Papa Lav XIV. je danas, 19. travnja, predvodio misu u Kilambi, tridesetak kilometara od Luande, glavnog grada Angole, pred 100 tisuća vjernika koji su ga dočekali s velikom radošću. U homiliji na portugalskom jeziku govorio je o još uvijek podijeljenoj i ranjenoj zemlji zbog gotovo tridesetogodišnjeg građanskog rata te angolskom narodu navijestio nadu koja proizlazi iz milosti uskrsloga Krista. Pritom je dodao: „Možemo i želimo izgraditi zemlju u kojoj će stare podjele biti zauvijek nadvladane, gdje će nestati mržnja i nasilje, gdje će rana korupcije biti izliječena novom kulturom pravednosti i solidarnosti. Samo će tako biti moguća budućnost ispunjena nadom, osobito za mnoge mlade koji su je izgubili“, istaknuo je.

Komentirajući evanđeoski odlomak na 3. vazmenu nedjelju u kojem se govori o povratku dvojice Isusovih učenika iz Jeruzalema u njihovo selo Emaus, Sveti je Otac istaknuo da je njihovo srce ranjeno, tužno i razočarano jer su se uzdali u svog učitelja, slijedili ga i vidjeli kako umire. Na povratku kući dijelili su i razgovarali o onome što se dogodilo, ali uz rizik da ostanu zarobljeni u boli i zatvoreni za nadu. U tome se odražava i povijest Angole, rekao je Papa, prekrasne i ranjene zemlje koja gladuje i žeđa za nadom, mirom i bratstvom.

Dugi građanski rat, koji je završio tek 2002., odnio je oko 500 tisuća života, a bol je obilježila zemlju pogođenu neprijateljstvima, podjelama, gubitkom resursa i siromaštvom. Kao što se dogodilo dvojici Isusovih učenika na povratku prema Emausu, rimski biskup je napomenuo da je moguće izgubiti nadu i ostati paraliziran obeshrabrenjem kada smo dugo vremena uronjeni u povijest tako snažno obilježenu patnjom.

Rješenje za narod Angole ne proizlazi iz provedbe neke vlastite strategije, nego je dar koji dolazi s neba, rekao je Petrov nasljednik. „Gospodin se pridružuje dvojici razočaranih učenika koji su izgubili nadu te, postajući suputnik na njihovu putu, pomaže im ponovno sastaviti dijelove priče i gledati iznad boli (…). Tako je i za nas, za vas, draga braćo i sestre Angolci, naznačen put za novi početak: s jedne strane sigurnost da nas Gospodin prati i da ima suosjećanja prema nama, a s druge zalaganje koje on traži od nas“, naglasio je Papa.

Božju blizinu možemo snažno iskusiti u molitvi i euharistiji: to su duhovne dimenzije u kojima susrećemo Boga. Zato, upozorio je Papa, trebamo uvijek bdjeti nad oblicima tradicionalne religioznosti koji, iako pripadaju korijenima vaše kulture, mogu dovesti do zbunjenosti zbog opasnog miješanja magijskih i praznovjernih elemenata koji ne pomažu na duhovnom putu. Sveti je Otac stoga pozvao katolike u Angoli da se pouzdaju u svoje pastire i da drže pogled usmjeren na Isusa, te ih potaknuo na velikodušno zalaganje koje liječi rane i ponovno budi nadu.

Rimski je biskup potom istaknuo da u posljedicama povijesti obilježene nasiljem, usred društvenih i gospodarskih problema, kao i različitih oblika siromaštva, Crkva ima zadaću pratiti zemlju, slušati vapaj svoje djece i darivati se kao razlomljeni kruh, baš kao što se Isus približio razočaranim i zbunjenim učenicima. „Angoli su potrebni biskupi, svećenici, misionari, redovnice i redovnici, laikinje i laici koji u srcu nose želju razlomiti vlastiti život i darovati ga jedni drugima, zauzimati se za uzajamnu ljubav i oprost, graditi prostore bratstva i mira, činiti geste suosjećanja i solidarnosti prema onima koji su najpotrebitiji“, istaknuo je. Papa Lav XIV. je na kraju potaknuo narod Angole da gledaju prema budućnosti s nadom i da grade nadu za budućnost.