Hvaljen Isus i Marija!

Dvije godine bračni poziv u meni je gorio. Izašao sam s deset, petnaest djevojaka – i ništa. S prijateljima sam čak počeo zbijati šale o tome kako moja buduća moli da budem sačuvan samo za nju. Jedna prijateljica mi je preporučila da se pomolim fra Anti Antiću, što sam možda i učinio, jedanput, dvaput.

Nisam odustajao, ali sam se smirio. Učlanio sam se u zbor koji je bio prva crkvena zajednica u koju sam došao isključivo služiti Bogu i raditi na sebi. Nikakve djevojke, ništa drugo. Međutim, imao sam snažan poticaj pozvati na kavu jednu simpatičnu djevojku koja me nije doživljavala ni pet posto. Borio sam se s time i poticaj je nadvladao. Neposredno prije prve kave za koju sam, poučen iskustvom, mislio da će biti i posljednja, imao sam poslovni sastanak s kolegicom koja je predložila da prije razgovora o financijama odemo na klanjanje. Tamo je, nakon molitve, na izlasku iz crkve gdje su bili razni letci crkvenog sadržaja, zastala i rekla da mi mora nešto od toga dati. Nakon nekoliko, za mene zbunjujućih, trenutaka, posegnula je za letkom s molitvom za proglašenje svetim časnog sluge fra Ante Antića. Osjetio sam da je to bilo za mene, ali sam, spremivši ga, letak instantno i zaboravio.

Dolazeći na kavu s tom simpatičnom djevojkom, skidajući jaknu, osjetio sam neki čudan papirić u džepu i izvadio ga. Letak s fra Antom! Brže-bolje sam ga sakrio da ne bi ispalo da se pred njom hvalim nekakvim letcima katoličkog pressa i ispadam usiljeno pobožan.

Ta djevojka je otprilike u vrijeme kada sam došao u zbor, prestala moliti fra Antu za budućeg muža. Molila ga je godinama. Dosađivala mu. Posjećivala je njegov grob u crkvi Majke Božje Lurdske. Molila je da joj muž bude sačuvan samo za nju! Već je lagano odustala nakon sličnih iskustava koje smo oboje doživjeli i otišla je na kavu za koju je i ona, poput mene, mislila da će biti prva i zadnja. Vidjela je letak i smrznula se. Ta kava bila je drukčija od svih drugih na kojima smo bili ona i ja do tad. Shvatio sam da moram moliti molitvu iz letka otad pa nadalje i stavio sam u nakanu to novo poznanstvo i sve između nas.

Nakon dva, tri izlaska doživjela je neopasnu prometnu nesreću zbog koje nije smjela raditi, a ja sam prvi put nakon dugo vremena imao period da nije bilo posla. Družili smo se, upoznavali, molili zajedno i do sat i pol dnevno. Puno smo pričali i nismo okolišali.

Molili smo se fra Anti da nas vodi iz situacije u situaciju i da zagovara one koji mole za nas.

Uveo nas je u nevjerojatne situacije. Što nam se sve izdogađalo u nekoliko mjeseci, godinu, ne znam više, mogao bih napisati esej o Božjoj providnosti i milosti koja nas prati cijelo vrijeme.

Ona prva kava nije bila posljednja. Još uvijek pijemo kavu.

To trenutno zna biti poduhvat jer ju ponekad pijemo naizmjenično kada jedno od nas treba uskočiti i umiriti maloga Mihaela. Naime, zaručili smo se nakon dva mjeseca hodanja, a vjenčali četiri mjeseca kasnije. Gospodin nas je blagoslovio trudnoćom odmah nakon vjenčanja. Možda bismo mališana i nazvali Ante, ali imamo ih već puno u familiji. No fra Ante ima smisla za humor. Mihael se rodio 4. ožujka – na dan kada se časni sluga fra Ante Antić rodio za nebo!

Još se uvijek molimo fra Anti.

Prati nas i sv. Josip, kojemu smo se oboje molili za budućeg supružnika i koji nam je pokazao na simpatične načine svoju prisutnost, ali to je svjedočanstvo za neku drugu priliku. Molite se fra Anti koji vam može biti vjeran duhovnik s neba.

Držite se i predbračne čistoće koja, ne samo da vas čuva od velikoga grijeha, već može ponuditi neizmjerno puno i vrijedi svake sekunde! Način na koji se možete upoznati, povezati, imati bistar um u ovako zbunjujućem svijetu i naletu hormona – nezamjenjivo je s bilo čim drugim.

Božji blagoslov!

J. Š.

(svjedočanstvo pristiglo na stranicu www.otacanteantic.com 28. ožujka 2024.)