U subotu ujutro, okrijepljen svetim sakramentima i s vjerom u uskrsnuće preminuo je prof. dr. sc. Ivan Zelić ili kako sam ga ja uglavnom zvao – TATA.

Kako u nekolicinu bitova spremljenih u memoriju nekog računala sažeti ono sto je za mene i meni značio čovjek koji mi je bio uzor, svjetionik i sigurna luka u životu?!

Moj tata je bio, kako ga je opisao moj dragi prijatelj, “samozatajni velikan Crkve u Hrvatskoj” i priznati filozof s nebrojenim doprinosima širenju Istine. Ali, za mene je bio prvenstveno – TATA.

Tata, hvala ti na primjeru i pouci prave muževnosti! One muževnosti koja u svemu gleda drugog stavljajući sebe na zadnje mjesto. One muževnosti koja se ne hvali talentima i postignućima, već je samozatajna i ponizna. Muževnosti koja druge ne opterećuje svojom patnjom i suosjeća s drugima u patnji. One muževnosti koja je uvijek spremna na žrtvu za svoju suprugu, djeci i ljude u potrebi.

Hvala ti, tata, što si mi okruženjem sretnog braka i svojim primjerom vrsnog muža bio podstrjeh da bez straha mlad uđem u brak. Kako si rekao tada: “Najvažnije si sad riješio, ostalo ćeš lako!”

Tata, hvala ti na primjeru i pouci očinstva! Očinstva koje uči primjerom prije nego praznom riječju, ljubavlju prije nego kontrolom, razgovorom prije nego ucjenom. Očinstva koje se ne boji djetetu pokazati i priznati svoje slabosti i za njih se ispričati. Očinstva koje u djetetu gleda osobu, a ne podložnika. Očinstva koje je u isto vrijeme i prijatelj i savjetnik i vodič svojoj djeci. Očinstva koje i mijenja pelene i igra nogomet i poučava. Očinstva koje ljubi do kraja…

Molim te, tata, zagovor kod Gospodina da mi da snage i strpljivosti da mogu slijediti tvoj primjer i biti makar upola dobar otac svojoj djeci kao sto si ti bio nama!

Tata, hvala ti što si me naučio razmišljati i ljubiti Istinu! Gledajući tebe i razgovarajući s tobom naučio sam kako biti kritičan i realan. Naučio si me da se nikad ne zadovoljim s površnim već da tragam za Istinom i da se tog traganja ne bojim. Jer kako tvoj i moj sv. Toma kaže: “Ono što je Istina, logički se ne može pobiti”.

Ali tata, više od svega hvala ti što si mi prenio dar vjere i usadio ljubav prema Kristu i Njegovoj Crkvi! Kako ne upiti i primiti tu ljubav gledajući tebe kako sa neizmjernim žarom i ocima suznim od ganuća čitaš Sv. Pismo, pričaš o životima svetaca ili nam tumačiš Katekizam Katoličke Crkve? Kako je ne upiti gledajući tebe kako predaješ svoj život Bogu svaki dan svog života do samog kraja?

Bio si tata koji je učio prvenstveno primjerom, a tvoj primjer je bio da uvijek u svemu tražiš Božju volju jer jedino onda ne možeš pogriješiti.

A za tebe, tata, u srcu čujem riječi sv. Pavla:

“Dobar sam boj bio, trku završio, a vjeru sačuvao. Stoga, pripravljen mi je vijenac pravednosti kojim će mi u onaj dan uzvratiti Gospodin, pravedni sudac, ne samo meni nego i svima koji s ljubavlju čekaju njegov pojavak”.

Tim 4,6-8

Moje srce plače jer sam izgubio jedan veliki oslonac u životu, neiscrpni izvor znanja i mudrosti, voljenog oca i prijatelja. Ali, moja duša leti, smije se i raduje s tobom jer vjerujem da gledaš lice Božje koje toliko ljubiš! “Bože, koje radosti u dan kad dođeš Ti!”

Tata, visoku si mi ljestvicu postavio svojim životom i hvala ti i na tome! Vidimo se u vječnosti!

Tata, volim te!

Izvor: Žena Vrsna