O svetom Teotimu govore neki izvori da je prije bio znan kao poganski filozof, a u kasnijim godinama preobratio se na kršćanstvo, te ga svom dušom počeo i živjeti. Koncem IV. st. posvećen je za biskupa u mjestu Tomis na Crnom moru. Dao si je u zadatak da pokrsti Hune (Skite) i Gote donjeg Podunavlja.

Što je nekima izgledalo nemoguće, to je Teotim učinio lijepom riječju, ljubaznošću i djelima ljubavi. Huni (Skiti) nadjenuše mu ime “Bog Rimljana”. U stvari bio je Grk, koji je prešao granice rimske države i došao na njihovo tlo, pokazavši im svoje iskreno čovjekoljublje.

Sv. Jeronim spominje ga u svojoj knjizi “O slavnim muževima” iz god. 392., te spominje da je Teotim napisao nekoliko manjih spisa u obliku dijaloga i da se spremao pisati nove. Žao nam je da nam Teotimova djela nisu ostavljena. Bio je veliki prijatelj Ivana Zlatoustog. Njega je odlučno branio protiv napada Teofila Aleksandrijskog.

Epifanij iz Cipra god. 403. na sinodi u Carigradu htio je osuditi neke spletke naučenjaka i asketu Origena, no Teotim se tome suprotstavio, da nije primjerno osuditi osobu koja je sve svoje učeno djelo posvetila sudbini crkvenoga naučiteljstva, i ljudima otkrio najveće ljepote vjere.

Žao nam je da nemamo većih podataka o životu sv. Teotima. Znamo da je bio veliki pobožni mislilac i plemeniti čovjek. Kao i to da je mnogo radio na misijskim djelima onkraj rimske države.

Nisu nam poznato točni izvori kako je ustvari umro, jedino da ga je smrt zadesila 431. godine.

Tada je završio koncil u Efezu, i tamo je imenovan novi biskup grada Tomisa (danas je to Constanta u Rumunjskoj), Teotimov nasljednik.