Mnogo je djece koja jaram svojih roditelja smatraju teškim jarmom i njihov teret teškim teretom – vjerojatno zato što ti roditelji na svoju djecu gledaju kao na jaram i teret koji nije ni sladak ni lak. Takvi roditelji obično sve ono što njihova djeca traže ili žele smatraju prijetnjom svom “vremenu” ili “energiji”. Njima vrlo brzo prijeđe u naviku reći ne svemu što dijete traži. Oni odgovaraju negativno a da ne promisle što je to što dijete traži, što to djetetu znači i bi li bilo podjednako lako reći da.

Dijete može zatražiti da ide na spavanje s jednom čarapom na nozi – jer tako radi glavni lik iz njegove omiljene slikovnice – a roditelj kaže ne. Ne postoji pravi razlog za odbijanje, dok u djetetovu umu postoji pravi razlog za tu želju. Čarapa se ne će ni oštetiti ni izgubiti ako dijete s njom spava, dijete će biti sretno što je ima, a ne će je biti problem ni pronaći ujutro ako spuzne s noge. Ako odmah kažemo ne, znači da je dijete izgubilo još jednu mogućnost da sprovede svoju volju.

Jedan od najvažnijih zadataka roditelja jest naučiti dijete kako se valjano služiti slobodnom voljom, a ovo je slučaj u kojem se djetetu mogla dopustiti ta sloboda izbora. Iako je ponekad lakše reći ne bez razmišljanja o prirodi dječjeg zahtjeva, bilo bi možda mudrije i korisnije s vremena na vrijeme reći da i na taj način pomoći djetetu da se uči biti neovisno.

Ovo nije zagovaranje doma u kojem bi se sve vrtjelo oko djece koja bi dobivala sve što zažele – kao što je to i prečesto slučaj – nego sugestija da roditelji ne zanemare samoodgoj svoje djece putem donošenja vlastitih odluka i prihvaćanja posljedica.

Moja supruga i ja odlučivali smo hoće li naša mala djeca dobiti sladoled, a ona su dobivala mogućnost odabira vrste koju žele. Ako bi došlo do prepirke, jer su i Amy, koja je odabrala čokoladu, i Michael, koji je odabrao jagodu, poslije htjeli vaniliju kao i mama, morali su ostati kod svog izbora. Ovaj se pristup može primijeniti na bezbroj situacija, ali pouka je uvijek ista: ako je dopuštena sloboda izbora, posljedice se moraju prihvatiti.

Gornji tekst je izvadak iz knjige Clayton C. Barbeau Glava obitelji. Dopuštenje izdavača za prenošenje teksta iz knjige je ekskluzivno i vrijedi isključivo za portal bitno.net.