Mnogi don Boscovi sni odnosili su se na Oratorij. U njima bi se don Bosco vidio s dječacima i njihovim nadglednicima iz Oratorija, a mnoge od njih bi u snu i prepoznao. Kad je bilo vrijeme predvidio bi njihovu smrt, često i mjesec dana unaprijed i to točan datum i okolnosti smrti. Većina snova bili su jako simbolični, s čudovištima i ostalim zvijerima koji bi predstavljali zle duhove, ili bi tako ilustrirali stanje nečije duše.

Ovi su snovi često bili povezani s misnim čitanjima toga dana, sa stanjem o čuvanja posvetne milosti, o čuvanja vrline čistoće i spasa nečije duše. Mi koji živimo u vremenu poslije II. vatikanskog koncila ne bismo trebali s visoka gledati ondašnju pobožnost ili na ondašnja stajališta profanog, onih koji su tada živjeli. Njihova istina vjere bijaše nekompletna, za razliku od naše. Don Boscovi sni i vizije uistinu bijahu natprirodni u karakteru, ali su ipak proizvod vremena u kojem je don Bosco živio. Kad interpretirano njegove snove, ovo ne bismo smjeli smetnuti s uma.

Darovi za Mariju

Don Bosco je u pobožnosti prema Mariji Pomoćnici Kršćana pronalazio utjehu i snagu. Mariju Pomoćnicu je cijeli Oratorij posebno častio u mjesecu svibnju. U svojim ‘Laku noć ‘ propovijedima, u kronikama nalazimo zapisanu samo jednu, i to najdragocjeniju, zapisanu 30. travnja.

Sanjao sam kako vi dječaci predvodite procesiju prema visokom i bogato urešenom oltaru Naše Gospe. Svi ste pjevali iste hvalospjeve posvećene Njoj, ali ne na isti način. Mnogi su lijepo pjevali, neki malo manje lijepo, a neki totalno van ritma. Također sam vidio da su neki skroz šutjeli, ispadali iz reda procesije, zijevali ili bi stalno ometali druge. Svi ste Gospi nosili darove, većinom cvijeće. Buketi su se razlikovali u veličini i vrsti cvijeća.

Bilo je buketa s ružama, karanfilima, ljubičicama itd. Neki su dječaci nosili stvarno čudne poklone, kao na primjer: svinjske glave, mačke, mršave žabe krastače, kuniće, janjad, i slično. Kraj oltara je stajao neki lijepi mladić. Kad biste ga bolje pogledali, zamijetili biste da ima krila. Mora da je on bio anđeo čuvar Oratorija. Kako ste vi dječaci dolazili i davali svoje darove, tako ih je on uzimao i stavljao na oltar. Prvi koji su došli do oltara predali su velike predivne bukete, koje bi anđeo tiho položio na oltar. Međutim, iz drugih buketa je morao ukloniti trulo ili bezmirisno cvijeće, kakve su dalije, kamelije i slične, jer Marija ne može zadovoljiti samo izgled. Neki su buketi imali čak trnje i čavle, koji su naravno, prikladno iščupani i izbačeni. Kad su se momci koji su nosili svinjske glave popeli k oltaru, anđeo im reče, ‘Kako se samo usuđujete ovo prinijeti Našoj Gospi? Ne znate li da ove životinje simboliziraju gnjusni porok nečistoće? Najčistija Marija ne može tolerirati ovakav grijeh. Stanite ustranu. Niste vrijedni da prebivate u Njenoj prisutnosti.

‘Onima koji su ponudili mačku, anđeo reče, ‘Ne znate ništa bolje? Mačka predstavlja lopovluk,a vi se s time usuđujete predstaviti Mariji. Oni koji uzimaju ono što nije njihovo, oni koji kradu hranu iz kuće, deru svoju odjeću ili koji troše roditeljski novac ne učeći i ne studirajući kako bi trebali, nisu ništa drugo do li lupeži! I njima je anđeo rekao da stanu ustranu. Tako se isto ponio i prema dječacima koji su predstavili žabe krastače. ‘Krastača je simbol ogavna grijeha sablazni, a vi se usuđujete takvo nešto ponuditi Gospi? Ustranu! Pridružite se nevrijednima.’ I ovi su se dječaci posramljeni povukli. Neki su momci došli s nožem zabodenim u svoja srca, što je simbol svetogrđa. ‘Ne znate li da je u vašim dušama smrt? upita ih anđeo. ‘Da nije Božjeg milosrđa, odavno biste bili zauvijek izgubljeni. Zaboga, izvucite taj nož iz svoga srca!’

