Ispovijest: Gay parada… ma ne, ovo je jedna sasvim drugačija priča

Print Friendly

Ova ispovijest je objavljena na blogu blogerice Eme nakon prošlogodišnje gay parade u Splitu. 

Gay

Napisala sam jedan post o gay paradi u Splitu. Nije mi se svidio pa ga nisam objavila. Poruka cijelog posta bila je da paradu ne odobravam, nasilje također. Ne da mi se uistinu pisati o tome, jer mi već ta parada na uši izlazi. Svi samo o tome govore, pišu.

No, sjetila sam se jedne druge priče. Imam prijateljicu… nazvat ćemo ju Nera. Bile smo nerazdvojne. Ona je bila jedno divno, iskreno, gotovo naivno srce. U svemu me slijedila, s obožavanjem. To mi je na neki način smetalo, gušilo me, ali sam ju voljela. Sviđao mi se također osjećaj moći, osjećaj da sam nekome tako mnogo i da mogu upravljati nekim. Ružno zvuči jer ružno i jest.

U to vrijeme moj život nije nalikovao ni na što. Moja razmišljanja su postajala sve sebičnija a takvo i moje življenje. Nera je učila od mene. Mijenjala se i ona uz mene. Na gore. Puno gore. Negdje iz njezinih dubina izvukla sam ono najgore. Svatko od nas ima lošeg i dobrog, pitanje je što ćemo odabirati. Ja sam Neri “otvarala oči”. Bože, čuvaj nas naših prijatelja, od neprijatelja ćemo se sami sačuvati… u ovom slučaju vrijedi itekako. Zaista, kad o tome svemu sad mislim, duša me boli. Oprostila sam sebi, uistinu, ali eto pišući o tome svemu najradije bih plakala… gdje sam bila i kud sam nju vodila.

Ona nije razaznavala svoje osjećaje i svoju vezanost za mene, no ja sam ju navela da bolje promotri svoju nutrinu i da otkrije što ona sadržava. I tako je Nera otkrila da je zaljubljena u mene. Mene to kao jednu modernu, liberalnu osobu nije smetalo, dapače, bila sam na neki način oholo ponosna što se evo žena zaljubila i to baš u mene. Bila sam ponosna što sam tako liberalna i što ju ne gledam drugačije nego prije.

Najradije bih sad obrisala sve ovo što pišem, ali ovaj post ima svoj smisao, koji nadilazi moj sram.
I njezin i moj život išli su totalno u krivom smjeru. Sve je postalo normalno. Ima nečeg uistinu đavolskog u tom primamljivom osjećaju moći, kontrole nad drugom osobom. Uistinu đavolsko. To je bilo u skladu sa čitavim mojim tadašnjim življenjem.

Jednom sam joj napisala pjesmu, bilo je to prije njezina otkrića i priznanja. Pjesma ju je pozivala na buđenje. U pjesmi sam joj govorila da ne prespava život, nego da se oslobodi, da iziđe iz svoje uspavanosti i da se usudi zakoračiti u život. Predugo je spavala.

I ona se zaista budila, no to nije bilo istinsko buđenje, nego zapravo zabluda u kojoj sam i ja živjela.

Promatram danas mnoge koji idu tim jadnim putem koji nazivaju sloboda, putem s kojega je Isus izvukao moju zalutalu dušu. Isus. On je moj spasitelj. On mi je darovao vid duše. Ničim izazvan, nikakvom mojoj zaslugom. Sažalio se… ne znam zbog čega.

I tako smo nas dvije lijepo rušile svoje živote. Bože moj…

Jednog dana, dok se moj život urušavao (detalji nisu za pričanje), Bog me odveo na put koji nisam očekivala. Da mi je pokazao kako će se moj život izmijeniti, ne bih bila otišla tamo. Iz tadašnje moje perspektive taj život koji mi je ponudio je jedan dosadan i težak život. Običan. Nudio mi je običnost življenja, običnost u kojoj ja nisam ništa do li obična. Obična žena i majka, koja radi svoj posao, koja se Njemu moli i dolazi mu na Misu. Zamisli, ja na Misi… nemoguće.

