SVETI STARAC ŠIMUN

Svetac čije se tijelo čuva u Zadru

Duh Sveti mu je objavio da neće umrijeti dok ne vidi obećanoga Mesiju. Vođen Duhom, došao je u hram baš kad su ondje bili Isusovi roditelji s malim Djetetom na rukama.

starac simun

Foto: Giovanni Bellini/Wikiart

Kad su Marija i Josip donijeli Isusa u hram, da izvrše sve što je nakon rođenja prvorođenca pripisivao Mojsijev zakon, došao im je ususret časni starac, jedan od onih ljudi koji su bili puni Božjega duha, a koje nazivahu i prorocima.

Zvao se Šimun, a sv. Luka piše da je bio pravedan, bogobojazan, te da su mu sve misli bile upravljene prema otkupljenju Izraela.

Tom je svetom starcu Duh Sveti objavio da neće umrijeti dok ne vidi obećanoga Mesiju. Vođen Duhom, došao je u hram baš kad su ondje bili Isusovi roditelji s malim Djetetom na rukama.

Sav sretan, Šimun je uzeo u naručaj Božansko Djetešce te u Njemu pozdravio Onoga koji će donijeti spasenje svima narodima, koji će biti “Svjetlo na prosvjetljenje naroda i na slavu Izraela”.
Na žalost, sveti je starac predvidio da će On biti i znak osporavanja, onaj kome će se protiviti i koji će morati umrijeti, ali smrću koja će biti otkupiteljska. Tužno proroštvo pogodit će i Isusovu Majku: “I tvoju će dušu probosti mač.” Čitav je taj susret opisao sv. Luka u svome Evanđelju: 2,22-35.

Starac je Šimun u toj svečanoj i izuzetnoj zgodi izrekao svoj himan: “Sad možeš, Gospodine, otpustiti slugu svojega da, prema riječi Tvojoj, ide u miru.” Ta je pjesma hvale duboko ušla u kršćansku svijest, a sve tamo od V. st. moli se svaki dan u Povečerju.

Sveti starac Šimun veoma je vezan uz grad Zadar, kome je zaštitnik, u kojemu se nalazi i njegova crkva te grob. Tijelo sv. Šimuna bilo je iz Palestine preneseno u Carigrad. Istočnorimski car Justin II. dao je god. 570. u Carigradu sagraditi crkvu za te časne relikvije. Jedan sačuvani dokumenat svjedoci da su 1200.g., Danijel i Antonije Novgorodski vidjeli u Carigradu Šimunov grob. To dokazuje da su relikvije sv. Šimuna do XIII.st. bile još u Carigradu.

Prema jednom gotičkom natpisu, o raki sv. Šimuna, može se s velikom vjerojatnošću zaključiti da je svečevo tijelo iz Carigrada bilo preneseno u Zadar 1203.g.

Sačuvana predaja govori da je za vrijeme križarskih vojni neki križar, po svoj prilici mletački plemić, vraćajući se s lađom iz Sirije u svoj grad, nosio tijelo sv. Šimuna. U blizini Zadra zahvatila ga je velika oluja. Lađa je bila teško oštećena pa nije bilo moguće nastaviti put u Mletke. Putnik je morao ostati u Zadru. Dok se u gradu popravljala njegova lađa, on se razbolio i sklonio u svratište pustinjaka na dnu zadarske luke. Njegovo se zdravstveno stanje pogoršalo. I kad je vidio da mu nema lijeka rekao je redovnicima da po njegovoj smrti pregledaju sve njegove dokumente pa će naći nešto veoma zanimljivo. I doista, oko vrata preminuloga nađoše bilješku o moćima sv. Šimuna, koje bijaše sa sobom donio. Redovnici odmah u ranu zoru počeše otkopavati Svečevo tijelo. K tome, iste noći čudnovatim viđenjem bijahu upozorena tri gradska rektora, svaki napose, da se u spomenutom groblju otkopava tijelo velikoga sveca. Rano ujutro nađoše se sva trojica na licu mjesta pa jedan drugom priopćiše što su u viđenju bili saznali. Tada im redovnici otkriše kako su i oni saznali da je na njihovu groblju ukopano tijelo Sveca. Ubrzo za sve to sazna čitav grad i otad započe u Zadru javno štovanje sv. Šimuna Pravednika.

Zadrani su mu kasnije podigli lijepu crkvu uresivši je raznim umjetninama i dragocjenostima. Na najuzvišenijem mjestu u tome svetištu, iznad glavnog oltara, dva velika barokna anđela od bronce nose na rukama srebrni sarkofag sv. Šimuna.

U početku je svečevo tijelo bilo položeno u kamenom sarkofagu, koji se danas nalazi na podnožju glavnoga oltara, a datira iz XIII. st.

skrinjaBurna prošlost grada Zadra i njegovih stanovnika kroz dugo razdoblje od sedam stoljeća nerazdvojivo je vezana uz štovanje svetoga starca Šimuna. Prvorazredno svjedočanstvo i ujedno najstariji izvor o štovanju Sveca u tome gradu bez sumnje su pojedini prizori na samom grobu sv. Šimuna. No, o tome rječito svjedoči i prebogati inventar predmeta te umjetnina u samom svetištu svetog Šime.

To se neprocjenjivo blago naše kulturne baštine stvaralo tijekom stoljeća i plod je velike pobožnosti te štovanja prema zadarskom Pokrovitelju.

Ime je hebrejskoga porijekla i znači “Bog je uslišio”.

Josip Antolović SJ

Molitva: Bože, izvore i počelo svake svjetlosti! Ti si pravednome starcu Šimunu pokazao Krista, Svjetlost na prosvjetljenje naroda. Usrdno te molimo: usliši molitve svoga naroda po zagovoru sv. Šimuna, daj nam ići putem vjere i  ljubavi dok ne prispijemo k tebi, Svjetlu neugasivom. Po Kristu Gospodinu našem. Amen

Bitno.net

Objavljeno: 8. listopada 2016.

Možda vam se svidi