Na kraju su do oltara došli i ostali dječaci, te ponudili svoje darove – janjad, kuniće, ribe, orahe, grožđe i slično tome. Anđeo ih je uzimao i stavljao na oltar pred Našu Gospu. Tad ispred oltara poreda sve dječake čiji su darovi prihvaćeni. Primijetio sam na svoju veliku žalost, da je broj onih koji su stali ustranu daleko veći nego sam mislio. Sad se pojaviše druga dva anđela, te stadoše s obje strane oltara. Nosili su okićene košare pune divnih, bujnih, predivnih vijenaca od ruža. Nisu to bile zemaljske ruže, već nebeske, simbol besmrtnosti. S njima anđeli čuvari okruniše glave dječaka koji su bili poredani ispred oltara Naše Gospe. Među njima sam zapazio i mnoge dječake koje nisam nikad prije ni vidio. Još je nešto bilo izvanredno. Neki od najljepših vijenaca išli su dječacima koji su bili izrazito fizički ružni, skoro odbojni. Očito, vrlina svete čistoće koju si oni slavno očuvali možda se može zahvaliti i njihovu neatraktivnu izgledu. I mnogi drugi dječaci imaše ovu vrlinu, premda ne u istom stupnju. Omladina se odlikovala u vrlini poslušnosti, poniznosti, ili u ljubavi prema Bogu. Svi su oni okrunjeni onako kako zaslužuju. Tad se anđeo obrati svim dječacima, ‘Želja je Naše Gospe da danas budete ovako lijepo okrunjeni ovim divnim ružama. Gledajte da ih nikada ne izgubite. Obdržavanje poniznosti, poslušnosti i čistoće o čuvat će ih za vas zauvijek. Uz ove tri vrline, uvijek će te naći milost u Marijinim očima, da bi jednog dana primili krunu besmrtnosti, koja je puno ljepša od ove koju danas nosite.’ Tad ste svi vi započeli pjevati prvu strofu Ave Maris Stella. Nakon toga ste se okrenuli i krenuli odlaziti, pjevajući iz sveg srca hvalospjev Laudate Maria. Zaista sam bio zadivljen. Neko vrijeme sam vas slijedio, a onda sam se vratio natrag, da vidim što se događa s dječacima čiji darovi nisu prihvaćeni. Ali, oni više nisu bili tamo. Draga moja djeco, točno znam poimence tko je bio okrunjen, a tko je bio odbijen.

Ove odbijene ću privatno upozoriti, tako da teže popravku i da onda mogu donijeti darove dostojne Naše Gospe. Sad mi dopustite nekoliko opažanja:

1. Svi vi koji ste nosili razno cvijeće, svaki je vaš buket, nažalost, imao neko trnje – neki buket više, neki manje. Nakon pomna razmišljanja, došao sam do zaključka, da ovo trnje simbolizira akt neposluha, kao na primjer, zadržavanje novca umjesto da ste ga dali ocu prefektu, traženje da idete na neko mjesto, a otišli ste na drugo, kašnjenje u školu, skriveno blagovanje hrane, odlazak drugim dječacima u školski dom premda znate da je to striktno zabranjeno, izležavanje u postelji nakon vremena ustajanja, izbjegavanje propisanih vježbi pokore, pričanje tijekom vremena tišine, kupovanje knjiga i ne davanje istih na odobravanje, tajno slanje ili primanje pisama, te kupovanje i prodavanje stvari između sebe. To je ono što trnje predstavlja.

Mnogi će pitati, ‘Pa zar je kršenje oratorijskih pravila grijeh?’ Nakon ozbiljna razmatranja ovog pitanja, moj odgovor je čvrsto ‘Jeste’. Neću reći je li to smrtni grijeh ili nije, okolnosti će to odrediti, ali da je grijeh, je. Neki će reći da Deset Božjih zapovijedi ne kaže ništa o poslušnosti oratorijskim pravilima. Ali, četvrta zapovijed kaže, ‘Poštuj oca i majku.’ Znate li na što se odnosi oni ‘oca i majku’? Ne samo na roditelje, nego i na sve one koji zauzimaju njihovo mjesto. Osim toga zar Sveto pismo ne veli, ‘Slušaj svoje pretpostavljene?’ (Heb 12, 17). Ako njih morate slušati, onda slijedi da oni imaju moć zapovijedanja. Eto zašto imamo pravila i zašto se ona moraju poštovati.

2. Neki su buketi imali čavle u cvijeću, čavle koji su razapeli Isusa. Kako to? Kao i obično sve započne s malim stvarima, da bi poslije završilo na vrlo ozbiljnima…
Čovjek si dozvoljava svakakve slobode i tako pada u smrtni grijeh. Eto, na taj su se način i našli oni čavli u buketima, da bi ponovo razapinjali Isusa, kao što sveti Pavao veli, ‘…razapinju Sina Božjega.'(Heb 6,6). Mnogi su buketi imali trulo i bezmirisno cvijeće, simbol dobrih djela u činjenih u stanju smrtnog grijeha, i stoga su ta djela nevrijedna. Ili su učinjena iz ljudskih razloga, kao na primjer ambicija, ili jednostavno ulagivanje ili da se svidite svojim učiteljima i pretpostavljenima. Eto zašto ih je anđeo, nakon što je prekorio te dječake kako se usuđuju tako nešto prinijeti Gospi, poslao natrag da obrežu svoje bukete. Tek kad su to učinili, anđeo je prihvatio njihov dar i položio ga na oltar. U tom povratku, ti dječaci nisu ništa propustili poslušati, nego su se što prije penjali prema anđelu čim su obrezali svoje bukete, a onda su se pridružili onima okrunjenim dječacima. U ovom sam snu vidio i vašu prošlost i vašu budućnost. Već sam o tome razgovarao s mnogim od vas. Ostalima ću također reći njihovo. Dotle draga moja djeco, gledajte da uvijek možete dati prikladne darove Našoj Gospi, koje ona neće moći odbiti.

Iz knjige: Snovi i vizije svetog don Ivana Bosca (svezak VIII, str. 73-76)