Anamariju Šuran i Filipa Marića povezala je – Afrika. „Ideš u Afriku?”, bio je svojevrstan ulet s kojim je Anamarija na jednom partyju prije dvije godine pozvala Filipa da krene s njom, kada je spomenuo da bi volio nekamo otputovati, a ona se baš tada pripremala za svoj drugi volonterski odlazak u afričko sirotište sv. Ante u Tanzaniji. Filip je kao iz topa ispalio da ide, i tako se rodila ljubav…

Filip je prije osam godina u teškoj prometnoj nesreći ostao prikovan za kolica, ali hrabrost i volju ovog mladog čovjeka ništa ne može zaustaviti. Gotovo nema ničeg što on ne može.

Za njihov se dolazak sirotište pripremilo – napravili su kosinu kako bi Filip mogao samostalno ulaziti u prostore sirotišta, a djeca nisu mogla dočekati da novi stanovnik isproba ulaz koji su mu priredili pa je zaradio ovacije kada se prvi put otisnuo niz kosinu. I onda je krenulo isprobavanje, svako dijete željelo se provozati s Filipom u njegovu krilu. Ovaj Istranin postao je dio njihova života, a oni su svakodnevno iskreno brinuli o njemu i doslovno se utrkivali tko će biti brži da mu pomogne i pogura ga ako slučajno negdje zapne.

Spremali su novi vrtić, maljali zidove, brinuli o djeci, prali rublje i kuhali afričku hranu, obilazili sela i tražili djecu kojoj su potrebni kumovi, sve to zajedno s puno ljubavi i nezaustavljive mladenačke energije. Povremeno bi im na putu do sljedećeg sela pomogao pikipiki – tako se na svahiliju zove motor. Na njemu bi se vozila Anamarija, a Filip se otraga pridržavao. I postali su atrakcija među lokalnim stanovništvom. Imao je Filip često i cijeli vagon svojih malih prijatelja iz sela koji su mu malo pomagali, ali puno češće jednostavno djetinje uživali i glasno se smijali od čiste sreće kada bi ih Filip povezao.

Na kraju toga svog prvog boravka u Africi Anamarija i Filip odlučili su posjetiti Mali dom u Keniji pa im nije bilo teško pretumbavati se satima po trošnim matatu vozilima (minibusevi koji u Africi služe za transport putnika) i prijeći oko 1600 km dok su s juga Tanzanije stigli u središnju Keniju.

„Stigao je bijeli čovjek u kolicima”, bio je to potpuno neočekivani prizor kada su djeca Malog doma ugledala Filipa dok mu je fra Miro (fra Miro Babić mladi je hrvatski misionar, voditelj sirotišta Mali dom u Keniji) pomagao da izađe iz terenca kada su stigli u sirotište. Došao je netko doista sličan njima. Odmah su našli zajednički jezik: Anamarija i Filip pokazali su im par fora koje su naučili s djecom u Tanzaniji, oduševili ih znanjem svahili jezika jer engleski jezik nije tako zastupljen kao u Keniji pa volonteri ovog tanzanijskog sirotišta moraju ovladati svahilijem kako bi se mogli sporazumijevati s djecom. I što da vam kažemo, za nekoliko minuta krenula je lovica u kolicima, drži, lovi, ne daj, skreni. Na svakim kolicima bilo je okačeno barem još dvoje „pomagača” i bio je to jedan od sigurno boljih provoda u sirotištu.

Djeci je to bila iznimna prilika da upoznaju nekoga tko doista može razumjeti njihovu borbu i volju za uspjehom kada, npr. kolicima zapnu na neravnom kamenitom putu do škole ili na drvenoj gredi na ulazu u učionicu.

Zadnjeg dana svog boravka u sirotištu u Tanzaniji okruženi majušnim dječjim dušama zaručili su se i obećali im da će se opet vidjeti.

Jedne sunčane rujanske subote ispred crkvice Sv. Duha u istarskom selu Korenići, odakle potječe Anamarija i gdje živi njezin nono, Anamarija i Filip obećali su jedno drugome vječnu ljubav.

Vjenčao ih je njihov veliki prijatelj i posebni gost na vjenčanju, fra Miro Babić, netom prije svog povratka u Afriku. Tako je i fra Mirin godišnji odmor u domovini zaokružen na najljepši način.

Obred vjenčanja ispred crkvice bio je posebno emotivan: „Ajme koliko emocija, pjesme, suza, veselja, ma svega!” rekla je Anamarija.

Na kraju obreda vjenčanja fra Miro je pozvao sve uzvanike u zajednički blagoslov ljubavi ovo dvoje plemenitih ljudi.

Nakon vjenčanja uskoro ponovno kreću na afričko putovanje. No ovaj put Anamarija i Filip Marić odlaze s posebnim ciljem – pripremiti i započeti gradnju novog sirotišta u Tanzaniji, gdje su uz obalu jezera Nyasa, na granici s državom Malawi, već prošle godine kupili zemlju za novo sirotište. Projekt nosi naziv „WE ARE ONE”.

Poziv volonterima

Više o Malom domu u Keniji možete pročitati ovdje. Za volontiranje i sudjelovanje u misiji možete kontaktirati Mali dom putem e-maila: info@malidom.com.

*Tekst i fotografije preuzete su s dopuštenjem s web-stranice sirotišta Mali dom.