Bojeći se da je njezin pokojni bivši muž progoni, jedna žena otišla je vidjeti o. Vincenta Lamperta, egzorcista biskupije Indianapolisa. Otkad je njezin bivši muž umro, u njegovoj su se najdražoj prostoriji počele događati čudne stvari.

Žena je živjela sama, pa kad bi vidjela da je pokućstvo pomaknuto, nije mogla kriviti nikog drugog. Naročito ju je uznemiravalo što se na stolu stalno pojavljivala stara fotografija s vjenčanja. Ona bi je sklonila, a fotografija bi se kasnije opet pojavila na stolu, ponekad okrenuta gore, a nekad dolje.

Brak je propao zbog nevjere. Kad je muškarac rekao da odlazi zbog druge žene, supruga mu je rekla: „Truni u paklu!“

Vrijeme je prolazilo, i čovjek se nasmrt razbolio. Prije smrti se pokajao zbog nevjere i zamolio ženu da mu oprosti, na što je ona odgovorila: „Truni u paklu!“ Nije imala namjeru oprostiti mu za ogromnu bol što joj je nanio i što je razorio njihov brak.

No sad, nakon smrti, činilo se da se čovjek počeo pojavljivati i davati to svojoj bivšoj ženi do znanja. Je li je on progonio iz osvete, ili je stvarno završio u paklu i sad je nekako kažnjava?

Nakon što je procijenio situaciju, o. Lampert je smatrao da je čovjek u čistilištu i da treba moliti za njega. Bog mu je dopuštao da se pokazuje svojoj bivšoj ženi. „Uvjerio sam je da mu oprosti“, rekao je o. Lampert. „Skupa smo molili za njega, i sve je prestalo.“

Demoni ili duše u čistilištu?

Nije to bio prvi put što se o. Lampert susreo s nečim takvim. „Slavio sam mise na mjestima gdje su se događale takve stvari, i to bi obično bilo dovoljno. Kad bismo tijekom mise molili za tu osobu, sve bi utihnulo, i onda bismo shvatili da je to bilo potrebno.“

Znači li to da postoje kuće koje opsjedaju duhovi? Gomila televizijskih emisija, filmova i knjiga o lovcima na duhove potakla je nastanak profitabilne industrije. Mnogi ljudi ne vjeruju da takve kuće postoje, a drugi smatraju da su posrijedi đavolska djela. No, postoje li prijateljski raspoloženi duhovi?

„Vjerujem da duše mogu tako postupati ako im treba molitva i ako Bog to dopušta“, kaže o. Lampert. Ali kako možemo znati da je za tajanstvena događanja u kući odgovorna duša iz čistilišta, ili pak đavao? „Ako sve utihne kad počnemo moliti, radi se o duši iz čistilišta. Ako se radi o zlu, bit će buke i nemira jer se demoni užasavaju molitve, to ih izluđuje.“

Mnogi su ljudi došli o. Lampertu govoreći da su im se u kući počele događati čudne stvari. „Ako se radi o zarobljenoj duši, ona traži molitve i pokušava skrenuti pozornost na sebe“, objašnjava. „Trebaju joj molitve da može otići tamo gdje bi trebala biti.“

Prije nego što djeluje u takvoj situaciji, o. Lampert istražuje i provodi vrijeme u molitvi. „Vrlo sam oprezan kad me pitaju da slavim misu“, kaže. „Molit ću da otjeram zlo, ali neću slaviti misu. Ne želim da se dogodi nešto gdje bi Sakrament bio oskvrnut.“ Objasnio je da za vrijeme egzorcizma, ako se očituje demon, svećenik mora pomno paziti da očuva Sakrament.

Nevidljivi svijet

Otac Patrick (pravo ime poznato autorici) je župnik, a njegovi župljani ne znaju da je on egzorcist za njihovu biskupiju. Na pitanje postoje li duhovi, ponovio je riječi iz nicejskog Vjerovanja: „Vjerujemo u Boga, Oca Svemogućega, Stvoritelja vidljivoga i nevidljivoga…“

„Ako kao obični kršćanin ne prepoznajete nevidljivi svijet, onda ste za mnogo toga slijepi“, kaže. Osim devet korova anđela i demona, kaže da postoje i sve duše koje su nekad bile povezane s tijelima.

„Nakon smrti naše duše idu u raj ili pakao, ali ima onih koje zbog nekih nesavršenosti još nisu u raju“, kaže o. Patrick. „Ponekad su one vezane za nešto ovdje na zemlji. Vjerujem da se radi o tome kad ljudi kažu da su vidjeli duha – to su duše bez tijela koje su još vezane za neke stvari ili osobe.“

Otac Patrick kaže da se često susretao s time. „Čim mi ljudi kažu da im se nešto takvo događa, pokušavam odrediti o čemu se točno radi. Želi ustanoviti kakva je to duša s kojom imamo posla. To može biti duša iz čistilišta, ili prokleta duša koja još nije bila na Božjem sudu.“

Za proklete duše postoji pakao, kaže o. Patrick. „Samo Bog zna koliko su prilika imale, a odbile su ih. Vjerujem da sam susretao proklete duše.“ Po njegovom mišljenju, nema posebne teologije koja uči što činiti u takvim slučajevima, i radi se o kontroverznoj temi. On se prema tome odnosi kao prema egzorcizmu i moli za te duše da odu.

Mnogo se puta događa, kaže o. Patrick, da nailazi na preminulog člana obitelji, zatočenog na zemlji, koji nije bio ispravno pripremljen za smrt ili nije imao kršćanski pogreb. U takvim slučajevima te duše mogu naći mir ako se za njih moli i prikazuju se mise, kaže o. Patrick.

„Tolike su duše vezane za zemlju“, kaže. „Bog nas je stvorio za sebe, i nećemo se smiriti dok ne budemo s njim.“

Otac Patrick upozoravao je ljude da ne traže lovce na duhove, koji traže opsjednute kuće i postavljaju svoje uređaje za detektiranje paranormalnoga. „Počnu tražiti da se neke stvari pokažu, i izazivaju duhove da im odgovore“, kaže. „Zapravo se radi o zlostavljanju. To je nepoštivanje duše koja tamo živi. To je kao da vam netko stavi kamere u kuću i gura vam mikrofon u lice dok pokušavate doručkovati.“

Otac Patrick kaže da umjesto toga molimo za duše umrlih, a ako netko misli da mu kuću opsjedaju duhovi, neka za pomoć zamoli svećenika.

Izvor: National Catholic Register | Prijevod: Ana Naletilić

© 2022 EWTN News, Inc. Prevedeno i objavljeno uz dopuštenje uredništva portala National Catholic Register.