Moj posljednji kontakt s Antom Vlašićem Cashom, reperom iz Imotskog, bio je prije otprilike četiri godine kada je na RTL-u promovirao singl T.U.N.E.L. Doživjela sam ga kao duhovitog Imoćanina koji je bez dlake na jeziku odgovarao na sva pitanja. Kada sam sljedećeg dana u montaži preslušavala intervju, primijetila sam kako Ante Cash u nekoliko navrata, potpuno nevezano uz sadržaj razgovora, spominje Isusovo ime. Primjerice, na upit osjeća li se on u Imotskom kao zvijezda, Ante je odgovorio: „Ma kakva sam ti ja zvijezda?! U Imotskom je zvijezda samo Isus Krist.“ Dan poslije sam ga nazvala i bila direktna: „Nego, Ante, jesi ti vjernik?“ Najprije je nešto promumljao u slušalicu. Djelovao je kao da pokušava izbjeći odgovor. A onda je izrekao nešto o čemu sam poslije dugo razmišljala: „Znaš, Rašo, Bog je ustvari liberalan kada sve ovo dopušta.“ Moram priznati kako mi je ova izjava zvučala kontradiktornom. O čemu to priča ovaj reper iz Imotskog? Kako Bog može biti liberalan?

Četiri godine poslije, kada sam na njegovom Facebooku primijetila da se Ante deklarirao, odnosno javno opredijelio za Isusa Krista, ponovno smo se susreli u jednom kafiću u središtu Zagreba. Kada sam ga podsjetila na izjavu o liberalnom Bogu, priznao mi je da je se ne sjeća. Objasnio mi je kako smo priču za RTL snimali baš kada je započeo njegov proces obraćenja i kada je sam sebi postavljao brojna pitanja. Intenzivno je promišljao o Isusu, ali i načinu na koje je podijeljeno hrvatsko društvo doživljava Boga.

„Svi mi Boga zamišljamo kao nekog strogog lika s bradom, koji zabranjuje i kažnjava. Međutim, samo On čovjeku daje potpunu slobodu po kojoj se možemo opredijeliti za dobro ili zlo. On nam dozvoljava da sami izaberemo hoćemo li ga slijediti“, kaže Ante Cash.

Ante je u karijeri odradio mnogo intervjua, ali pred ovaj je, kaže, bio posebno uzbuđen, vjerojatno zbog toga što je sada prvi put iskreno progovorio o bivšem životu, ali i o tome kako se uz Božju pomoć korjenito promijenio.

„Moja preobrazba se nije dogodila u jednom trenutku. Nisam, kao brojni drugi obraćenici, odjednom pao na pod, a onda se u sljedećoj sekundi probudio kao drugi čovjek“, objašnjava. Boga je počeo tražiti kada se, kako kaže, našao u životnoj kaljuži, u beznađu i pesimizmu. Tada je započeo proces, koji je trajao četiri godine, u kojemu ga je Bog strpljivo i s puno nježnosti oblikovao. Sada Ante Cash svjedoči o pogrešnim idealima iz mladosti, ali i kako je potpuno ispunjenje pronašao upravo u Crkvi, instituciji koja je nekada bila tema njegovih kritika.

“Zaglibio sam u onome što vole mladi”

Ante je rođen 1986. godine u Imotskom. Odrastao je u tradicionalnoj kršćanskoj obitelji. Kao dječak je primio sve sakramente, ali njegov vjerski život, kao i kontakt s Crkvom, završio je sa sakramentom svete potvrde. Od tada je na svetu misu odlazio tek povremeno, najčešće samo za Božić i Uskrs.

„Bio sam tipična biblijska zalutala ovca koja je prema nekim svojim intuicijama i osjećajima procjenjivala što je grijeh, odnosno što je dobro, a što zlo“, objašnjava. I on se također našao u situaciji kada je poput drugih ljudi govorio „srce mi kaže da je ovo ili ono ispravno“ ili „moja savjest je čista“, a radio je svašta. „Možda je savjest čista, ali ne zato što su ti djela čista, nego zato što ti je savjest krivo odgojena, odnosno umrtvljena. Tek sam prije četiri godine shvatio koliko sam bio u krivu oko mnogih stvari za koje mi je srce govorilo da su ispravne“, kaže.

