MOĆ PROKLETSTVA I NADMOĆ BLAGOSLOVA

Uroci i čaranja – Je li moguće čaranjem naškoditi drugome?

Prema nekim piscima, broj žrtava od urokâ, napose voodu magije, u nekim je krajevima u stalnom porastu. Koliki strah vlada od istih pokazuje i rasprostranjenost ponuda magijskih usluga u javnim medijima. Kod nekih se glasovitijih vračeva čeka na red i do šest mjeseci. Otvorimo li, i makar samo nasumce prelistamo, dnevni tisak, uz brojeve telefona naići ćemo na rukovet reklamâ, poput: »Vrhunski majstor magije brzo, učinkovito, povoljno i diskretno rješava sve Vaše probleme. Nazovite s povjerenjem.« I tako bismo mogli redati do u nedogled!

Uroci

Foto: Shutterstock.com

Što su uroci?! Pod pojmom čaranje, predsjednik Svjetske udruge katoličkih egzorcista don Gabriele Amort podrazumijeva »škoditi drugima posredstvom đavla« i pod tu kapu stavlja đavolije koje je sam susreo u praksi istjerivanja zloduha: 1) crna magija ili vračanje (koji vrhunac svojih obreda dosežu u crnim misama); 2) proklinjanje; 3) zlo oko; 4) uroci (ili »čîni«).

U istom smislu P. Riffard u svom »Ezoterijskom rječniku« donosi: »Čîni su izvorno oblik usmenog magičnog obreda, što se sastoji u opisivanju postanka i nabrajanju svojstava pojedinog predmeta, kako bi se postigla vlast nad njim.« A T. Gavrić, u svom »Rečniku okultizma«, kaže o čaranju da je ono »misteriozna sila i moć pomoću koje veštac ili veštica mogu nekoga da izbave od zla ili da mu zlo nanesu.« O čînima se slično izjašnjava i magijski pojmovnik »Index magiae«, u kojemu piše da su oni »učinak rada demona i zlih prizvanih sila u crnomagijskim obredima. Također, pod tim pojmom podrazumijevaju se i učinci napada obredima i pomagalima na neku osobu, obitelj, stambeni i poslovni prostor ili zemljište.«

Katekizam Katoličke crkve osuđuje svaki vid magije i čaranja: »Sva djela magije i čaranja, kojima bi se htjelo podložiti tajne moći i staviti ih u vlastitu službu, te steći nadnaravnu moć nad bližnjim – pa bilo i zato da mu se pribavi zdravlje – teška je povreda kreposti bogoštovlja. A ta djela treba još više osuditi kad ih prati namjera da se drugima škodi ili kad se njima traži zahvat zloduha.«

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Od svih vrsta čaranja, kaže don Amorth, »uroci« su najčešći uzrok koji on susreće kod onih koji su pogođeni opsjednućem ili drugim zlokobnim utjecajem, te dodaje: »Ne znam nikako kako se mogu opravdati oni klerici koji kažu da ne vjeruju u ‘čîne’, a još manje mogu protumačiti kako su u stanju braniti svoje vjernike ako su pogođeni ovim zlima.« Možda, prije nego se upustimo u analizu, treba napomenuti kako je don Amorth mišljenja da »i brojni svećenici potcjenjuju opasnosti od magije«, a demonolog mons. Balducci u djelu »Il diavolo«, navodi da »svećenici gotovo nikada ne upotrebljavaju svoju moć egzorcista, jer im nedostaje vjera i plaše se, u bîti, da ne izazovu đavla«.Problematiku je još više dramatizirao afrički nadbiskup u Rimu, egzorcist Emanuel Milingo, koji teolozima spočitava neupućenost u strategije Zloga, te kaže: »Teolozi koji nisu proučavali strategije đavola i zlih duhova koje oni upotrebljavaju da bi uništili ljudska bića, nemaju pravo diktirati nam što treba reći o đavlu i o zlodusima. Namjerno su ih stavili postrance, pod izlikom da ne treba plašiti ljude. Plod je toga da su premnoge osobe, zbog svojeg nepoznavanja đavla, od njega zarobljene.«

* * *

Vrste urokâ – Razni pisci i egzorcisti, jednako kao i vračevi, poznaju razne vrste urokâ. Mi preuzimamo don Amorthovu, koji na temelju vlastitog iskustva uroke dijeli po načinu njihova djelovanja:

1. Uroci koji djeluju izravno – Djeluju preko hrane i pića. Sastojci koji se obično umiješaju u hranu ili piće su: menstrualna krv, mrtvačke kosti, srce neke životinje, razni prašci, posebne trave…, a uzrokuju karakterističnu bol u želucu.