No, on mi nije ništa od toga pokazao. Odveo me na seminar kod velečasnog Suca, seminar koji je trajao šest dana i koji sad neću opisivati jer tema je Nera.

Vratila sam se. Tek sličica. Ja na vratima svog stana. Otvaraju mi moja djeca. Gleda ih nova majka. Suze. Spuštam kofere i grlim svoju djecu. I oni grle mene, šutke. Osjećaju da im se vraća majka. MAJKA.

Moj život dobio je sasvim novi pravac. A moja Nera nije mogla slušati o tome. Stoga sam nastojala šutjeti, ne govoriti joj previše, ne forsirati ju. Ali, ona nije mogla ostati uz mene. Govorila je da se osjeća previše grešnom. Pustila sam ju da ode.

Molila sam godinama za nju Boga. Toliko puta govorila sam mu: „Ona nije kriva, ti znaš. Ja sam kriva. Oprostio si mi. Vrati ju, podari joj što si meni darovao. Nije važno hoćemo li se ikad više družiti, samo joj podari obraćenje… Ona je divna, Bože. Sjećaš li se, dragi Bože, njezine dobrote kad joj je susjed narkoman pokucao na vrata, a ona mu dala svojih zadnjih 20 kuna, ne razmišljajući što sama nema, niti na što će on to potrošiti… Sjeti se toga, Isuse…“

Toliko puta gledala sam u leđa nekim ženama u crkvi, ženama koje su podsjećale na nju i mislila: „Bože, hoće li se to ikad dogoditi… da ona bude u crkvenoj klupi, da ti se moli i da te ljubi… Hoće li?”

Preispitivala sam sebe. Pitala sam se je li osjećaj krivnje taj koji me stalno gura da molim za nju… No vidjeh da je osjećaj ljubavi prema njoj onaj koji me potiče… da i ona bude gdje sam ja, da i ona primi tu neizmjernu ljubav od Isusa, da i u njoj zaživi smisao, da ju Krist obasja svojim svjetlom i rastjera sve tmine… da joj podari radost i pokaže pravac.

Nalazila sam se ponekad s njom. Postajala je i fizički drugačija, modernija. Pokazivala mi je slike svojih djevojaka, pričala o ljubavi prema njima, njoj. Nisam smjela pokazivati pred njom osjećaje, da ju ne potjeram.

Nisam joj govorila o Bogu. Pitala bi kako sam i kako živim, i iz odgovora uviđala da stojim na istom putu, da se ne vraćam na onaj stari. Nisam joj držala predavanja. Samo sam molila Isusa… molila i molila…

A onda, jednog dana, slučajno smo se susrele, poslom. Nisam očekivala ono što će mi reći. Bila je ushićena. Bila je presretna. Nikad tako sretna kao sad, kaže. Ima smisao. Kroz jednu osobu doživjela je obraćenje. Čudni su putovi Gospodnji. Detalje tog obraćenja, kao ni svog, ne mogu pričati jer bih zadirala u ono što se ne iznosi vani, iako bi za svjedočanstvo odakle nas je sve Isus izvukao, bilo korisno. No, reći ću samo da nas je obje izvukao na neobične načine, koji se čak i isprepliću međusobno.

Nera mi je za Uskrs poslala poruku: “Ovo je moj prvi pravi Uskrs u životu!“ Kaže da je slab čovjek i da to zna, no vjeruje i nada se da će joj Uskrsli Isus dati snage u kušnjama, On koji ju je pozvao na ovaj put neće ju ostaviti bez snage, neće ju opet izgubiti.

Nismo krivi za ono što nosimo u sebi. Ne odabiremo što ćemo osjećati. Ali odabiremo što ćemo s tim činiti. Kad je Nera rekla Isusu DA, sami su otpali odnosi sa ženama. To naprosto ne ide zajedno. Kad sam ja rekla Isusu DA, svemu što nije valjalo rekla sam NE. Drugog puta nema. Ili jesi ili nisi.

