Nikome ne bi palo na pamet da terenskim vozilom vozi utrku na stazi za formulu 1 niti da sportskim kolima juri po pustinji i prašumi. Ipak, pitanje koja ljudska osobnost ide uz neko zanimanje mnogim je ljudima još uvijek neriješena zagonetka. Zato i ne čudi što su ljudi godinama “zatočeni” u pogrešnom zanimanju.

Tako se može odgovoriti na pitanje zašto su neki ljudi uspješnji od drugih. Ne postoje uspješne osobnosti. Ne postoji ni idealan šef ni idealan trgovac. Isto tako ne postoji ispravan stil upravljanja niti optimalna tehnika prodaje.

Uspješni ljudi imaju vlastiti stil. Oni primjenjuju sredstva i metode i traže okolnosti koje su prikladne za njih. Nedavno sam bio u Tajvanu dok su na konferenciji častili desetero mladih ljudi za izvanredne uspjehe. Nitko od slavljenika nije bio stariji od četrdeset godina. Ljudima poput Kennedyja i Kissingera ta je organizacija izkazala počast još dok su imali trideset i četrdeset godina. Pri tome je bilo vrlo uočljivo da je svatko od slavljenika, bio on gradonačelnik iz Teksasa ili indijski političar, bio osobnost za sebe. Njihova osobnost zračila je integritetom, to je djelovalo prirodno i donosilo im uspjeh. Ti ljudi nisu pokušavali igrati uloge koje im nisu odgovarale.

Što su to urođene sposobnosti, snaga i slabost?

Svi mi poznajemo izjave poput “on je glazbeni genij”, ili “stručnjak za matematiku”, ili “rođeni sportaš”. Kada tako govorimo, mislimo na urođene sposobnosti. Netko želi ljudsku blizinu, netko distancu. Jedan je impulzivan i brzoplet, drugi spor i neodlučan. Takve darove dobivamo, a da ih nismo tražili, već u kolijevci. Iz nabrojenoga je jasno da ti darovi nisu uvijek jake strane. Jaka strana često može biti i slabost.

Još prije 400 godina Paracelsus je rekao: “Niti je to otrov, niti postoji ne to to ne bi bilo otrovno. Samo količina otrov čini otrovom.” To znači – ako se jaka strana rabi prekomjerno, ona postaje slabost.

Tko rado prihvaća izazove i rješava probleme te to vidi kao svoju jaku stranu, opisao je time i svoju slabost. Gotovo uvijek ta osoba teško sklapa kontakte i ne zna slušati.

Tko ima “nos” za ljude, tko brzo sklapa prijateljstva i stoga je popularan među ljudima, može se radovati toj svojoj jakoj strani. No i tu su slabosti odmah uočljive: kad odnos postane blizak, čovjek se često nađe u stupici. Ciljeve će često podrediti prijateljstvu.

Jaka strana odlučnosti bliska je slabosti brzopletosti. Jaka strana prirodnog autoriteta lako može postati slabost tiranije.

Bog nas prihvaća onakve kakvi jesmo, s našim jakim i slabim stranama. Ne potiču li nas upravo naše slabe točke na to da više vjerujemo Bogu? Apostol Pavao naučio je predati Bogu svoje slabosti. U 2. poslanici Korinćanima 12: 10 rekao je: ”Jer kad sam slab, onda sam jak.”

Tekst je izvadak iz knjige Jorga Knoblaucha “Biti poduzetnik života”

[facebook]Za više dobrih tekstova klikni like[/facebook]