Iako su skupa došle na svijet, obitelj Elizabete i Gabriele se suočena s tragičnom smrću majke odlučila razdvojiti ih, tako da je jedna ostala s biološkim ocem, dok je brigu za drugu preuzela sestra preminule majke i njezin suprug.

U uvjerenju da je tako najbolje za njih, sestrama su govorili da su one sestrične, no veza koja se stvorila između njih bila je prava sestrinska od samoga početka.

Budući da su živjele u susjednim mjestima išle su u istu školu, te često sjedile jedna do druge. Razumjele su se jako dobro, prevodile mnogo vremena skupa, te su se čak i slično odijevale. Zbog svega toga često su čule ljude kako govore: “One su sestrične, ali djeluju više kao blizanke.”

Jednog je dana, kada je imala deset godina, Gabriela slučajno doznala istinu o njihovom rođenju koju je prenijela Elizabeti.

“Život na selu je prekrasan, osim činjenice da ljudi olako govore stvari. Zasigurno je to bio veliki šok za nas iako smo bili svjesni da su naši roditelji imali dobre nakane i snažno nas voljeli”, prisjetile su se sestre svojih osjećaja nakon tog dramatičnog saznanja.

U adolescentskoj dobi blizanke su sudjelovale u molitvenim grupama koje su organizirale Sestre svete Elizabete, te obje osjetile poziv na redovništvo. Međusobno su mnogo razgovarale o tome te naposljetku odlučile zajednički postati redovnicama.

Ipak, nije sve išlo glatko. Iako je Elizabetin biološki otac udijelio blagoslov svojoj kćeri za ulazak u samostan, Gabriela se našla u velikim problemima. Njezin otac (tetak) oduzeo joj je osobnu iskaznicu i zabranio joj da napušta kuću.

No, sestre se nisu predale niti obeshrabrile. Godinu i pol dana nakon što je Elizabeta ušla u samostan, došle su na ideju kako da se ponovno ujedine. Pod izlikom da će posjetiti svoju sestru samo kako bi joj čestitala rođendan, Gabriela je otišla u samostan u kojemu je bila Elizabeta. Ova je pak sve pripremila tako da je njezina sestra mogla ostati trajno s njom i više se ne vraćati kući. To je, nažalost, došlo uz bolnu posljedicu kidanja odnosa s Gabrielinim roditeljima na nekoliko godina, ali su njih dvije prihvatile tu žrtvu u uvjerene da slijede Gospodinov poziv.

Nakon pet godina, blizanke su bile spremne dati vječne zavjete. Na slavlju su se pojavili i Gabrielini roditelji koji su naposljetku prihvatili njezinu odluku i dali svoj blagoslov za njezin životni poziv.

“Kada je naša majka preminula, jedna od sestara iz zajednice držala ju je za ruku. Vjerujemo da se naša majka molila s neba za naš poziv. Način na koje smo se ponovno povezale, ovaj zajednički put novakinja i postulantica u našem pozivu je najljepši dar, dar poslan s neba”, zaključile su Gabriela i Elizabeta svoju životnu priču koja je imala sretan završetak.