Želiš još svjedočanstava? Pridruži nam se:

Nera i ja stalno se dogovaramo vidjeti, ali nikako da se to dogodi. Rekla mi je da mi mora puno toga pričati. Zadivljena je Bogom. Mir ima, sretna je. Vrijedi njen odabir. No, nešto kao da nam ne da nastaviti s druženjem, iako smo sad na istom putu.

Isus mi je ispunio želju vidjeti ju u crkvenoj klupi. Okrenuh se kad je bilo pružanje mira i vidim: Nera. Rekoh joj: „Mir Kristov“. Smijale smo se, presretne obje. Pri izlasku iz crkve vrtjela je glavom čudeći se kako je Bog silan… Tko bi ovo rekao, nas dvije na Misi. Tko bi rekao… opet na istom putu.

Ne znam hoćemo li se ikad više družiti, vjerujem da Isus vodi računa o svemu što je potrebno. Nije ni važno. Ona je njegova. A moje je samo tiho ju podupirati molitvom da ustraje i da nikad ne napusti ovaj put.

Ema |  18.06.2011

Prijavite se na newsletter portala bitno.net i primajte obavijesti!

Bitno.net očekuje korisne, poticajne, pozitivne, objektivne i informativne komentare koji upotpunjuju članak/vijest ispod koje su objavljeni. Komentari koji sadržavaju mržnju, psovanje, nasilno ponašanje, nepoštivanje sugovornika i autora članka, osobe spomenute u članku ili vijesti itd., bit će obrisani. Bitno.net ne odgovara za sadržaj komentara pošto se isti objavljuju u realnom vremenu. Podsjećamo vas da po novim izmjenama kaznenog zakona od 01.01.2013. (glava XV.) zbog vaših komentara možete kazneno odgovarati. Komentari ispod članaka ne predstavljaju nužno stajališta uredništva portala Bitno.net.

  • http://www.facebook.com/profile.php?id=1726531569 Antun Rosario Ćorak

    LJUDI, Braćo i sestre DOSTA NAPADANJA. Ratovi su nastajali kad su se javile nesuglasice, bilo politikom bilo različitosti razmišljanja. Dosta progona, zar je KRIST NAS pozvao na progon ili da širimo RADOSNU VJEST, Vjest Ljubavi i RAZUMJEVANJA. ISUS nikad nije u nikoga upirao prstom nego je LJUBIO SVIJET došao je da pokaže tadašnjem čovjećanstvu i NAMA danas da je BOG BLIZU. NIJE nikoga osudio jer LJUBAV koja je ON bio i jest ČISTA je i NE OKALJANA a mi svojim RATOM I MRŽNJOM JEDNI PREMA DRUGOMA činimo svetogrđe prema toj LJUBAVI. MOLIM VAS sve zajedno i voditelja ove grupe da ŠIRI KRISTOVU RIJEĆ a to je EVANĐELJE MIRA a ne MRŽNJE… Dosta je vremena bilo čovječanstvu kada je CRKVA pozivala se na BOGA ubijala i koješta drugo radila na NAM je da ispravimo pogreške naših starih, na NAMA JE da počmemo imati poštovanja prema svima, prema svoj braći i sestrama. Isus je rekao u ono vrijeme kada su židovi htijeli kamenovati Prostitutku, TKO JE OD VAS BEZ GRIJEHA NEKA BACI KAMEN PRVI NA NJU. I nitko ne baciše kamen, zašto jer imali su grijeha. Svi koji upiru prstom u drugoga, čine kontra KRISTOVOJ ZAPOVJEDI LJUBAVI, ja vjerujem da je svi dobro znate. . MI koji smo dio te Kristve Crkve okrenimo svoje borilačke snage i dokazivanja tko je u pravu tko nije u svrhu širenja CARITASA, to je naša MISIJA koju nam je KRIST OSTAVIO tako će nas prepoznati drugi da smo KRISTOVI UČENICI. DO dana današnjeg oni koji ne vole Krista pljuvaju ga preko nas jer mi smo ogledalo te ne sloge, tog ne mira, umjesto da budemo složni u miru. MOLITE SE JEDNI ZA DRUGE, Molite da ne upadnete u problem. A prestanite sa napadima. SVI SMO MI DJECA BOŽJA, I ZAR AKO SE TAKO SA PRAVOM NAZIVAMO SMIJEMO NAPADATI. NEKA VLADA MIR I LJUBAV među svima NAMA

