Jednoga je dana jedan čovjek došao s malim djetetom pred naša vrata i rekao da je majka pobjegla. Kako sam poznavala tu djevojku, otišla sam je potražiti. Kada sam je pronašla, upitala
sam je kako se sve to dogodilo, a ona mi je rekla nešto što zvuči jako čudno, ali je istinito: “Stajala sam na verandi, prošao je neki muškarac, prvoga su se dana naše oči susrele – i to je sve. Drugoga su se dana naše oči opet samo susrele, ali bio je to poseban pogled. Trećega sam dana namjerno izišla van jer sam ga htjela vidjeti. To je trajalo nekoliko dana. Jednoga je dana došao unutra i onda je došao dan kada sam pobjegla s njim.” I cijelo to vrijeme ona ništa nije rekla svome mužu; to je skrivanje učinilo da ode potpuno krivim putem. … Ništa nije rekla mužu. Skrivala se i našla se ulovljena. Ove nam stvari moraju doći u život, potreba da budeš voljen, potreba da budeš željen, ali govori na vrijeme; ne boj se – kada se bojiš, to te đavao napastuje – govori na vrijeme.

Skrivanje je velika laž

Prva stvar koju učinimo kada počinjemo biti nečisti jest da skrivamo. Sotona je otac laži. On ne radi ništa drugo osim što laže. Kada počnemo raditi krivo – pisati pismo, razgovarati s čovjekom nasamo – mislimo da je bolje ne reći. Skrivanje je velika laž. Čim vidite da počinjete tako postupati, budite oprezni.

Možemo jako lijepo varati sami sebi, možemo si reći: “To nije važno, sve je u redu.” Ali sama činjenica da to radite potajice znači da nije u redu. To je znak da je krivo. Ako želite znati je li nešto grijeh ili nije, zapitajte se: “Da sam bila u Majčinoj prisutnosti, bih li to učinila?” Tada ćete znati je li to pravo ili krivo.

Gornji tekst je izvadak iz knjige “Majka Terezija- Gdje je ljubav, ondje je i Bog”. Dopuštenje izdavača za prenošenje teksta iz knjige je ekskluzivno i vrijedi isključivo za portal www.bitno.net.