SJEĆANJA IZ BOLNICE U MILANU

Liječnici opisuju posljednje dane blaženog Carla Acutisa: ‘Njegove nježne oči toliko su nas toga naučile…’

„Njegova vjera u Boga, koju je toliko htio prenijeti na druge, sjala je kroz Carla... Njegove nježne oči toliko su nas toga naučile: svaki se život, bio on dug ili kratak, mora živjeti intenzivno, kako za sebe, ali prije svega za druge“

Rašeljka Zemunović

Mladi Carlo Acutis, koji je nedavno proglašen blaženim, preminuo je samo tjedan dana nakon što mu je dijagnosticirana akutna promijelocitna leukemija. Carlo je svoju smrt prikazao za Papu i Crkvu. Nekoliko dana nakon njegove beatifikacije bolnički pedijatri i bolnički kapelan prisjetili su se njegovih posljednjih dana u bolnici, donosi CNA.

Otac Sandro Villa bio je na službi bolničkog kapelana u bolnici sv. Geralda u Milanu. On je 10. listopada, samo dan prije nego što je Carlo završio u komi, mladiću udijelio sakramente bolesničkog pomazanja i svetu pričest. Sada svjedoči kako su ga duboko dotakle Carlova smirenost i predanost u primanju sakramenata u bolničkoj sobi. „Čekao je samo njih i osjećao je veliku potrebu za njima“, prisjeća se bolnički kapelan.

Poznato je da je mladić bio zaljubljen u euharistiju pa je čak izradio web-stranicu na kojoj je prikupljao informacije o euharistijskim čudima diljem svijeta. Kada je malo porastao, počeo je svakodnevno odlaziti na svete mise, a na to je često poticao i članove svoje obitelji.

Bolnički kapelan s današnjim je blaženikom imao samo jedan kratki susret, ali Carlovu vedrinu nikada neće zaboraviti. „S vremenom sam doznao da je Carlo proglašen slugom Božjim pa sam bio oduševljen što mi je Bog dopustio da ga susretnem barem na nekoliko trenutaka.“ Svećenik je kasnije odlučio istražiti njegov život te doznao važnost euharistijskog Krista u Carlovu životu.

Dvojica pedijatara, dr. Andrea Biondi i dr. Momčilo Janković, zapisali su svoje sjećanje na mladog pacijenta. U njemu piše: „Carlo je bio poput meteora koji je projurio kroz naš odjel. Leukemija ga je otela pa ga nismo uspjeli bolje upoznati. Međutim, nikada nećemo zaboraviti njegov slatki pogled… Taj pogled bio je pun pažnje, hrabrosti, ljubavi i snažne empatije.“

„Njegova vjera u Boga, koju je toliko htio prenijeti na druge, sjala je kroz Carla… Njegove nježne oči toliko su nas toga naučile: svaki se život, bio on dug ili kratak, mora živjeti intenzivno, kako za sebe, ali prije svega za druge“, napisali su liječnici.