Isusovci u koncentracijskom logoru Crvenih Kmera u Kambodži

Banteay Prieb – centar za formaciju što su ga osnovali isusovci kambodžanske provincije za službu Kambodžanima osakaćenima u ratu ili od mina, proslavio je dvadesetu obljetnicu postojanja. Centar golubice, kako ga nazivaju zbog golubice u grbu, smješten je u zatvoru i koncentracijskom logoru gdje su Crveni Kmeri pogubljivali svoje neprijatelje i neistomišljenike.

Inače, Crveni Kmeri su ogranak Indokineske komunističke partije, koja se kao poseban pokret izdvojila 1960-ih kada je na njeno čelo došla grupa pariških studenata na čelu s Pol Potom. Godine 1968. započeli su oružani ustanak protiv Sihanoukovog režima. 17. travnja 1975. su konačno ostvarili pobjedu u ratu, ušli u Phnom Penh i preuzeli vlast u Kambodži.

Vladavina Crvenih Kmera nad Kambodžom ostala je zabilježena kao vjerojatno najdosljednija primjena komunističkih (marksističkih) ideja u praksi. Nedugo nakon dolaska na vlast ukinuli su novac, banke, privatno vlasništvo, zabranili ispovijedanje religije, zatvorili sve bolnice i škole, te gotovo cjelokupno stanovništvo kambodžanskih gradova protjerali na selo gdje su bili prisiljeni raditi u kolektivnim poljoprivrednim komunama. Svatko tko se opirao toj politici bio je proglašen neprijateljem poretka i likvidiran. Procjenjuje se da je ukupan broj mrtvih kao posljedica politike Crvenih Kmera, uključujući bolesti i izgladnjelost, od 1.4 do 2.2 milijuna od ukupne kambodžanske populacije od 7 milijuna.

Krajem 1978. Pol Pot je započeo tzv. treći indokineski rat s ciljem da oslobodi nekadašnja kmerska područja svog istočnog susjeda. Usprkos kineskoj podršci, Vijetnamci su lako porazili Crvene Kmere i ušli u Pnohm Penh 7. siječnja 1979. Crveni Kmeri su tada bili prisiljeni ponovno djelovati kao gerilska paravojna formacija s bazama u neprohodnim džunglama na granici s Tajlandom.

Građanski rat u Kambodži završen je tek 1991. godine mirovnim sporazumom temeljem kojeg su trebali biti održani demokratski izbori na kojima bi sudjelovali i Crveni Kmeri. Međutim, Crveni Kmeri su godinu dana kasnije odbili prihvatiti njihove rezultate te ponovno započeli gerilsku borbu. Posljednji vođe Crvenih Kmera predali su se u prosincu 1999. godine i organizacija je tada prestala postojati. Dio vođa danas čeka suđenje zbog sudjelovanja u genocidu 1970-ih.

U isusovačkom centru –  bivšem koncentracijskom logoru –  otvorenom 1992., najprije su boravili bivši, a onesposobljeni vojnici, pripadnici četiriju oporbenih skupina. Nakon početne ljutnje i straha, stvarnost zajedničkih uvjeta nesposobnosti pomalo ih je dovelo na put pomirenja. Od prvih početaka 1991. pa do danas, 1500 mladih Kambodžanaca, muškaraca i žena, naučilo je kako živjeti u svijetu, unatoč vlastitim fizičkim ograničenjima, i kako živjeti u miru s drugima.

Danas kad je Kambodža u miru, žrtve su rata smanjene pa se centar orijentira na one koji su stradali u prometnim nesrećama ili bolesnih od paralize. Upravo takvi bolesnici su neizravne žrtve rata jer su oboljeli još kao djeca a nisu cijepljeni zbog dugih godina građanskog rata. Taj centar u službi je osobnoga, obiteljskoga, zajedničkoga i nacionalnoga pomirenja, a riječi kmerskoga jezika u grbu među krilima golubice upravo znače: sve za mir.

Za Bitno.net priredio: P.N.