2. Uroci koji djeluju neizravno – Djeluju putem transfera (nekog posrednika ili prijenosnika), ili preko nekog predmeta koji pripada osobi kojoj se želi naškoditi (preko fotografije, odjeće, njezinih stvari…). Ili se učine zlokobnima likovi koji predstavljaju tu osobu (lutke, životinje…) i njima se čine zle stvari kojima se želi napakostiti određenoj osobi (npr. zabadanjem iglica u glavu lutke ili životinje za vrijeme sotonskih obreda).

3. Uroci koji djeluju povezivanjem – Zaustavljaju razvoj pojedinih dijelova tijela ili mentalni razvoj (plod čega su smetnje u učenju, radu, ponašanju…). Drugi čîni idu za uništenjem nečijeg braka, za izazivanjem bolesti, neki i za uništenjem osobe. Čînima tzv. »crvene magije« želi se steći nečija ljubav.

* * *

Način djelovanja urokâ– Zavirimo li u djelo okultisitice D. Fortune, u njemu ćemo naći jedan opis napada crnog maga: »Želi li izvesti psihičko ubojstvo, strast za uništenjem mora preplaviti njegov duh. Želi li izvršiti psihičko silovanje, mora svoj duh napuniti pohotom i okrutnošću. Hladna žudnja za okrutnošću je osnova za uspjeh operacija ovakve vrste. Što se događa kad napadač ovako postupi? Pokrenut će zvona koja se nalaze u paklu. Odgovor neće izostati. Sva bića u čijoj prirodi titra isti ton odgovorit će na ovaj poziv – ‘Mračni Uriel i Azrael i Amon’ će doletjeti – i pridružiti se ovoj operaciji. Ali oni ne djeluju direktno na žrtvu, već preko operatora.« Spomenute magijske tehnike doista su opasne i mogu biti pogubne za onoga tko ih izvodi daleko više nego za samu žrtvu protiv koje su uperene.

Na temelju proučene literature, čini nam se da bi objašnjenje djelovanja urokâ trebalo tražiti na nekom od sljedeća tri načina, koji su i kombinirani:

1. Fizički – jakom koncentracijom negativnih misaonih energija (sudjeluju misao, riječ i energija);

2. Psihički – upotrebom raznih metoda izluđivanja žrtve i buđenja tzv. »magijske svijesti«, učinak čega je veliki strah. Žrtva stradava od straha prije negoli od snage urokâ, iako se kasnije sve pripisuje moći urokâ;

3. Duhovni – pokretanjem lavine paklenih sila.

* * *

Potencijalno ugrožene osobe.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Na uroke su prirodno imuni jedino sveci – kaže D. Fortune. Svetac, u kršćanskom smislu riječi, je čovjek koji se ravna po Božjim zapovijedima, kao što se suncokret okreće za Suncem. Biblija nam daje najpouzdaniji način zaštite od svih magijskih utjecaja, nebrojeno puta provjeren: »Gledaj! Danas preda te stavljam: život i sreću, smrt i nesreću. Ako poslušaš zapovijedi Jahve, Boga svoga, koje ti danas dajem – ako ih poslušaš ljubeći Jahvu, Boga svoga, hodeći njegovim putovima, vršeći njegove zapovijedi, njegove zakone i njegove uredbe, živjet ćeš… Ali ako se srce tvoje odvrati i ne poslušaš, nego zastraniš i budeš se klanjao drugim bogovima i njima iskazivao štovanje, ja vam danas izjavljujem da ćete zaista propasti…« (Pnz 30, 15-20) Propast pojedinaca ili cijele nacije počinje kršenjem Božjeg zakona. Grijehom čovjek Neprijatelju otvara vrata svoje duše. Upravo navedene riječi ključ su za izlazak iz labirinta urokâ.

>>>
Žrtve urokâ uzalud rasipaju svoje imanje na razne mage koji »skidaju uroke« (čitaj: prazne novčarke!) ovom ili onom tehnikom, čije cijene u nekim slučajevima nadmašuju tisuću i više eura, a eventualni učinci su samo privremenog karaktera. Žrtva upada u začarani labirint, koji je dovodi do gubitka veze sa stvarnošću, a nerijetko može završiti i na psihijatriji. Skidanje urokâ ne postiže se nikakvim tehnikama ni ritualima, nego isključivo obraćenjem živome Bogu i neopozivim odreknućem od svih grijeha i njegovog začetnika i vođe – Sotone.
>>>