    • Marta

      Gospodin traži svjedoke,treba hrabro svjedočiti,nije sve napad,bratska ljubav je i opomena,razgovor,uprkost tome što će nas pljuvati treba govoriti.Šutnja je bježanje često,bježanje u mlakost. Možda će netko promišljati nad zapisanim,možda će nekog Duh Sveti dotaknuti…to ne možeš znati. Sjećaš se kad je Isus upitao Petra PETRE LJUBIŠ LI ME?,a Petar ga zatajio, tako i mene i teb isto pita. Mučenici su vjeru obranili životom, a što je nama obraniti Krista ovako preko tipkovnice sa srcem? Nekada se više govorilo a danas je suprotno. Otiđi u vrijeme Svetog Franje, Sv. Antuna, ….slažem se da treba biti mudar, al strašljiv nikako. Treba biti hrabar za Krista i kada se bojiš! Komentari su otvoreni za različitost,za promicanje vrednota i vjere,oprečna mišljenja su sloboda. Dužni smo u slobodi ljubiti. Ne treba se osvrtati na pojedince, gdje je dobro, tu je i đavao da napada. To je znak da je dobro jače. Tko upire prstom upire u grijeh a ne u osobu,bar ja. Tko mrzi grijeh ljubi Isusa. Treba jasno odijeliti grijeh od djeteta Božjega, a svi smo djeca BOžja. Trebamo širiti Evanđelje, tko se zove Kristovim a ne šutjeti Evanđelje, Radona vijest je za sve! Tko ima uši neka čuje, a tko nema nadajmo se jednom Božjoj milosti spasenja za one koji lutaju i koji su izgubljeni.

  • Peeves

    Ajme, kako je ovaj tekst retardiran. Žao mi je što si toliko glupa, ali eto, glupim osobama očito treba netko imaginaran da bi mogle normalno funkcionirati. A tek ta Nera, skriva svoju seksualnost da bi pokazala se super. To je jadno. Žalim ovaj svijet i znam da ga neću moći promijeniti pa ću se jednostavno pokušati ograditi od bolesnih, zatucanih, zaslijepljenih ljudi!

    • Antivilenjak

      Istina boli zar ne? 