Njegov najgori krimen bio je što je, kako kaže, za vrijeme puberteta zaglibio „u sve što vole mladi“. „Ali, ono baš sam zaglibio…“, naglašava. Srećom, u tim godinama se nije navukao na drogu jer je oduvijek bio svjestan svoje ovisničke naravi pa se plašio eksperimentirati s težim drogama. U nekoliko navrata je zapalio joint, ali marihuana ga se također nije posebno dojmila. „Uvijek sam težio nekom inteligentnijem humoru i nisam se mogao, poput ostalih napušenih prijatelja, satima smijati istoj utičnici na zidu“, kaže. U godinama pubertetskog i postpubertetskog traženja povrijedio je sebe, svoje tijelo i emocije, ali i druge. Danas vjeruje kako je, bez obzira na to što ga Ante nije doživljavao, Bog bio konstantno uz njega i sačuvao ga ozbiljnijih problema.

Screenshot Laudato TV

Sa sedamnaest godina Ante Cash je snimio pjesmu „U ime oca i novca“, u kojoj otvoreno kritizira Crkvu i svećenstvo. Pjesmu više ne izvodi i uklonio ju je s YouTubea. Ustvari, pjesme se odrekao. „Ne mogu se načuditi kakve sam pjesme nekada pisao. Otkud meni pravo da sa 17 godina, vođen nekakvim nezrelim aktivizmom, kritiziram Crkvu? Kada danas razmišljam o toj pjesmi, mislim da ona predstavlja moja neka glupa kratkovidna nezrela pubertetska uvjerenja, ali i loš pokušaj afirmacije u društvu koje voli kritiku. Naravno da Crkva ima svojih propusta, mana i rana, ali je ne može kritizirati onaj koji je u potpunom neznanju i grijehu“, objašnjava. Ante Cash dodaje kako Crkvu može kritizirati samo Isus, jer je on  – voli. „Ja, koji sam sto puta lošiji od nje, sigurno je nemam pravo kritizirati. Upravo suprotno, ja kao grešan čovjek trebam Crkvu kako bih postao bolji.“

Svi smo mi, nastavlja, često na svojoj koži osjetili dobronamjerne i zlonamjerne kritike te smo ih naučili razlikovati. Dobronamjerne kritike su tihe, a zlonamjerne glasne.

„Tisuće svećenika je od jutros do ovoga trenutka odolijevalo kušnjama, molilo za nas, slušalo naše grijehe, tješilo nas, odricalo se cjelokupnog svog ovozemaljskog života da bi nama malo pridržali križeve. To mediji ne spominju. Oni čekaju da jedan od njih posrne i sagriješi, kako bi mogli diskreditirati jedinu svijetlu točku na planetu. Međutim, nije sablazan samo taj svećenik, nego i svi koji sudjeluju u širenju takvih vijesti i antagonizma prema Crkvi. Crkva nije bezgrešna, ona samo mrzi grijeh i bori se protiv njega“, tvrdi Ante Cash.

Ne mogu se načuditi kakve sam pjesme nekada pisao. Otkud meni pravo da sa 17 godina, vođen nekakvim nezrelim aktivizmom, kritiziram Crkvu? Naravno da Crkva ima svojih propusta, ali je ne može kritizirati onaj koji je u potpunom neznanju

Prva ispovijed nakon mnogo godina

Prije otprilike četiri godine Ante se osjećao kao da je dosegnuo dno. Bez obzira na to što je pronašao svoje mjesto na hrvatskoj hip-hop sceni i snimio nekoliko velikih hitova, u sebi je konstantno osjećao nezadovoljstvo.

