Mladog Talijana Nicolu Perina uspoređuju s Chiarom Luce Baldano i Carlom Acutisom. Nicola je bio uspješan student i sportaš, zaljubljenik u ribolov i brojne aktivnosti na otvorenom, ali i mladić koji se neprestano smiješio. U svojoj rodnoj Italiji postao je inspiracija brojnim mladim ljudima koji se mole za njegov zagovor, donosi Aleteia.

Nicola je rođen 2. veljače 1998. godine u mjestu Rovigu, koje se nalazi u sjeveroistočnoj Italiji. Njegovi roditelji zovu se Adriana i Robert. Još je u najranijim godinama bilo očito da je dječak karizmatičan. U dobi od šest godina počeo je trenirati rugby za lokalni klub. Također je volio pecati i baviti se brojnim drugim aktivnostima na otvorenom.

Bio je odličan učenik i jedan od omiljenih dječaka u razredu koji je pomagao drugima i družio se s djecom različitih uzrasta. U svojem dnevniku je zapisao: “Veliku radost mi pruža život u opraštanju, prijateljstvu, solidarnosti te gostoprimstvu u konkretnoj stvarnosti.”

U srednjoj je školi sve upućivalo na to da mladića čeka sjajna budućnost. Međutim, Nicola se odjednom roditeljima počeo žaliti na brojne simptome, pa je završio na bolničkim pretragama, koje su 2013. godine pokazale da boluje od leukemije. Tada je imao samo 15 godina.

Dijagnozu je prihvatio s nestvarno snažnim duhom. Njegov duhovnik bio je kapucin fra Gianluigi Pasquale, a mladić je posebno štovao Padra Pija i Majku Božju. Njegova majka u jednom je razgovoru za Aleteiu izjavila kako je njegova omiljena molitva bila “Oče naš”.

Tijekom dugotrajnog liječenja bio je izrazito strpljiv. “Moj sin se stalno smijao. Ustvari, on je bio taj koji je tješio nas i liječnike. Patio je sa silnim mirom u srcu, nikada se nije žalio, nego je ohrabrivao sve oko sebe i igrao se s mlađim pacijentima u bolnici”, svjedoči njegova majka.

To, naravno, ne znači da njegova patnja nije bila teška. “Pronašli smo neke tekstove u kojima Nicola od Majke Božje i Gospodina traži da mu oproste što nije imao snage za molitvu”, otkriva njegova majka. Nicola je u svojem dnevniku napisao kako ga je bolest naučila cijeniti svaki dan života.

“Uvijek sam zamišljao kako ću izgledati kada ostarim, onako naboran i bijele kose. Sanjao sam i o osnivanju obitelj. Međutim, život je takav… krhak, dragocjen i nepredvidljiv. Svaki dan nam je darovan i ne predstavlja neko naše pravo. Volim svoj život i sretan sam. Ne znam koliko ću živjeti pa ne želim gubiti vrijeme na tugu”, piše.

Foto: Facebook

Tijekom boravka u bolnici Nicola se školovao tako što je predavanja pratio preko Skypea. Međutim, njegovo zdravstveno stanje se pogoršalo. Dva dana prije smrti zamolio je oca da mu pomogne učiniti znak križa. Nicola je preminuo 24. prosinca 2015. u 17. godini života.

Od njegove smrti prošlo je manje od četiri godine, ali brojni ljudi posjećuju njegov grob i mole Nicolin zagovor: “Brojni vjernici tvrde da su im uslišane molitve. Skupljamo njihova svjedočanstva i pratimo biskupove upute, pa se nadamo da ćemo ih sljedeće godine moći predstaviti”, kažu njegovi roditelji.

Kardinal Angelo Comastri u Nicolinoj je biografiji napisao:

“Dragi Nicola,

tvoj život je bio kratak, ali intenzivan. Iza sebe si ostavio put dobrote, svjetleći primjer hrabrosti, velikodušnost koja nikoga nije ignorirala te vjeru koja je gledala iznad patnje i svima se smiješila.

Pamtimo te kao pobjednika! Sjajno si odigrao igru života i završio kao pobjednik. Moli za nas kako ne bismo potratili svoje živote u egoizmu i hirovitosti, nego da ih provedemo sijući dobrotu.

Isus je bio svjetlo tvojeg života, snaga u tvojim bitkama i utjeha u patnji. Neka On sada bude tvoj istinski Prijatelj koji će nas učiti istinskoj sreći.”

Rašeljka Zemunović | Bitno.net