To je jedna jako teška i kompleksna problematika. Ne znam jesam li krivo shvatila ovaj članak, no po njemu nema ni potrebe za crkvenim sudom, pokretanjem parnice za poništenjem, jer iako se dobije parnica, čini mi se da smo opet u grijehu, da to u biti nije moguće. Dakako da nisam da se netko rastavlja u nedogled i bezbroj puta dobiva oprost, no ponekad nisu svi slučajevi isti, to ne može biti univerzalna formula. Predivno je za cijeli život ostati u braku, bez obzira na bure i oluje, no nisu svi jednako uspjeli. Ponekad ne možeš nekoga zadržati, ponekad ne možeš nekoga promijeniti…život je predragocjen dar… Isus bi se nad svakim od nas sablaznio, bilo da je u braku, rastavljen, nevjenčan, neudana, neoženjen, mlad, star,,,a ma baš nad svima. No ponio je križ, ponio grijehe i slabosti, patio…stoga nitko, osim Njega, nema pravo na sablažnjivanje. Svatko izabire svoj put, vrednote, itd. Možemo samo nešto odobravati ili ne. Nikoga On ne ostavlja bez prilike. Inače ne postoji crkveni razvod, postoji samo ništavnost i poništenje ako su se utvrdile okolnosti koje se nisu poštivale u svezi Njegova naravnog zakona. Daleko sam od bilo kakvog fana spomenutoga pjevača, njegove ideje i glazba su daleko od mojih shvaćanja, no ako je imao bilo kakav valjan razlog, zašto ne, ima pravo na to, u životu se dogode pogreške, no život ne staje. Isto tako oni su samo medijski eksponirani, daje im se važnost koju ne trebaju, no ima slučajeva poništenja i među običnim, neekstrmnim, neeksponiranim pukom. Nije sve crno- bijelo. Sve je u Njemu i po Njemu i samo On zna što, kad i kako.

  • posjetitelj

    …sto se tiče Thompsona i Danijele stvar je posve jasna…gospođica nije htjela djecu što je bitan dio braka kako se spominje i u nevedenom članku…dakle, njihov brak nije bio valjano sklopljen…

  • gost

    Ne treba raditi tu probleme. Bog ljubi sastavljene i rastavljene. Ukoliko ne želiš ići/ ne možeš dobiti na crkveni sud i tražiti poništenje. Ili čekati čudo da se ti ili tvoj supružnik obrati, ili čekati da neko umre. 

    Imaš slobodu napraviti korak više i u ljubavi ( ne iz straha od strogog Boga) krenuti u život sa nekim drugim. 

    Isus se ne bavi papirologijom on zna stanje srca u supružnika prilikom sklapanja ženidbe i zna valjanost i nevaljanost iste, isto kao što i zna stanje prilikom ponovnog združivanja. Malo više povjerenja i vjere uvijek dobro dođe:)) (Bilo kad kreneš sa nekim drugim ili dok čekaš)

    U svakom slučaju vidljivi problem je  oko sakramenata euharistije i ispovjedi. Ispada da možeš pobiti 10000 ljudi pokajati se i otiči na pričest, a ako si majka sedmero djece  udana za rastavljenog onda si obilježena permanentnim stanjem grijeha sve dok bivša žena tvog muža ne rikne.

    • http://www.facebook.com/profile.php?id=100003472078531 Ana Anicob

       Nije to čudo ako se supružnik obrati, to se zove vjera onog drugog koji za njegovo obraćenje moli i voli. Mnogo je takvih čuda, za nas možda sporo ali koje li radosti kada se obraćenje desi. Duh Sveti puše gdje hoće al kada ga moliš tu je… Tamo gdje je molitva u obitelji lakše se podnosi svaki križ. Gdje se zaboravi na Boga zaboravlja se i ljubav.

  • gost

    Sto se tice Thomsona i Danijele, njihov brak nije bio pravovaljano sklopljen (nije izvršena odredba o javnosti, odnosno nije izvršen propisno navještaj u župama mladenca i mladenke).

    • Lucijan Antun

      Nije samo to, nego je Danijela javno tajila njihov brak i govorila da se nije udala, a jest.

  • Drago Moleric

    Bog ljubi rastavljene i satavljene!!!! No, kada kaže: ˝Tako više nisu dvoje nego jedno tijelo. Što, dakle, Bog združi, čovjek neka ne rastavlja.˝ (Mk 10,2–9; Mt 19,3–6), ne kaže to da bi zagorcao zivot rastavljenima, nego da objavi čovjekovu stvarnost, da pokaže čovjeku što je dobro, da pokaže čovjeku gdje ima život. A čovjek može pronaci svoj život samo u Bogu i u njegovoj volji, a sve ostalo su surogati za Božju ljubav.

  • i.budi

    Nebitno je li nečiji brak valjan ili ne, jesu li popularne osobe ili ne, najvažnije je, kao što je u prethodnome komentaru rečeno, pronaći svoj smisao u Njemu. To se odnosi na sve, bilo da su sastavljeni, rastavljeni, civilno vjenčani, u bilo kojoj situaciji. Svatko od nas je Njegovo dijete, a Otac se ne može riješiti dijela svoga tijela. Dakako, kao i u svemu u životu, tako i u vjerskome smislu, svatko odgovara za svoje izbore, postupke, itd. Život bez punine sakramentalnoga života jest težak, nije lako, no to su naši odabiri. Međutim, On ne ostavlja nikada, bdije nad svakim. Bitno je ni tada ne odvojiti se od Njega, tražiti Ga, ne prepustiti se osjećaju krivnje i grizodušja. Možda je baš On želio staviti nas u takvu situaciju, ima On svoje razloge. Ne postoji bezgrešan ljudski stvor, da bar u nekoj sitnici nije posustao, no Isus nije došao zbog vjernih već nevjernih, Njegova žrtva ima smisla, bez obzira kako je sve oko nas, na svim životnim poljima. Nitko nema pravo osuđivati i upirati prstom, to je jako bolno pitanje, nikome nije lako, ni onima koji su ” obilježeni ” jednim neuspjehom, a ni onima koje je srce dovelo do njih i time preuzeli svoj križ. Podići nekoga s dna možda je i nečije poslanje. Svatko ima svoj put da dođe do Njega, a što je teži križ, veća je šansa da ćemo na pravom mjestu tražiti pomoć, On je tu, korača uz nas. Ako te svi osude, On ne osuđuje, pruža ruku, zna što nosiš u srcu i koji su ti razlozi, stoga treba moliti za milost i vjeru, a On će naći način kako pomoći. Koliko ima primjera civilno vjenčanih parova koji na svoj način sudjeluju u radu Crkve, povjeravaju svoje živote i obitelji Njemu i trude se živjeti i odgojiti svoju djecu po Njegovim zapovjedima. Da, ostaje jedna po kojoj su u grijehu, no svaki naš trud i djelo ne ostaje nezamijećeno u Njegovim očima i na Njegovom sudu. Ispred svega i sviju uistinu je Njegova ljubav, a onda su sve druge, a Njegovi putevi nisu uvijek i naši, neke bismo rado izbjegli, no On se nasmiješi ai da baš ono što bismo izbjegli.