„To vrijeme je bilo mučno jer sam imao svašta na duši. Najprije sam se počeo moliti, a onda sam se nakon mnogo godina pojavio na prvoj ispovijedi“, kaže. Pred svećenikom se raspao i dugo plakao. Nakon prve ispovijedi uslijedile su brojne druge, na kojima je, korak po korak, poput kuće koja se ne može očistiti u jednom pokušaju, čistio svoju dušu. „Još se uvijek sjetim nekog grijeha iz mladosti od prije 10 godina i spomenem ga u ispovijedi. Svjestan sam da je taj grijeh odavno u Božjim rukama, odnosno izbrisan, ali ja ga ipak želim izgovoriti“, objašnjava. Ante se od tada svakodnevno moli. Na putu do posla i nazad izmoli krunicu. “Budimo realni, molitva ponekad zna biti naporna. Često smo dekoncentrirani i samo nesvjesno izgovaramo riječi molitve. Međutim, ona stalno radi. Ona sve u meni čupa, ravna, popravlja, suočava me sa samim sobom, što ponekad nije nimalo ugodno”, kaže.

Ključni trenutak u njegovom duhovnom sazrijevanju bio je kada je shvatio kako je Biblija istina. „Do tada sam Bibliju shvaćao samo kao nekakvo poučno štivo, u rangu bajke o Indijancima koja ima mudar kraj, kao knjigu lijepih mudrosti. Spoznao sam njezinu vrijednost, ali i da kada je ne mogu shvatiti, onda nije problem u Bibliji, nego u meni“, objašnjava. Nakon obraćenja Ante je odlučio živjeti po biblijskim načelima. Preko aplikacije Nova Eva i kanala na YouTubeu „Pod smokvom“ svakodnevno sluša Evanđelje te nagovore don Josipa Radića koje preporučuje svima. Kaže da se pronalazi u svakoj biblijskoj priči. „Kao obraćenika najviše me se, naravno, dojmila priča o izgubljenom sinu“, kaže.

Biblija je jedinstvena knjiga koju, nastavlja, razumije dijete od sedam godina, ali čovjeku od 77 godina ponekad nije potpuno jasna. „Zar to nije umjetničko djelo. Knjiga koja je obuhvatila čitav naš život, sve situacije u kojima se možemo naći, naše probleme, ali i naše ponašanje u tim problemima. Shvatljiva i istinita, i doslovno i preneseno.”

Sve donedavno Ante je bio aktivist koji je u pjesmama optuživao i prozivao sve nesavršenosti. Takvo ponašanje danas naziva zabludom.

Ante je trebao potpisati ugovor sa sponzorima, sve je bilo dogovoreno. To bi se vjerojatno dogodilo da Ante na svom Facebooku nije objavio podršku Hodu za život. Sljedećeg dana primio je telefonski poziv od predstavnika sponzora, koji ga je obavijestio kako su ipak odustali

„Bog je svojom objavom kroz Crkvu objasnio čovjeku smisao života. Onaj koji u to vjeruje i onaj koji ne vjeruje ne mogu se složiti oko bilo čega. Vjernik će kritizirati i osuđivati grijeh jer mu je stalo do istine, žao mu je grešnika i žao mu je Boga, a nevjernik će osuđivati grešnika, i to iz sebičnih pragmatičnih razloga, zavisti ili dizanja sebe u nebesa. Ja se prepoznajem u obojici, nekada sam bio nevjernik, a danas sam ponovno rođen“, kaže Ante Cash. Promjena u duši ubrzo se počela ilustrirati u temama njegovih pjesama, ali i u spotovima. „Više se ne bavim alternativno-aktivističkim temama i ne snimam lascivne spotove. Sada pišem isključivo pjesme bez osuđujućih tema i s pozitivnim humorom“, tvrdi.

