U subotu 1. kolovoza, 21-godišnjeg Isaaca Scharbacha usmrtilo je vozilo dok se biciklom kretao po neasfaltiranom putu kod mjesta Upperco, u saveznoj državi Maryland. Isaac je drugo od devetero djece te najstariji sin vlč. Alberta Scharbacha, nekadašnjeg anglikanskog svećenika koji je 2009. zajedno sa svojom obitelji pristupio Katoličkoj Crkvi. Svjedočanstva drugih govore da je mladić živio izvanredan i nesebičan život.

Kako prenosi portal Aleteia, za Isaaca je 6. kolovoza, na blagdan Preobraženja Gospodinova, služena misa zadušnica koju je predvodio upravo njegov otac, održavši pritom propovijed koja je dotaknula srca mnogih.

Pozvavši se na liturgijska čitanja povezana s blagdanom Preobraženja, vlč. Scharbach podsjetio je na Krista koji “zasja kao svjetlost”, dodavši kako “možemo napraviti poveznicu s preminulim vjernicima koji su potpuno preobraženi u Kristu“.

“Stoga se, na jednoj razini, možemo utješiti govoreći: ‘Isaac je sada u svjetlosti (…) Svjetlo koje je imao na zemlji može postati samo snažnije.’ I doista, u tome ima utješne istine.”

“Ali ako se ovdje zaustavimo, ta nam misao danas ne bi bila dostatna. Zašto? Jer je Isaac imao još puno dati ovom svijetu.”

“Mnogi znaju za Isaacovu neprestanu želju da služi drugima, koja je bila ukorijenjena u njegovim stalnim molitvama i potpunoj ljubavi prema Bogu. Drugi su govorili o njegovom natprosječnom intelektu, umjetničkoj darovitosti te najvažnije, njegovoj poniznosti u korištenju tih darova”, poručio je svećenik, dodavši kako je “Isaacovu svetost” poznavao kod kuće, ali da je u danima nakon smrti saznao za brojna svjedočanstva o “stotinama života koje je dotaknuo”.

“Broj ljudi kojima je pomogao da obnove vjeru ili povjeruju prvi put ispunio me strahopoštovanjem. Ali činilo se kao da se tek nalazio na početku kad je njegovo svjetlo ugašeno. To je ono što nazivamo tragedijom. Moramo se suočiti s time.”

Otac Albert Scharbach nastavio je kako se ispod razočaranja i nevjerice kriju pitanja: “Gdje je Bog sada? Zašto bi dopustio da se ovo dogodi?”

“No postoji pitanje o kojem malo njih razmišlja, a koje nas blagdan Preobraženja poziva postaviti. Ono glasi, što ako Isaacova smrt najviše služi Božjem milosrdnom planu? Da bismo bili dovoljno smjeli postaviti to pitanje moramo pobliže promotriti Preobraženje.”

Slava i križ

Mladićev otac istaknuo je kako mnogi na Preobraženje gledaju kao na “nadu nakon križa”, tj. “događaj koji će njegove učenike osnažiti da prežive križ”.

“No to nije ispravan pogled”, dodao je.

“Preobraženje predstavlja slavu križa. Ponovit ću: Preobraženje je slava križa.”

O. Scharbach podsjetio je na Kristov susret s Mojsijem i Ilijom te razgovor koji su vodili “o njegovu Izlasku, što se doskora imao ispuniti u Jeruzalemu”.

“Mojsije i Ilija razgovarali su s Isusom o njegovoj patnji i smrti prije no što će uskrsnuti. To je ono o čemu je Gospodin govorio usred veličanstvene svjetlosti.”

“‘Izlazak’, kako ga Luka zove, nalazi se u srcu kršćanskog života. Drugim riječima, križ je središte kršćanskog života. Razgovor o tome okupan je veličanstvenom svjetlosti jer bez njega nema uskrsnuća.”

“Kako to izgleda u stvarnom životu? Mali križevi kroz cijeli dan. Odricanje zbog drugih. To su odluke koje vode do većeg križa, biti spreman položiti svoj život.”

Svećenik je poručio kako je to ono što se moglo vidjeti u Isaacovu životu.

Objavljuje Mount Saint Joseph High School u Ponedjeljak, 3. kolovoza 2020.

“Izgledalo je kao da je spreman u svako vrijeme odreći se svega za svakoga. Ne pretjerujem, ne hiperboliziram. Žrtvovao bi svoju hranu, ugodu ili trenutne planove u svakom trenutku kada je trebalo služiti drugima. Temelj tome bila je molitva, koja je uvijek bila prva, nastavljala se tijekom dana te se odvijala prije svakog važnog pothvata.”