  • http://www.facebook.com/frabazi Fra Bazilije-Mate Bašić

    Ne bih htio da me se krivo shvati ali želim reći da nikakav kršćanski put ne može zaobići poziv na čistoću i to Crkva ne nalaže samo homoseksualcima nego jednako tako na to poziva u ime Božje sve neoženjene, te tako želim posvjedočiti riječi biskupa Laune. Taj govor o čistoći je danas svijetu podosta tvrd i postaje potpuno nešto neljudsko ako se ta čistoća shvati krivo kao sinonim za samoću i nedostatak ljubavi. Ali zaboravljamo da se bez seksualnosti može živjeti ali bez ljubavi se ne može živjeti a ljubav nije seksualnost. Ljubav se ostvaruje i putem prijateljstva po kojem i ja mogu sve ljubiti kao sestru, kao brata od Gospodina darovane jer prijateljstvo i težnja ka savršenstvu pripadaju zajedno u ono što Crkva naziva svetošću i što je u Kristovom smislu sinonim za ljubav. Znajmo da su ljudi s istospolnim sklonostima, kao i svi ljudi, pozvani na svetost. Sa sigurnošću također možemo vjerovati da je već bilo svetaca s homoseksualnim i svim uopće mogućim seksualnim ili bilo koje druge vrste čudnim i perverznim sklonostima. Ali ponavljam sa sklonostima jer su kao kršćani koji su bili odlučni više slušati Boga nego svoje nagone, tu svoju sklonost prepoznali kao kušnju na grijeh, vježbali se u borbi i ustrajnosti protiv toga. Oni su upravljali svoje oči Bogu a On ih je činio slobodnima a ne više zarobljenima lancima svoje požude, patnja u toj borbi činila im se neusporedivo manja od radosti koju im je Bog obećao, mislili su na Božje zapovjedi, osluškivali svoju savijest i živjeli prema učenju Crkve, kojoj su više vjerovali nego svim “mudracima” ovoga svijeta. Stoga su svi oni nakon svoje smrti čuli Isusovu riječ: “Dođite blagoslovljeni Oca mojega! Primite u baštinu Kraljevstvo pripremljeno za vas od postanka svijeta!” Sada će se mnogi pitati je li moguće da homoseksualci idu u nebo… Ne, nego tamo idu sveti ljudi koji su unatoč svojim seksualnim i unatoč mnogim drugim grešnim sklonostima čitavim srcem i svim svojim snagama ljubili Boga, prema mjeri milosti. Jer recimo da netko ima jaku istospolnu sklonost koja je “neizlječiva”, no on ili ona se čitav život odriče odgovarajućega seksualnog života i to iz ljubavi prema Kristu i u vjeri u Božje savjete – tada ta osoba upravo po tome može postati velik svetac i ja iskazujem štovanje veličini toga čovjeka. Zasigurno je već bilo takvih svetaca koji su osjećali homoseksualno, samo mi to ne znamo. I znajmo da nema nade za homoseksualce pa čak i ako Crkva Isusa Krista promjeni svoje povijesno i biblijsko gledanje na seksualnost i na moral koji govori da su ti čini u sebi grešni. Ako bi kršćanstvo to opozvalo, Crkva bi doduše “zadobila čitav svijet”, ali bi “izgubila svoju dušu”. Sveto pismo bi izgubilo svoj autoritet, a Crkva bi prestala slijediti svojega Gospodina Isusa Krista. Možda bi se ona tako neko vrijeme osjećala bolje, ali nudila bi jeftin privid milosti koji uopće nije milost. Naime Bog opravdava grešnika ali nikada ne opravdava grijeh…
    Molim Gospodina da taj teret takvih sklonosti uzme na sebe pa da svaki takav rekne: ja sam došljak na zemlji određen za vječnost… Pozvani smo pokazivati svojim primjerom drugima Boga jer samo ako mi budemo zrcalo u kojem će svatko moći ogledati Krista tada ćemo i njima moći ponuditi tu puninu Kristove slobodne ljubavi…

    • Irena Salon
      • Marta

        Bravo Irena! Nisam ni znala za ovo. Treba prisiliti katolike obožavatelje homosekusualaca da vide kako se cijepa Biblija,kako se trga Riječ Božja….Gdje se branitelji Sodoma i Gomora? Ajmo gorljivi katolici koji ne date dirati na grijeh koji potiče homoseksualnost, pogledajte kako su miroljubivi oni koji se stalno pozivaju na mir i ljubav. Što je važnije braniti cijepanje Riječi Božje ili povlađivati homoseksualcu? Zašto cijepa Bibliju? Jer mrzi na Boga, a Bogu se gadi nastranost. Jadni ste vi katolici iz komentara koji branite homo a na ovo ne reagirate. Fuj , lažni,katolici.Ljubiti čovjeka a mrziti na grijeh. Ljubiti Riječ Božju.Ne možeš ljubiti nastranost a govoriti kako ljubiš Krista. I ne možeš ljubavlju Božjom za svakoga čovjeka opravdavati grijeh izopačenog bluda. GRIJEH SE NEMOŽE OPRAVDAVATI,jer je grijeh neprijatelj naše duše. 

    • Marta
  • veritas vincit

    Jeste li se ikada pitali zašto su oni takvi, da li su to oni sami izabrali, što ih je potaklo da se okrenu istome spolu, što im se dogodilo kada su bili djeca, je li tko zlostavljao, što su trpili u djetinjstvu i mladosti? Što im se dogodilo,jel ih tko povrijedio da se oni ponašaju tako.