Kroz tu umjetničku preobrazbu Bog ga je nježno vodio i darovao mu mudrost u komunikaciji s onima koji nisu bili baš oduševljeni njegovim obraćenjem. U početku su njegove objave na Facebooku, u kojima je javno svjedočio svoje opredjeljenje za Isusa, bile popraćene brojnim zlobnim komentarima. „Na komentare uopće nisam odgovarao, nego sam se prekrižio i pomolio za te ljude.“ Tvrdi kako ga svjetovni mediji ne kritiziraju zbog vjere, ali mu se znalo dogoditi da intervjui s njim ne budu objavljeni kada urednici ili novinari shvate da nije puhao u njihovo jedro, što su očekivali po starim pjesmama. „Za jedan portal sam dao poveći intervju povodom koncerta, a pitanja su mi namještala loptu na volej prema Crkvi i vjernicima. Nakon što sam u odgovorima zauzeo stav suprotan očekivanjima, intervju nije izašao. Doduše, čudno što takvih situacija, u kojima te liberali i zagovaratelji sloboda proglase luđakom, nije bilo više. Očito da je Bog i u tom aspektu sa mnom bio jako nježan“, zaključuje.

Kako je zbog Hoda za život izgubio sponzora

Neposredno pred prošlogodišnji Hod za život, Ante je trebao potpisati jedan ugovor sa sponzorima. Sve je bilo dogovoreno i samo je još trebalo staviti potpise na papir. To bi se vjerojatno dogodilo da Ante na svom Facebooku nije objavio podršku Hodu za život. Sljedećeg dana primio je telefonski poziv od predstavnika sponzora, koji ga je obavijestio kako su ipak odustali.

„Nikada vam nitko na sceni neće otvoreno reći kako ima problem s vašim kršćanskim uvjerenjima, pa vam to poručuju na ovaj način. Ali, ako je to sav križ koji sam morao podnijeti, onda sam Bogu jako zahvalan“, kaže Ante Cash.

Danas se, nastavlja, nalazimo u teškoj krizi razumijevanja pojmova. Primjerice, sloboda nije „mogu što hoću“, nego je sloboda suprotnost od navezanosti, dakle „mogu ono što Bog hoće“. Ovisnik to ne može reći. Isto tako, postoje i dvije vrste ljubavi – Božja i holivudska. Božja ljubav podrazumijeva uništavati neuredne strasti, jačati volju kako bismo mogli vršiti volju Božju, umirati za druge, zaboraviti sebe i svoje užitke. Holivudska ljubav podrazumijeva leptiriće u trbuhu, strast, hormone i zaljubljenost koja je sama sebi svrha. Božja ljubav nema rok trajanja, a holivudskoj ljubavi je rok trajanja kao jogurtu.

Priznaje kako u razgovorima s drugima, koji ne razumiju pojam požrtvovne ljubavi, upravo on ispada monstrum koji, primjerice, homoseksualcima uskraćuje pravo na ljubav.

„Oni ne mogu shvatiti da je seksualni čin dvojice homoseksualaca samo čin, a ne prava ljubav. Ljubav bez Boga je nezamisliva. Ako je Bog rekao da je to grijeh, onda je to grijeh, a u grijehu nema ljubavi“, objašnjava.

Foto: Tomislav Miletić/PIXSELL

Mlaki vjernici se o tom pitanju vode onom „ne osuđuj da ti se ne bi sudilo“, interpretirajući je krivo, pa odobravaju grijeh. Ante tvrdi da se na taj način ljude s homoseksualnim sklonostima potiče na grijeh. „Znači da ih oni i osuđuju. Opet smo došli do izvrtanja značenja pojma. Zamisli da tvoje dijete ide gurnuti ruku u utičnicu, a ti govoriš ‘neka, ne želim ga suditi’“, kaže Ante Cash.

Ante vjeruje da u raju ima puno ljudi s homoseksualnim sklonostima, ali onima koji taj grijeh nisu slavili nego su križ svojih nagona prikazali Bogu, prihvatili ga i ponijeli kroz život čuvajući čistoću. „Brojni ljudi pokušavaju shvatiti ljubav. Ali naši osjećaji su, kao što kaže don Mihovil Kurkut, kompromitirani. Moji osjećaji su mene u bezbroj situacija doveli na krivi put. Da nije bilo Boga, odnosno Riječi, koja me je vratila, nikada ne bih naučio da prava ljubav pati, žrtvuje se, sve podnosi, nikada ne prestaje. Traje i kada nestane zaljubljenost“, kaže.

