U svjedočanstvu koje je objavio Laudato, progovorio je o nevjerojatnim događajima tijekom snimanja filma Pasija, značaju Međugorja za njegov život, te o važnosti življenja autentične slobode u modernom svijetu.

Osim nagovorom, Caviezel je publiku u Areni oduševio i time što se na pozornici pojavio u dresu Hrvatske nogometne reprezentacije.

Izvještaj s fotografijama i videosnimkama s “Progledaj srcem” možete pronaći OVDJE.

Američki je glumac svoj govor započeo pričom o snimanju Pasije: “Mel (Gibson, op. Bitno.net) je rekao da će biti fizički teško. Bio sam spreman na to. Mislio sam da će teži dio biti učenje Aramejskog, Hebrejskog i latinskog. S jezicima je bilo jednostavno. Fizički dio me gotovo ubio”, kazao je Caviezel te podijelio nekoliko detalja.

“Prvo sam išao Isusovim stopama noseći križ. Imao sam osjećaj da je težak 75 kilograma. Već prvog dana, mnoštvo je bilo oko mene, vojnici su me udarali bičevima. Ruka mi je zapela ispod teške grede, u trenutku u kojem je netko okrenuo križ naopako moji mišići su se zgrčili, a rame se iščašilo. Pao sam na koljena, križ je pao i zabio moju glavu u pijesak  – taj kadar je dio filma. U kasnijem dijelu filma Isus je iskusio iščašenje ramena – znam kako mu je bilo. Svaki dan sam uzimao taj križ, to je bilo kao pokora, koža mi je postajala sve crvenija, što je svakim danom bilo sve gore i gore”, kazao je.

Ispričao je i kako je doslovno primio udarce bičem tijekom snimanja od kojih mu je otpao dio kože s leđa:

“Za vrijeme snimanja jedne scene, bič je promašio dasku i udario me u donji dio leđa. Mislio sam da znam kakav je to osjećaj. Nisam znao. Kada me bič udario, oderao je dio kože s mojih leđa. Nisam mogao niti vikati. Ostao sam bez daha kao srušeni igrač u američkom nogometu. Pao sam. Mel nije shvatio što se dogodilo, vikao je: Jime ustani, Jime ustani. Zglobovi su mi bili vezani za stup te nisam mogao ništa napraviti. Došao sam sebi, uzdigao se, no vojnik je ponovno zamahnuo i udario me bičem preko čitavih leđa. Drugi udarac je bio toliko bolan da sam oderao kožu na rukama, nastojeći ih izvući iz lanaca. Ponovno nisam mogao doći do daha. Bolničari su ublažavali ranu medicinskim sprejom. Bila je duga 35 centimetara. Zanimljivo, ta rana je postala model po kojem su rađeni svi modeli Kristovih rana”.

Američki je glumac ispričao kako je samo šminkanje trajalo od 2 ujutro do 10 sati zbog čega je ponekad na sebi ostavljao gumeno odijelo i tijekom spavanja kako se ne bi gubilo vrijeme na njegovo ponovno oblačenje.

U daljnjem dijelu govora, Caviezel je istaknuo svoje uvjerenje da ga je kroz karijeru i život vodila Blažena Djevica Marija, a kao mjesto koje je pripremilo njegovo srce za glumu u Pasiji istaknuo je Međugorje.

Naime, neposredno prije nego što je dobio ulogu njegova ga je supruga upoznala s ukazanjima i porukom iz Međugorja. “To je produbilo moju ljubav i služenje Majci sviju Naroda. U Međugorju sam posvetio svoj život i glumačku karijeru djevici Mariji. Od tog trenutka sve što sam u karijeri i životu napravio bilo je u službi Njoj, činio sam sve što je željela”, ispričao je.

Obraćajući se brojnim prisutnim mladima, američki glumac ih je zapitao žele li se svidjeti svima ili žele da ih “Jedan voli”: “Tvoje ime možda neće biti zapisano u kuću slavnih, zapravo možda ćeš biti toliko nepoznat da nitko neće znati tvoje ime. Možda nikada nećeš dobiti Oskare, nagrade i hvale, ali ne zaboravi, Bog ima nagrade koje će jednog dana podijeliti. Ovo mnoštvo na zemlji će te zaboraviti čim nećeš biti na vrhu. Razveselit će se, sve dok ne padneš, tada će prestati. Bog ne. On nikada ne zaboravlja. U njegovoj kući slavnih, samom vjerom u Njegova Sina, zauvijek će biti zapisano tvoje ime”.

Na kraju svojeg obraćanja pozvao je mlade da se bore za autentičnu slobodu koja uključuje umiranje svojim prohtjevima. “Svaki čovjek umire, no ne žive svi ljudi istinski.  Morate se boriti za autentičnu slobodu i živjeti – prijatelji –  morate živjeti. S Djevicom Marijom, našim štitom, Kristom, našim mačem, pridružimo se arkanđelu Mihaelu u obrani i tjeranju Lucifera i njegovih poslušnika u Pakao, kamo pripadaju. Sve vas blagoslovio dragi Bog”, zaključio je Caviezel.