    Vjerujte mi, da ih ima tko uputiti, da im ima tko pokazati pravi put, istinu, pola njih bi se obratilo Kristu … a što vi činite? Osuđuje te, umjesto da činite ono što je sam Isus rekao LJUBITE! Zašto ne sklopite ruke na molitvu i pomolite se za njih? A vi mrzite?! Prezirete?Osuđujete?

    U njihovim glavama to što oni čine je za njih normalno,misle da je to ljubav,u zabludi su.. Jeste li vi ikada bili u zabludi? Bolje molitva i misa za njh,negoo kamenje i osuda…

    Što je Isus učinio s Marijom Magdalenom, tada vam je pokazao što trebate raditi, osuditi grijeh, a n grešnika!

  • Davor Klečina

    Veritas vincit…osim ovoga Drayana Bage, ja ne vidim da je itko drugi ovdje osuđivao homoseksualce i nešto pogrdno govorio. Ovdje se samo iznose neka Božanska načela i nauk Katoličke Crkve po tom pitanju… Drugi je problem što netko ne želi prihvatiti takve stavove.
    S tobom se u potpunosti slažem… Homoseksualci su osobe koje su, iz Bog zna kojih razloga -ne svojom krivnjom -  u sebi duboko ranjene i vape za istinskom ljubavlju, istinom, prijateljstvom, za Bogom… Osudi homoseksualaca kao osoba kod kršćana nema mjesta, ali – poradi Istine (Boga) – homoseksualno ponašanje (kao i svaka druga zlouporaba spolnosti) je neprihvatljivo.
    Istina, Isus je oprostio raskajanoj grešnici: “Ni ja te ne osuđujem!”, ali joj da dalje jasno rekao: “Idi i nemoj više griješiti.”…
    Slažem se, jedni za druge moramo moliti, moliti i samo moliti…

