Desktop5-001

Carlos Castaneda (1925.−1998.) je peruansko-američki antropolog i pisac, doktorirao je na Kalifornijskome sveučilištu iz antropologije. Proslavio se nizom romana, njih dvanaest, među kojima je prvi bio Učenje don Juana izišao 1968. godine. Romani su pisani u prvomu licu, predstavljaju autora kao učenika Yaquija, vidovnjaka (Man of Knowledge) pod imenom Don Huan Matus, koji mu otkriva šamanske tehnike u razdoblju od 1961. do 1965. godine.[1] Piše Castaneda: “Gotovo na samom početku moje obuke don Huan je izjavio kako je svrha njegovog učenja da mi pokaže ‘kako se postaje čovjek od znanja’.”[2]

Njegov roman Učenje don Huana sadrži opis iskustava zbog izmijenjenih stanja svijesti uporabom triju droga – pejotla (Lophophora williamsu), tatula (Datura inoxia) i jedne vrste gljiva (Psilocybe mexicana) – u svrhu postizanja užitka, iscjeljivanja, magije i ekstaze.[3] Učenja sadrže uvod u šamanske tehnike, preobrazbu u životinje, prolaz kroz “pukotinu između dvaju svjetova”, svijeta živih i svijeta umrlih itd.[4] Na tomu duhovnom putu zaprjeka je strah. “Strah je prvi prirodni neprijatelj kojega čovjek mora svladati na svom putu k znanju”[5], poučava don Huan. Pustolovu su, međutim, na raspolaganju i pomoćnici, duhovi vodiči: misteriozno biće[6] Meskalito koji poučava i čini vidovitim (“Meskalito te uči kako trebaš živjeti. I možeš ga vidjeti zato što je on izvan tebe.”[7]) i Saveznik, sila koja daje moć[8] (“S njim ne možeš razgovarati. Ali znaš da on postoji zato što te oslobađa tijela i čini te laganim kao zrak.”[9] “Saveznik bi zavladao svojim sljedbenicima time što bi ih obdario moći, što bi ih učinio ovisnim o sebi i što bi im podario tjelesnu snagu te učinio da se dobro osjećaju.”[10]).

Castaneda, na kraju svojega Don Huana, piše:

Najveći dio don Huanova učenja odnosio se, kako je sam tvrdio, na upotrebu halucinogenih biljaka pomoću kojih je izazivao stanja ne-obične stvarnosti. (…) To znači da sam ja, kao učenik, morao proći kroz niz stanja ne-obične stvarnosti i da bi, zahvaljujući znanju stečenom iz prve ruke, podjela na “običnu” i “ne-običnu” stvarnost vremenom izgubila svaki značaj za mene.[11]

Konačna se korist sastojala u tome, završava Castaneda, što je usvojio da postoje dvije vrste stvarnosti: materijalni i duhovni svijet. Naučio je da je svijet duhovne stvarnosti jednako stvaran kao i materijalni svijet te da je upotrebljiv jednako kao i svijet u kojemu živimo.[12]

Castanedino umijeće da čitatelja uvede u svijet magije i šamanizma, da poganska učenja suprotstavi frustracijama i tjeskobama suvremenoga čovjeka, tajna je njegove popularnosti. Potakla je mnoge pustolove da krenu njegovim tragom: “Šamanski pothvati putovanja u podsvijest, iscjeljivanja, proricanja i promjena oblika naveli su nas na ispitivanje i istraživanje naoko ograničenih ljudskih sposobnosti. (…) Šamanizam je izravno iskustvo komuniciranja sa zemljom i povezuje nas s mudrošću prirode.”[13]

Castanedi je popularnost opala kada je u javnost procurila vijest da su romani njegova fikcija, a ne osobno iskustvo.[14] Mnogima su, međutim, ovi romani bili poticaj da se i sami okušaju na području izmijenjenih stanja svijesti uporabom droga. Godine 1973. Castaneda se povukao iz javnosti kako bi se posvetio vlastitomu nutarnjem razvoju. Živio je u velikoj kući s tri žene (Fellow Travellers of Awareness) koje su raskinule odnose sa svojim obiteljima i promijenile imena. Utemeljio je Cleargreen, korporaciju za promicanje “magije pokreta” (Magical Passes), navodno vrlo moćnih vježba za pomlađivanje i preraspodjelu energije u tijelu, koje je on nazvao tenesgrity, tvrdeći da potječu od Tolteka, staroga indijanskog naroda koji je između desetoga i dvanaestoga stoljeća dominirao središnjim Meksikom.[15] Društvo Tenesgrity postoji u Zagrebu pod motom: “Uvod u učenje Carlosa Castanede i grupa za Tensegrity u Zagrebu”.

dr. Josip Blažević

S ekskluzivnim dopuštenjem izdavača preuzeto iz knjige Josipa Blaževića “New age i kršćanstvo“, koja među ostalim progovara o alternativnoj medicini, anđelima, astrologiji, eneagramima, kanaliziranju, kristalima, jogi, vampirima, vještičarenju, spiritzmu, sotonizmu, waldorfskoj pedagogiji, Lorni Byrne, Paolu Coelhu, Sai Babi itd. Možete je prelistati i više o njoj saznati na linku OVDJE.

1. Paulo Coelho – Ima li Paulo Coelho sotonske rogove?

2. Waldorfska škola – Katolička djeca nemaju što tražiti u Waldorfskoj školi!

3. Sai Baba – Jela sam Sai Babin pepeo…Tko je bio Sathya Sai Baba;  Čovjek koji je susreo Sai Babine demone

4. Maitreya – Maitreya – mesija novog doba?

5. Braco sa Srebrnjaka – Braco – čovjek koji liječi pogledom ili uvreda za zdravi razum?

6. Joga – Smiju li se kršćani baviti jogom?


[1]  Usp. Karlos KASTANEDA, Učenje don Huana. Znanje indijanaca Jaki, Beograd, 1988., 16–17.

[2]  Isto, 206. [3]  Usp. Isto, 19. [4]  Usp. Isto, 197. [5]  Isto, 52. [6]  Usp. Isto, 238.

[7] Isto, 147. [8]  Usp. Isto, 55. [9]  Isto, 147. [10] Isto, 219.[11] Isto, 251–252. [12] Isto, 256.

[13] James REDFIELD – Carol ADRIENNE, Celestinsko proročanstvo. Iskustveni vodič, Zagreb, 19992., 232.

[14] Usp. http://www.treceoko.novosti.rs/code/navigate.php?Id=182&editionId=19&articleId=106 (8. lipnja 2012.).

[15] Usp. http://www.castaneda.com/ (2. lipnja 2012.).