“Sinoć se jedan od Isaacovih prijatelja s fakulteta, Harrison, prisjetio razgovora koji je s njim vodio o riječima Stjepana Prvomučenika: ‘Primi duh moj!’ Stjepan je to rekao u trenutku vlastite smrti. Isaac je tvrdio da su to riječi po kojima treba živjeti, riječi koje trebamo ponavljati kako bismo se konstantno predavali odricanju i mrtvljenju.”

“Isaac je slijedio Stjepanovo vodstvo, ali u središtu leži Isusovo vodstvo. Možemo ići tim putem jer je Isus njime već prošao. Isus nam pokazuje da Božje svjetlo sjaji na našem križu.”

Potpuno predanje

Njegov otac vratio se potom na pitanje s početka propovijedi: “Zašto bi Bog skratio život nekoga tko je bio toliko posvećen Gospodinu i njegovu križu?”

“Moj odgovor: Samo ako je služilo većoj svrsi. Moram to vjerovati. Ne vidim to iz ljudske perspektive, ali mogu vidjeti očima vjere.”

“Isaac je davao sebe za druge tijekom zemaljskog života i sada može nastaviti zagovarati za nas”, dodao je svećenik, podsjetivši na 23. redak iz 12. poglavlja Poslanice Hebrejima koji spominje da “dusi savršenih pravednika” prebivaju na Sionu.

“Molitve tih savršenih pravednika koriste nam još više. To je dinamika koja se kroz vjekove pokazala istinitom u Crkvi. Ne možemo ju ignorirati.”

“U tom svjetlu, postavimo sada drugo pitanje. Je li moguće da Isaac iz raja može napraviti više za nas no što je mogao na zemlji?”

“Netko bi mogao reći: ‘Da, ali zašto nije živio duže, a onda to činio nakon što je doživio duboku starost?’ Taj je prigovor i mene pogodio – iznimno snažno – prije dva dana. Ali onda sam opet pomislio, za 50 godina bilo bi prekasno da on zagovara za tebe, zar ne? Koliko je bolje da on zagovara za one koje je poznavao na zemlji, one koji su već blizu njegovu srcu i potrebni njegovih molitvi.”

“Isaac je bio spreman dati sve, i mislim da je njegova smrt odgovor na molitve. Na jedan način on je to i htio. Usuđujem se reći ovo. On, naravno, ne bi specifično molio da se dogodi nešto ovakvo, ali znam da bi se cijeli predao za druge u potpunoj poslušnosti Božjoj volji.”

Otac Scharbach dodao je kako već vidi “gotovo čudesne stvari” koje se događaju kao rezultat njegove smrti, poput iscjeljenja odnosa i “magle koja se diže s nekih velikih problema”.

“Ne mogu o tome sada u detalje, ali morate mi vjerovati”, poručio je mladićev otac.

“Tu je naravno i dar križa koji nosimo. I dalje želimo da se Isaac vrati i užasno nam nedostaje. Bio je moj najbolji prijatelj, moja supruga reći će vam kakva je ovo agonija. Da, njegov odlazak ostavio je ogromnu prazninu u našim životima. No već vidim da se ta praznina u našoj obitelji ispunja kako sve više prihvaćamo kristolik pristup jedni prema drugima. Već sada me ovo čini mekšim i suosjećajnijim prema drugima. To me podsjeća i na važnost obitelji. To je ono što bi Isaac htio za nas, a tek se nalazimo na početku.”

Svećenik je zaključio kako ova propovijed nije bila o Isaacu nego o evanđelju.

“Ovo nije njegova priča, već Isusova. Pozvani smo vidjeti svoju priču u Isusovoj. Tako ćemo otkriti da Bogu ništa nije izgubljeno, ništa nije van dohvata njegovog otkupljenja.

“Sveta Faustina rekla je: ‘Anđeli, kad bi mogli zavidjeti, zavidjeli bi nam na dvije stvari: prva – sv. Pričest, druga – trpljenje.’ Zašto? Jer je Božja moć savršena u našoj slabosti. A u tome se Bog proslavlja.”

“Da, Isusovo Preobraženje pretkazalo je pobjedu – on je vječni pobjednik. Ali on je također i vječna žrtva. Te dvije stvarnosti ne mogu se odvojiti jer njegovo veličanstvo uključuje njegov križ. Taj križ je nešto što je samo on mogao ponijeti, ali nas poziva da ga slijedimo po milosti kako bismo odražavali svoju obiteljsku sličnost s njim. Zbog toga postoji veličanstvo u ovoj tragediji. I uvijek ćemo ovaj događaj promatrati kao okupan Božjom otkupljujućom svjetlosti.”