  • Marta

    Jelena Deljak kaže: ”
     kako može biti neko ponašanje grijeh, ako ne znamo uzrok! kako ste prozvali homoseksualnost grijehom, kada ne znamo kako homoseksualnost nastaje?? svjetski znanstvenici se bore oko tog pitanja, a mi smo ga već prozvali grešnim?? onda bi mnoge bolesti bile grešne!? ”
    Homoseksualnost jest bolest,duhovna bolest koja se očituje na van.Ono što me pokreće iznutra jest na van.Postoji neki uzrok,sigurno i on je duhovne prirode.Neka ranjenost,zlostavljanje,ili pak ako je roditelj htio da se rodi muško a bilo je žensko i obrnuto…odbacivanje,neprihvaćanje je duboko u korijenima,  još bi se moglo ali time se bavi unutarnje iscjeljenje, mislim da se izučava u Rimu, neki svećenici su ga pohađali, evo primjer fra Ive Pavića. Bolesti uvijek imaju uzrok u duhovnim ranama,krenimo od migrena npr. osobe koje pate od migrena uglavnom imaju veliko neopraštanje u sebi, neke bolesti Gospodin dopušta da se proslavi,a neko trpljenje u bolesti osoba radosno nosi jer ima svoju svrhu poradi spasenja nekog drugog – al onda je osoba u radosti i to joj nije križ. 
    Znanost i vjera se trude ići ukorak al kako Gospodin kaže Idi i ne griješi više,tvoja te VJERA ozdravila! (nije ga znanost ozdravila). Ako te malo zanima unutarnje iscjeljenje ukucaj hagioterapija,mnoštvo bolesti ima duhovni uzrok, čula si za Tomislava Ivančića povezano s tim.
    Homosekusualnost jest grešno stanje,grijeh, jer Bog je savršeno stvorio čovjeka i ženu, da budu jedno za drugo i da donose potomstvo. Ako je homoseksualnst nešto normalno i skladno onda, reci mi kako bi se svijet širio,na koji način bi se stvaralo potomstvo?Možda umjetnim i ljudskim,grešnim načinom umjetne oplodnje,zamrzavanjem zametaka.? čemu stvarati novi NERED stvaranja kada je Bog sve u redu stvorio? Ako je Bog stvorio i životinje i biljke i dao čovjeku da se njima služi, a tako je rečeno i u Sv.Pismu, čemu biti biljojed ako je stvorenje za čovjeka. Bog je sve podredio čovjeku pa i SEBE SAMA! Na križu je umro poradi TEBE tako zbog njega ideš na misu a ne poradi nesavršenih svećenika i ljudi oko sebe. Ako je Krist mogao trpjeti,za sve nas,utoliko i ti,koja braniš homosekualnost (kao grijeh) trebaš pokazati ljubav za one koji se ne ponašaju prema Kristovim olekivanjima od svećenika, do tračerica…. Pri tome jasno kažem, treba mrziti grijeh a lubiti čovjeka, mrziti izopačenost kao homoseksualnost ali ljubiti grešnika. TKO ČITA BIBLIJU U NJOJ NALAZI SVE ODGOVORE PA I ODGOVOR O TOME DA JE HOMOSEKSUALNOST GRIJEH koji se gadi Gospodinu. Tko čita Bibliju,Gospodin mu jasno govori i duša zna. Jer Riječ Božja je živi Isus isti jučer,danas i sutra. Naš Bog je Bog reda a ne nereda! Skladno je stvorio svijet,sve ima svoju svrhu u njegovu planu za čovjeka. Da dijete rodi žena, ta i  Isus se rodio od Žene , Majke Marije…
    Bolesti?Homoseksualnost? Zar ne znaš koje se crne bolesti njima množe, a bit će i novih…Nered rađa nered. Ako će doći do toga da homosekualci posvajaju djecu, ta djeca sigurno neće biti zdrava, slijedit će primjer “roditelja” tj. roditeljki, jer djeca uče od roditelja. 
    Ako ljubiš Krisa ići ćeš na misu, ti odi u drugu crkvu ako se ne osjećaš dobro u istoj, no to je bježanje, budi tamo gdje te Krist stavio, da budeš njegovo svjetlo. Ako čuješ ogovaranja, prekori,imaš pravo na to.Ako ti na posvećenje kuće svećenik dođe pijan,to je zato jer je i on čovjek,od kuće do kuće nudili su ga pićem,dogodilo se,vjeruj BLAGOSLOV kuće vrijedi bez obzira na djelitelja milosti jer ISUS KRIST ti odozgor  daje milost. Zanimljivo je kako braniš homo…a sve druge oko sebe osuđuješ! Braniš jedno a sudiš drugo. Ne osuđuj nikoga,sve ljubi Isusovom ljubavlju. Božji blagoslov.  

  • Marta
  • gostujući

    Preporučujem svima da pročitate knjigu “Iskorak iz homoseksualnosti” autora Richarda Cohena. 

    Richard Cohen, bivši homoseksualac, a sada oženjen i otac troje djece, dugo se borio s neželjenim osjećajem privlačnosti prema osobama istoga spola. Očajnički je pokušavao pronaći stručnjake koji bi razumjeli njegovo stanje i pomogli mu pronaći svoj pravi rodni identitet. Bilo je „vrlo teško objasniti samoga sebe terapeutima koji me uopće nisu shvaćali”. Naposljetku je postao psihoterapeut te je osmislio potpuno nov način razumijevanja osjećaja privlačnosti prema osobama istoga spola i sveobuhvatan plan izlječenja homoseksualnosti.  

  • Anki

    Mi katolici debelo griješimo kad nekog nazivamo homoseksualcem. Kako to da zbog jedne sklonosti možemo etiketirati cijelu osobu? Kao da je zbog određene sklonosti automatski osuđujemo. Zvuči kao da govorimo “Ti si homoseksualac, tebi nema pomoći.” Mislim da ako netko nema bolje rješenje da ih trebamo zvati osobe sa homoseksualnim sklonostima. Pa čak i neki koji imaju te sklonosti nemaju homoseksualno ponašanje. Dok neki imaju sklonosti i prema oba spola. Svejedno, mi dobro znamo da su to sve djeca Božja i takve etikete nisu na mjestu. Dobro znamo koliko nama smeta kad nas zovu homofobima. Koliko je osude u toj riječi, koliko predrasuda. Razmislimo onda malo kako je drugima kad mi njih etiketiramo.