Postoje i dvije vrste ljubavi – Božja i holivudska. Božja ljubav podrazumijeva uništavati neuredne strasti, jačati volju kako bismo mogli vršiti volju Božju, umirati za druge, zaboraviti sebe i svoje užitke. Holivudska ljubav podrazumijeva leptiriće u trbuhu, strast, hormone i zaljubljenost koja je sama sebi svrha

Ante Cash ima jasan stav oko Istanbulske konvencije. „Možemo se mi dijeliti oko Dinama i Hajduka, bevande i gemišta i po još milijun nebitnih osnova, ali na kraju vremena će se čovječanstvo podijeliti samo oko jednoga – na one koji su s Bogom i one koji nisu“, kaže. On smatra da se trenutno kod nas vodi velika duhovna borba jer jedine meritorne teme su upravo po toj osnovi – od Hoda za život do Istanbulske konvencije. Ante smatra kako Europa, ušuškana u blagostanje, kapitulira pred zlom, dok mala periferna Hrvatska brani Božje kraljevstvo.

Kakav otac želi biti svojim sinovima

Ante Cash se redovito ispovijeda kod svojeg duhovnika. Prije svake ispovijedi obavi ispit savjesti. “Odgovarajući na ispit savjesti imam osjećaj kao da u svoju dušu unosim svjetlo koje mi pomaže razjasniti gdje sam zaglibio, zeznuo i koji su bili motivi mojih postupaka. Kroz pripremu za ispovijed otkrivam brojne tajne o sebi“, priznaje Ante. Reper Ante je danas oženjen čovjek. Otac je jednog sina, a njegova supruga Dina bi u svibnju trebala roditi drugog sina. „Obiteljski život me je dodatno promijenio i uozbiljio. Prestao sam izlaziti. Više nisam onaj tip koji se mora nacrtati na svakom koncertu i događanju. Većinu vremena provodim sa svojom obitelji“, kaže.

Nada da će, uz Božju pomoć, jednom biti predan otac koji će svoje sinove usmjeriti u poštene i odgovorne ljude. „To je moja osnovna misija. Naravno da sam svjestan svih iskušenja koja ih čekaju, kojima ni ja nisam mogao odoljeti, ali se nadam da ću im dati primjer. Bitno je pokazati im pravi put. Možda iz znatiželje i slabosti s njega nekad siđu, ali tamo ih neće dočekati ništa dobro. Onda će znati kamo se trebaju vratiti. Najgore je ako im otac pokaže krivi put, onda djeca ne znaju kamo bi se trebala vratiti. I zlo i dobro imaju popriličan butterfly effect. Zbog toga sve vrijedi žrtvovati kako bismo djecu pretvorili u kvalitetne ljude “, naglašava.

Nedavno je Ante snimio i video s ekipom iz Božanske komedije, u kojem je, zbog duge kose, glumio Isusa na telefonu. „U Božanstvenoj komediji na Laudatu uživam i kao sudionik i kao gledatelj, jer je to prvi katolički humor u Hrvatskoj, niša koja nije postojala do sada, dijelom zbog infrastrukture, ali i dijelom zbog skrupula. Hvala Bogu na Laudatu, Kseniji Abramović i na junacima Božanstvene komedije, jer su stvarno iznimno duhoviti“, kaže. Ante je prije vjerovao kako je Crkva stroga i dosadna te da će se povratkom u nju morati riješiti humora. Međutim, dogodilo se potpuno suprotno.

„U Crkvi sam toliko toga dobroga primio, a izgubio sam samo ono loše i nepotrebno. Ustvari, izgubio sam gubitak“, zaključuje Ante Cash.

Rašeljka Zemunović | Bitno.net