Dijete

Poštovana gospođo Jelavić,

obraćamo Vam se kao roditelji koji su zabrinuti zbog kvalitete školovanja i budućnosti svoje djece. Iščitavajući Kurikulum zdravstvenog odgoja, između mnoštva spornih dijelova, izdvajamo ovaj za koji smatramo da je kazneno djelo (članak 197., st. .1 Kaznenog zakona). Naime, na str. 20 Kurikuluma zdravstvenog odgoja, u modulu broj 4, Spolno/rodna ravnopravnost i odgovorno spolno ponašanje pod ishodima učenja piše: – raspraviti način na koji pornografija prikazuje ljudsku seksualnost te muške i ženske seksualne uloge. Taj ishod učenja namijenjen je učenicima koji imaju 11 ili 12 godina. Ako učitelj želi o nečemu raspravljati, onda učenici moraju biti upoznati s tematikom. Na koji način će učenici te dobi znati kakav je prikaz muških i ženskih seksualnih uloga unutar pornografije? Je li pretpostavka da su učenici već upoznati s pornografskim materijalom (možda neki jesu, ali mnogi nisu) ili će ih se upoznavati tijekom nastavnog sata Zdravstvenog odgoja?

Upoznavanje djece s pornografijom je kazneno djelo (članak 197., st. 1. Kaznenog zakona). Vjerujemo da mnogi učitelji nisu upoznati s muškim i ženskim seksualnim ulogama unutar pornografije. Edukacija učitelja predložena je preporučenom literaturom za taj modul. Između ostalih, preporučena je i knjiga Abramson, P. i Pinkerton, S. (1998.) O užitku: razmišljanja o naravi ljudske spolnosti. Zagreb: Jesenski i Turk iz koje navodimo neke citate.

Na str. 88. piše. „Pornografija ima i didaktičku svrhu: ona podučava nove, spolno sazrijevajuće članove vrste (Homo sapiens) seksualnoj anatomiji i seksualnim funkcijama, a ta je vrsta represivno privatizirala genitalije i sve oblike seksualnog izražaja.“ , a na str. 215. „…pornografija ima didaktičku svrhu, jer povećava znanje o spolnosti te korištenje pornografije u terapeutske svrhe može smanjiti inhibicije, pružiti novo seksualno nadahnuće, ponuditi tehničku poduku i povećati komunikaciju među partnerima.“ Nešto niže, na istoj stranici stoji: „…povrh toga, gledanje, čitanje ili slušanje pornografije, popraćeno masturbacijom ili ne, nedvojbeno jest siguran seks…“.

U poglavlju iste knjige High-tech seks stoji: „takav oblik digitaliziranog kompjuterskog seksa korisniku pruža vrlo realističnu i detaljnu simulaciju „prave stvari“ te u istome poglavlju nastavlja „suprotno trenutačno dostupnim mogućnostima samozadovoljavanja, koje naposljetku, zahtijevaju samonadraživanje na ovaj ili onaj način, spolnost „virtualne stvarnosti“ može biti raznolika, nepredvidiva i interaktivna – ukratko, može biti ona prava, samo lišena zbrkanosti međuljudskih odnosa. Stvaran (i siguran) seks po želji 24 sata dnevno“, a u poglavlju Budućnost pornografije navodi se: „sve više i više ljudi počinje shvaćati da je autoerotizam posve siguran oblik seksa, a da je pornografija, za mnoge muškarce i neke žene, njegov vjerni suputnik“ te dalje u istom poglavlju stoji: „Virtualna realnost, tvrde njeni pobornici, uskoro će učiniti mogućom potpunu (tjelesnu) seksualnu simulaciju i stimulaciju. Samo se uključite, otipkajte komandu i uživajte u seksu sa zvijezdom po svom izboru.“ U navedenoj knjizi postoje i poglavlja Užici pornografije i Užici prostitucije. Je li moguće da je to slika željenog vrijednosnog sustava onih koji su je preporučili kao literaturu Zdravstvenog odgoja u osnovnim i srednjim školama?

U 4. modulu Kurikuluma zdravstvenog odgoja (str. 30.) za 1. raz. SŠ (učenici od 14 ili 15 godina) pod ishodima učenja piše:

-analizirati prikaz seksualnosti u pornografiji: kako pornografija prikazuje žene, a kako muškarce

-raspraviti kako pornografija utječe na adolescente

Nigdje u ishodima učenja nije navedena štetnost pornografije (Zar saznanje o štetnosti takvih materijala više ne postoji ili nije bitno?).

Zbog čega je onda uopće upoznavanje djece s pornografijom kazneno djelo? Glavnu opasnost vidimo u preporučenoj literaturi Zdravstvenog odgoja i u ishodima poučavanja koji je u nekim dijelovima ciljano prate.

Poučavanjem djece o pornografiji čini se kazneno djelo i seksualnost se, prikazana kao obično zadovoljenje, lišeno emocija i ljubavi, obezvrjeđuje i dehumanizira te baca sjenu na vrijednost budućeg seksualnog života. Seksualni odgoj u okviru zdravstvenog odgoja je nužan dio odgojno-obrazovnog
sustava, ali ne u nezakonitom i moralno upitnom obliku.

Mišljenja smo da ćete se složiti s prijedlogom da je za cjeloviti zdravstveni i spolni odgoj nužna temeljita priprema (a ne ishitrena odluka), više rasprava u koje će biti uključeni dječji psiholozi, pedagozi i ostali stručnjaci iz područja rada s djecom i mladima.

Molimo Vas da se i Vi osobno svojim autoritetom kao pravobraniteljica za djecu uključite u gore navedenu problematiku te pomognete u poticanju šire javne rasprave s ciljem kreiranja primjerenijeg Zdravstvenog odgoja (a unutar njega i modula koji govori o
spolnosti) za našu djecu.

Srdačan pozdrav,

zabrinuti roditelji

Foto: Shutterstock.com