    • Marta

      To je pristojan naziv takove sklonosti,sami za sebe to kažu.Onda smo mi drugi da se ne povrijedimo slučajno ne heteroseksualci nego nas trebaju zvati osobe sa heteroseksualnim sklonostima. Ti kao katolkinja podilaziš i kao više ljubiš neg mi drugi. Govorimo istim jezikom ljubavi ako se molimo istom Bogu Kristu. Daj, ne izmišljaj toplu vodu. pomalo mi svi već idu od tih katolika na živce,samo o osudama pričate sa ružičastim naočalama na očima, ja vas pitam ljubite li vi istinski Krista,skinite te naočale u ime lažne ljubavi i pogledajte kako podilazite grijehu. Bolje se nemojte zvati katolicima. 

  • andrija2101

    nema mijesta za osudu,mrznju,nema mijesta za nikakvim napadima ,mi˝˝ ako˝˝ smo dijeca Bozja znamo sto nam je činiti,LJUBITI KAO ŠTO NAS LJUBI NAS NEBESKI OTAC! ne cini ono sto nebi da se tebi cini…i kraj priče…BRAVO EMA. IZABRALA SI PRAVI PUT I PRAVO ORUŽJE…BTB+IDEMO DALJE…. p.s. sjetite se Vukovarskih branitelja koji su se zvali Žuti mravi i onda kada im je najteze bilo nisu bjezali..položili su ono najvaznije za prijatelje svoje,svoje Živote,a mi svojim primjerom,primjerom kojim nas je Isus poučio moramo svjedočiti,ljubav bezuvijetna,mir u dusi i srcu i Hrabro!!!! HAMBA-KALE!

  • Kršćanin

    Čitajući ovaj tekst shvatih neke ključne stvari. Ženi je najteže bit “obična”. Upravo otuda izvor svih “zala” koji dolaze preko žene. Pokret feminizma, ja vjerujem, je krenuo iz zenine buntovnosti da bude jednaka sa muskarcem. Ženi je nešto najgore kad ne može biti posebna, jedinstvena, da se BAŠ po njoj nešto pamti. Iz te buntovnosti, urodjene čežnje za priznanjem (koja otkirva ženinu utemeljenu nesigurnost u sebe), ponukana životom ovoga svijeta preda se djavoljskom ponašanju. Ne kaže Sv pismo badave da žena mora slušati muškarca. Vjerujem da je jedan od razloga tomu to što zena živi upravljena ciklusom, te iz časa u čas mijenja želje, raspoloženja u stalnoj potrazi za senzacijama nebili se zabavila. Posto se danasnji način “zabave” ne razlikuje od onog u Sodomi i Gomori, žena, “nepokorena”, nesigurna i buntovna – prilično je nezgodna pojavnost. Primjer ove žene, glavnog lika, je primjer da će svaka žena BITI posebna i da JEST posebna i ako zivi “običnim” zivotom. Mlade cure, žene, učite iz ovoga, ne budite rob ovoga svijeta, ne pratite i ne prepuštajte se modi i trendovima ovoga svijeta jer je CAR ovoga svijeta Nečastivi. Radite sve ono što je na dobrom glasu, što je za svaku pohvalu i živjet ćete, Efežanima 5…. Živjele!

    Molim da se ovo ne protumači kao da odobravam gay paradu ili gay ponašanja. MISLIM DA NEMA VEĆEG PROTIVNIKA gay populacije OD MENE. To je opačina nad opačinama i treba ju zabranit I ZAKONSKI.

  • Narcis

    Bog ne pravi greske,zar ne ?

    • Gemma

      Bog ne pravi greške, promatra kako čovjek griješi. Dao mu slobodnu volju i pravo izbora. I pri tome ne prestaje voljeti grešnika. Niti mu prestaje dolaziti ususret kao otac rasipnom sinu.Bog ljubi grešnika i čeka da mu se vrati.