Sigurno nije pretjerana izjava sv. Augustina, koji veli da kada bi Sotona dobio od Boga dopuštenje, »nitko od nas ne bi ostao na životu«. Najbolja i najsigurnija zaštita od urokâ je življenje u stanju milosti, a to znači u stanju bez smrtnoga grijeha. A prvi preduvjet da bi se nekome moglo nauditi čaranjem jest stanje smrtnoga grijeha. Padom u grijeh čovjek se od pravoga Boga okreće i klanja se bogovima. Upada u idolopoklonstvo, praznovjerje, iracionalizam. Zajedno s grijehom đavao oduzima i onu nutarnju radost duše. Da bi mogao duši nauditi, đavao nastoji oduzeti radost. Protiv toga savjetuje nam sv. Pavao: »Radujte se u Gospodinu uvijek! Ponavljam: radujte se!« (Fil 4, 4)

Uroci i magija najrasprostranjeniji su u onim predjelima gdje je vjera u Krista najslabija. Gdje postoji živa vjera, tamo magija nema moć. Stoga je domet vračeva ograničen. Njihova se moć prostire samo nad onima nad kojima se već nadvilo prokletstvo, jer oni žive u grijehu i u sjeni smrtnoj. I kada se nad njima izvrše magijski rituali, oni samo izvode na vidljivu razinu posljedice prokletstava kojima je čovjek već bio zatočen, ali im nije pridavao nikakvu važnost i, eventualno, ubrzavaju njihove učinke. Usudili bismo se reći da magijski fenomeni (nesreće, bolesti nepoznatog uzroka, čudni miris, nepoznati glasovi…) koji prate osobe, mjesta i predmete zahvaćene čaranjem igraju onu ulogu koju bol igra u organizmu. Bol je indikator da s organizmom nešto nije u redu i diže uzbunu. Kada boli ne bi bilo, organizam bi i dalje bio u smrtnoj opasnosti uslijed povrede, samo ga nitko na to ne bi upozoravao. Isto je i s urocima. Ako se žrtva urokâ obrati za pomoć na pravo mjesto, uroci će imati i pozitivan, suprotan, učinak! Ali, ako se ona za pomoć obrati na adresu vračeva, učinak je, prije ili kasnije – poguban! Iznimke od ovog pravila su toliko rijetke da ih u ovom prikazu nećemo ni spominjati.

* * *

Koliko je Božji blagoslov moćniji od magijskog djelovanja priznaje i sam vrač Bileam, kojeg je naručio moapski kralj Balak da mu prokune izabrani Božji narod, kako bi ga mogao pobijediti. Kad Bileam spozna da Bog bdije nad tim narodom, reče Balaku: »Gatanja nema protiv Jakova, nit’ protiv Izraela vračanja… Kako mogu proklinjati koga Bog ne proklinje? Kako gromom udarati koga Jahve ne udara?« (Br 23, 8. 23) Svjestan nadmoći Božjeg blagoslova i starozavjetni kralj David moli blagoslov od Gospodina: »Zato se udostoj blagosloviti dom svoga sluge da ostane dovijeka pred tobom, jer kad ti, Jahve, blagosloviš, bit će blagoslovljen za svagda.« (1 Ljet 17, 27)

“Skidanje urokâ« – pružanje prve pomoći u slučaju napada urocima:

1) Odreknuće od svih zala, magije, okultizma, te s njima povezanih terapija i drugih izvora teškoga grijeha;

2) Dobra ispovijed i često (najmanje nedjeljno) pristupanje sv. misi, na kojoj je uvijek potrebno pričestiti se;

3) Od srca oprostiti osobi koja nam je nanijela zlo i moliti za nju;

4) Otkrivene magijske predmete poškropiti blagoslovljenom vodom i spaliti ih negdje na otvorenom, uz obveznu molitvu za vrijeme njihovog izgaranja. Predmete koji ne mogu sagorjeti, kao i pepeo sagorjelih predmeta, baciti u tekuću vodu, a ruke oprati u blagoslovljenoj vodi. Spomenute stvari nipošto ne bacati u zahod vlastite kuće;

5) U slučaju karakteristične boli u želucu prouzročene konzumiranjem hrane ili pića u kojima su bili pomiješani uroci, kao sredstvo zaštite neka osoba pije egzorciziranu vodu, egzorcizirano ulje ili egzorciziranu sol. Reakcija će biti izbacivanje istih, bilo fiziološkim putem, bilo povraćanjem.

Obratiti se za pomoć svećeniku radi dodatnih uputa ili egzorcistu u svrhu molitava oslobađanja!

fra Josip Blažević


Dragi čitatelji, ovisimo o vama i računamo na vas i vašu pomoć! Podržite naše djelovanje članstvom u Klubu prijatelja! Doznajte više na ovom linku!

 

Objavljeno: 13. kolovoza 2014.

Možda vam se svidi